Gust dim bio je vidljiv iz Požarevca i sa Srebrnog jezera, iz Beograda... Kroz Vršac obavijen žutim vazduhom leteo je pepeo. Petog dana avgusta 2026. godine, vatra u Deliblatskoj peščari se usled jakog vetra izmakla kontroli i razbuktala se u veliki višenedeljni požar.

Požar u Deliblatskoj peščari počeo je 21. jula 2026. godine oko 13 časova, kada je video-nadzor JP "Vojvodinašume" registrovao prvu vatru na području "Deliblatski pesak–Vrela". Taj prvi požar uočen je i lokalizovan istog dana uveče. Ipak, vatra se nije potpuno ugasila: 26. jula i 2. avgusta 2026. došlo je do manjih ponovnih aktiviranja, koja su ubrzo sanirana.

Ono što se na samom početku činilo kao jedan u nizu lokalizovanih požara, 5. avgusta pretvorilo se u vatru koja koja je u narednim danima progutala hiljade hektara peščare, doma za više od 2500 vrsta biljaka i životinja, od kojih je Zakonom zaštićeno preko 400.

"Peščara je jedinstveni centar biodiverziteta", rečenica je kojom počinje "Platforma za obnovu Deliblatske peščare nakon požara 2026. godine", koju je sastavila grupa naučnih i stručnih institucija sa ciljem da se pokrene sveobuhvatni proces oporavka ovog zaštićenog područja. Oni dalje navode: Među mnogobrojnim vrstama koje u Srbiji podležu zaštiti nacionalnog ranga, u Peščari je svoj dom našlo i preko 240 međunarodno značajnih vrsta. Uz to, na Peščari je registrovano 18 međunarodno značajnih Natura 2000 tipova staništa, zbog čega je Peščara, sa aspekta zaštite prirode, i međunarodno značajno područje.

Deliblatska peščara, dim tokom požara
Foto: Shutterstock

Peščara je jedinstvena po tome što predstavlja jednu od najvećih evropskih peščara, formiranu od naslaga eolskog peska, sa izraženim oblicima dinskog reljefa i karakterističnim mozaikom peščarskih, stepskih, žbunastih, šumskih i močvarnih tipova ekosistema, koje sačinjavaju ekološki specifični predstavnici flore, faune i fungije.

Oporavak složenog sistema

"Vreme potrebno za oporavak šumskog ekosistema zavisi od čitavog niza faktora. Različite vrste drveća imaju različitu otpornost prema požarima, a značajnu ulogu imaju i starost i razvojna faza šumskih sastojina. Mlađe šume su, po pravilu, osetljivije, dok starije sastojine pojedinih vrsta mogu podneti požare slabijeg intenziteta bez ozbiljnijih posledica", kaže nam dr Slobodan Milanović, redovni profesor na Šumarskom fakultetu u Beogradu, odgovarajući na pitanje koje nas prvo zabrine - koliko je vremena potrebno da se šumski ekosistem oporavi nakon požara?

"Na brzinu oporavka presudno utiču i vrsta požara i intenzitet gorenja. Kod visokih požara, koji zahvataju krune borova, može doći do gotovo potpunog uništenja šumske vegetacije. Ukoliko je gorenje bilo dovoljno intenzivno i dugotrajno, ozbiljna oštećenja mogu nastati i u površinskim slojevima zemljišta, uključujući uništavanje dela mikroorganizama koji imaju važnu ulogu u funkcionisanju šumskog ekosistema.

U takvim uslovima oporavak je izuzetno spor i može trajati više decenija. Važno je naglasiti da obnova šumskog ekosistema ne podrazumeva samo ponovno uspostavljanje vegetacije, već i postepeni oporavak zemljišta, biološke raznovrsnosti i drugih ekoloških funkcija koje je požar narušio."

Dr Slobodan Milanović se bavi šumarskom entomologijom i zaštitom šuma. Na osnovnim akademskim studijama izvodi nastavu iz predmeta Zaštita šuma i Monitoring zdravstvenog stanja šuma. Na master akademskim studijama predaje Integralnu zaštitu šuma, Interakciju drveća i štetnih organizama i Zaštitu šuma od požara.

Objasnio nam je kakve posledice šumski požar u Deliblatskoj peščari ostavlja na šumski ekosistem i zdravstveno stanje drveća. Da li se razmere štete mogu proceniti odmah nakon požara ili se neke posledice ispoljavaju tek tokom narednih meseci i godina?

"Posledice požara po ekosisteme Deliblatske peščare razlikuju se u zavisnosti od intenziteta gorenja i tipa vegetacije koji je bio zahvaćen požarom. Pri veoma intenzivnom gorenju oslobađa se ogromna količina toplotne energije, što može dovesti do gotovo potpunog uništenja vegetacije, bez obzira na njen tip.

S druge strane, pri nižem intenzitetu gorenja, naročito u starijim sastojinama lišćara u kojima požar nije zahvatio krune stabala, posledice mogu biti znatno blaže.

Deo oštećenja vidljiv je neposredno nakon požara, poput nagorelih debala i izgorelih krošnji. 

Deliblatska peščara, nagorela debla
Foto: Shutterstock

Međutim, visoke temperature i širenje vrelog vazduha mogu izazvati i oštećenja biljnih tkiva koja nisu odmah uočljiva golim okom. Takve promene mogu se otkriti primenom savremenih metoda daljinske detekcije, uključujući multispektralno snimanje, dok se njihove posledice po zdravstveno stanje drveća mogu ispoljiti tek tokom narednih meseci, pa i godina."

