EU ublažava troškove za industriju u okviru sistema EU ETS: Šta se tačno menja?

Brisel je odlučio da ublaži određene mere kako bi evropska industrija ostala konkurentna. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock
  • EU je dogovorila izmene ETS pravila kako bi energetski intenzivna industrija dobila više besplatnih emisijskih jedinica od 2026. do 2030. godine.
  • Cilj je da se ublaži rizik od curenja ugljenika i zadrži konkurentnost proizvodnje u EU, uz ukupnu zaštitnu rezervu od oko 121 milion jedinica.

Kako bi se pomoglo energetski intenzivnim sektorima EU da ostanu konkurentni i da ne premeštaju proizvodnju u zemlje sa blažim klimatskim propisima (što je proces koji se zove i "curenje ugljenika"), evropski lideri su se dogovorili da izmene zakon kojim se povećava broj besplatnih emisijskih jedinica za industrijske sektore u okviru sistema EU za trgovinu emisijama (ETS), za period od 2026. do 2030. godine.

Za svaku emitovanu tonu CO₂ potrebna je jedna emisijska jedinica. Referentne vrednosti za toplotnu energiju i goriva koriste se za određivanje besplatnih emisijskih jedinica koje se dodeljuju industrijskim postrojenjima, na osnovu njihove potrošnje energije.

"Ovim dogovorom ćemo brzo povećati broj besplatnih emisijskih jedinica za ključne energetski intenzivne sektore, obuhvaćene rezervnim referentnim vrednostima za toplotnu energiju i goriva u okviru ETS-a, koje predstavljaju osnovu evropske privrede. Ova izmena će industriji obezbediti predvidljivost koja joj je potrebna za održivu tranziciju, uz očuvanje konkurentnosti na domaćem tržištu i zadržavanje proizvodnje u EU", rekao je Darag O'Brajen, ministar za klimu, energetiku i životnu sredinu Irske, zemlje koja trenutno predsedava EU.

Ublažavanje pritiska na industriju EU

Zakonodavci Evropskog saveta i Evropskog parlamenta su se saglasili da povećaju broj besplatnih emisijskih jedinica za energetski intenzivne sektore koji su izloženi riziku od curenja ugljenika, čime će biti obezbeđena ukupna zaštitna rezerva od približno 121 milion besplatnih emisijskih jedinica.

Privremeni dogovor je zasnovan na predlogu Evropske komisije da se, u skladu sa postojećim pravilima ETS-a, za besplatnu dodelu stavi na raspolaganje oko 88 miliona emisijskih jedinica. Zakonodavci su ovom iznosu dodali još 28 miliona jedinica koje ranije nisu bile dodeljene jer industrijska postrojenja nisu ispunila uslove ETS-a, odnosno obaveze koje se odnose na energetske preglede ili planove klimatske neutralnosti.

Dogovoreno je i da se obezbedi ciljana podrška tako što će pet miliona emisijskih jedinica biti izdvojeno za period od 2026. do 2030. godine, kako bi se energetski intenzivni sektori posebno izloženi riziku zaštitili od curenja ugljenika.

Sve emisijske jedinice koje ne budu iskorišćene u okviru ove mere biće upotrebljene za podršku investicijama kroz Fond za modernizaciju i podsticanje inovacija u sektorima obuhvaćenim ETS-om, putem Fonda za inovacije.

Privremeni dogovor sada treba da potvrde Savet EU i Evropski parlament. Nakon toga, obe institucije će ga formalno usvojiti, po završetku pravno-jezičke redakcije teksta.

Ova inicijativa je deo mape puta "Jedna Evropa, jedno tržište" (One Europe, One Market Roadmap), čiji je rok za realizaciju prvi kvartal 2027. godine.

Foto: Shutterstock

Šta je sistem EU ETS?

Jedan od glavnih ciljeva EU je da sa uglja pređe na čistije izvore energije. Može se reći da su ti ciljevi objedinjeni u Sistemu za trgovinu emisijama Evropske unije (eng. EU Emission Trading System – EU ETS). Razumevanje EU ETS-a ili sistema za oporezivanje emitera CO2 je veoma važno i za zemlje Zapadnog Balkana.

U pitanju je jedan od glavnih alata pomoću kojeg Unija želi da se izbori sa globalnim zagrevanjem.

Cilj EU ETS-a je da se smanje emisije kroz utvrđivanje cena za zagađenje koje proizvode gasovi sa efektom staklene bašte (GHG) iz energetskog sektora, industrije i vazduhoplovstva. To je prilika da se EU prebaci sa aktivnosti koje zagađuju na klimatske akcije, inovacije i modernizaciju energetskog sektora.

Sistem pokriva više od 10.400 industrijskih i energetskih postrojenja i oko 350 avio-kompanija, u 27 država članica EU, na Islandu, u Norveškoj i Lihtenštajnu, a postoji i veza sa švajcarskim ETS-om.

Pokrenut je 2005. što ga čini najstarijim sistemom za trgovinu emisijama na svetu, a do 2021. je bio i najveći jer je tada pokrenut kineski ETS. U 2013. je pokrivao približno polovinu svih emisija gasova sa efektom staklene bašte, 2020. je to palo na 36 odsto jer sektori na koje se odnosi, zajedno, smanjuju svoje emisije brže od ostatka privrede. Glavna ideja je da se primenjuje princip "zagađivač plaća", što znači da troškove zagađenja treba da snose oni koji ga proizvode.

Foto: Shutterstock

Kako funkcioniše EU ETS?

EU ETS funkcioniše po principu "cap and trade".

"Cap", ili ograničenje, predstavlja ukupnu količinu određenih gasova sa efektom staklene bašte koju mogu da emituju fabrike, elektrane i druga postrojenja u okviru sistema.

Vrednost "cap" se tokom vremena smanjuje što vodi i smanjenju emisija. U okviru "cap"-a, kompanije dobijaju ili kupuju emisione jedinice sa kojima mogu da trguju među sobom shodno potrebama. Takođe, u mogućnosti su da na međunarodnom tržištu kupe ograničeni broj kredita koji proističu iz projekata koji doprinose smanjenju emisija širom sveta. Ograničenje ukupnog broja emisionih jedinica koje su dostupne na tržištu osigurava njihovu vrednost. Na kraju godine, postrojenja moraju da osiguraju dovoljno emisionih jedinica kako bi pokrili njihove ukupne godišnje emisije gasova sa efektom staklene bašte. U suprotnom nameću se oštre kaznene odredbe.

Ugljenični kredit predstavlja jednu tonu CO2 koja je smanjena ili uklonjena iz atmosfere, obično kroz projekte deforestacije na tzv. Globalnom Jugu. Emiteri onda kupuju ove kredite kako bi simbolično anulirali svoje emisije.

Ukratko - emituješ štetne gasove ovde, platiš negde drugde za "ukidanje" emisija. Prema predlogu, bilo bi dozvoljeno da se 3 odsto EU emisija prebaci u inostranstvo.

Sa druge strane, naučnici i nevladine organizacije tvrde da nema dokaza da ugljenični krediti zaista funkcionišu.

U slučaju da kompanija uspešno smanji godišnje emisije, ima pravo da zadrži višak emisionih jedinica koje se mogu iskoristiti za podmirivanje budućih potreba ili za prodaju drugim kompanijama. Fleksibilnost koju omogućava trgovina odnosi se na činjenicu da se emisije smanjuju u slučaju kada je taj trošak smanjenja isplativiji.

Na svom putu ka EU, i Srbija planira da postane deo EU ETS sistema.

(EUpravo zato/Europa.eu)