Kako bi trebalo pristupiti obnovi opožarenih šumskih površina u Deliblatskoj peščari?

"Prvi prioritet mora biti bezbednost ljudi. Neophodno je hitno identifikovati i ukloniti nagorela i statički nestabilna stabla koja predstavljaju opasnost duž javnih i šumskih puteva, kao i
ograničiti pristup ugroženim površinama osobama koje nisu uključene u sprovođenje sanacionih mera.

Sledeći korak je detaljna procena posledica požara po ekosisteme Deliblatske peščare. Ona bi trebalo da obuhvati primenu savremenih metoda daljinske detekcije, poput satelitskih snimaka visoke rezolucije i snimanja dronovima, uz obaveznu proveru rezultata na terenu. Terenska istraživanja moraju obuhvatiti dovoljan broj reprezentativnih lokacija kako bi se sagledale razlike u stepenu oštećenja različitih tipova vegetacije i zemljišta.

Nakon toga potrebno je pristupiti merama za sprečavanje daljeg, posrednog nastajanja šteta. U Deliblatskoj peščari jedan od najvećih prioriteta predstavlja sprečavanje eolske erozije, odnosno raznošenja peska vetrom, primenom odgovarajućih biotehničkih mera. Ove mere treba da doprinesu i smanjenju raznošenja pepela i sitnih čestica, koje mogu ugroziti kvalitet životne sredine ne samo u neposrednoj okolini Peščare već i na znatno širem području. To je posebno važno imajući u vidu snažne vetrove, naročito košavu, koji su karakteristični za Banat tokom zimskog perioda.

Paralelno s tim, neophodno je organizovati zaštitu preostalih borovih sastojina od prenamnoženja potkornjaka, uključujući blagovremeno uklanjanje onih oštećenih stabala koja predstavljaju pogodan materijal za njihovo razmnožavanje.

U narednoj fazi potrebno je sprovesti plansku sanaciju preostalih teško oštećenih i izgorelih sastojina, uz vođenje računa o zaštiti zemljišta i očuvanju prirodne obnove tamo gde za to postoje uslovi.

Tek nakon ovih aktivnosti može se pristupiti dugoročnoj obnovi šuma, podizanju novih zasada tamo gde je to neophodno i revitalizaciji ostalih tipova vegetacije karakterističnih za Deliblatsku peščaru."

Da li požar može da učini preživela stabla podložnijim napadima štetnih insekata i razvoju gljivičnih oboljenja? Koje opasnosti se mogu pojaviti u opožarenim šumama tokom narednih godina?

"Stabla koja su preživela požar, bez obzira na to da li su oštećenja vidljiva ili ne, često postaju znatno podložnija napadima sekundarnih štetnih insekata i razvoju pojedinih gljivičnih oboljenja. Reč je o organizmima koji prvenstveno napadaju fiziološki oslabljena stabla, odnosno stabla izložena različitim vrstama stresa.

Smatram da je za Deliblatsku peščaru neophodno najpre izraditi detaljnu prostornu kartu modela gorivog materijala, koja bi predstavljala osnovu za simulaciju ponašanja budućih požara.

dr Slobodan Milanović

Posebnu opasnost predstavljaju sipci potkornjaci, čije se larve razvijaju ispod kore, gde svojom ishranom oštećuju sprovodna tkiva stabala. Pri intenzivnom napadu mogu dovesti do njihovog potpunog sušenja. Ovi insekti koriste fiziološki oslabljena stabla za razmnožavanje, a kada se njihova brojnost značajno poveća, pojedine vrste mogu uspešno napadati i prethodno zdrava stabla. Na taj način prvobitne štete od požara mogu biti višestruko uvećane tokom narednih godina.

Ovakva opasnost posebno je izražena u četinarskim šumama, zbog čega bi preostale kulture borova u Deliblatskoj peščari mogle biti ozbiljno ugrožene. Zato je izuzetno važno pravovremeno sprovesti mere kojima će se sprečiti prenamnoženje potkornjaka i zaštititi preostala zdrava stabla."

Koje preventivne mere mogu da smanje rizik od izbijanja i širenja požara u Deliblatskoj peščari?

"Preventivnim merama nije moguće u potpunosti sprečiti nastanak požara, naročito kada su oni posledica ljudskih aktivnosti. Zato su kontinuirana edukacija stanovništva, podizanje svesti o značaju šuma i odgovorno ponašanje u prirodi veoma važni.

Međutim, odgovarajućim preventivnim merama moguće je značajno uticati na brzinu širenja i intenzitet požara, a samim tim i na razmere potencijalnih šteta. Posebnu ulogu imaju mere usmerene na kontrolu količine, strukture i prostornog rasporeda gorivog materijala u šumskim ekosistemima.

Smatram da je za Deliblatsku peščaru neophodno najpre izraditi detaljnu prostornu kartu modela gorivog materijala, koja bi predstavljala osnovu za simulaciju ponašanja budućih požara.

Primenom savremenih modela moguće je proceniti potencijalnu brzinu širenja požara, dužinu plamena, intenzitet gorenja i verovatnoću prelaska prizemnog požara u požar kruna. Na osnovu takvih analiza moguće je identifikovati najugroženije delove Peščare i planski odrediti lokacije na kojima je neophodno smanjiti količinu gorivog materijala, urediti protivpožarne pruge ili primeniti druge odgovarajuće mere zaštite.

Suština je u tome da se zaštita od požara ne zasniva samo na reagovanju kada požar već nastane, već na prethodnom poznavanju rizika i sistematskom planiranju mera kojima se njegovo širenje i štetne posledice mogu značajno ograničiti."