Sigurno volite jabuke, maline ili bademe? Ili možda tikvice i lubenice?
Sve su to biljke koje pčele i drugi insekti oprašuju. Da njih nema, ne bismo uopšte mogli da uživamo u njihovim plodovima, tačnije, ne bismo imali šta da jedemo.
Trećinu ukupne hrane u svetu imamo zahvaljujući pčelama, a većina mora da bude oprašena da bi dala svoje plodove.
Zato nije ni čudo što je baš pčela proglašena za najvažnije biće na planeti. Samo tokom jednog dana jedna pčela obiđe i opraši više od 1.000 cvetova. Može se reći da od pčela i drugih oprašivača zavisi svaki treći zalogaj hrane koju pojedemo.
Danas se, na Svetski dan pčela, podsećamo da opstanak čoveka i planete zavisi od oprašivača. Ta čudesna stvorenja - pčele, leptiri i osolike muve - igraju ključnu ulogu u reprodukciji cvetnih biljaka i proizvodnji plodova i semena.
Naime, 70% poljoprivrede zavisi isključivo od pčela. Takođe, pčela je jedino živo biće koje nije nosilac nijednog patogena - virusa, bakterija ili gljivica.
Iako ih povezujemo isključivo sa medom, to nije jedini proizvod koji nam one nude. Osim toga, ne prave ga sve pčele.
Na svetu postoji oko 20.000 vrsta pčela, a samo mali deo njih pravi med, pa ih zato zovemo medonosnim. U Beogradu postoji oko 230 do 250 vrsta pčela.
Većinu čine divlje ili solitarne pčele koje mogu živeti i pod zemljom gde kopaju tunele.
Kada je reč o medu, u Srbiji se najviše pominje bagremov, ali postoje različite vrste koje su vrlo korisne. Jedan od njih je i suncokretov med koji spada u najkvalitetnije iako je malo ko za njega čuo, a pošto se brzo kristališe, mnogi kupci ga ne neopravdano ne vole.
Postoji i livadski, lipov, kestenov med kao i med od deteline ili lavande. U našoj zemlji bor ne medi, tako da ukoliko želite poslasticu od borovih iglica, možete je naći u Grčkoj, primera radi.
U vremenu kada postoje mnogi lažnjaci, najbolje rešenje je da pronađemo sopstvenog pčelara i zaobiđemo veće prodajne lance, Tada ćemo imati mnogo veće šanse da kupimo pravi i kvalitetni med.
Kako da zaštitimo pčele?
Pčele mogu biti različitih boja, i praktično su svuda oko nas. Međutim, širom sveta, pa tako i u našoj zemlji su u velikoj opasnosti.
Osim pčela, među oprašivače spadaju i muve, leptiri i drugi insekti. Nažalost, danas su ugroženi širom sveta jer su izloženi mnogim negativnim faktorima poput gubitka ili degradacije staništa, nepravilne upotrebe pesticida i herbicida, bolesti i parazita.
U Srbiji je potrebno proširiti zakonsku regulativu tako da ona obuhvati sve insekte oprašivače u Srbiji, a ne samo medonosnu pčelu.
Čovek mora da preduzme brojne mere da bi se ovakvo stanje popravilo.
Neophodno je edukovati poljoprivrednike koji moraju da menjaju svoje decenijama stare navike.
Stručnjaci smatraju da je potrebno zabraniti korišćenje pesticida i zameniti ih organskim preparatima, zabraniti prskanje voća i povrća tokom dana, tačnije pre 20 sati, dok pčele ne budu sigurne u košnicama.
Potrebno je očuvati prirodna divlja staništa insekata, a pre svega pčela, pošumljavati sve slobodne terene, i hrabriti ekološku poljoprivredu.
Jedna od ideja je da se uvede obaveza da na svakom većem poljoprivrednom gazdinstvu mora postojati određen broj košnica, naročito u krajevima sa podesnom klimom za gajenje pčela.
Situacija je alarmantna, a to smo mogli da vidimo i tokom proteklih nekoliko meseci kada su zabeleženi veliki pomori pčela u čitavom regionu.
U tom smislu, pčele će lakše da prežive u gradskim krajevima nego u voćarskim.
Pčelari koji počeli u Beogradu da se bave urbanim pčelarstvom su prilično zadovoljni jer su uslovi bolji nego u ostatku zemlje.
U Beogradu od februara do kraja oktobra uvek nešto cveta, pa su pčele zdravije, matica je produktivnija i postoji stalan unos svežeg nektara i polena. Pčele se tako mnogo bolje adaptiraju na promene klime.
Iako je prošle godine vladala suša, biljaka je ipak bilo na terasama ili parkovima, pa su insekti imali određeni izvor hrane.
Pčele se u Beogradu redovno hrane na Dorćolu, na levoj obali Dunava, u Botaničkoj bašti i na Kalemegdanu tako da je mnogo veća verovatnoća da će proizvoditi med.
Košnica - najsavršeniji kolektiv na svetu
U svakoj košnici postoje radilice, ali ne prave sve med. U početku one čiste svoje ćelije, a kada malo porastu menjaju im se uloge, tako da mogu da budu skupljačice polena ili stražarice koje čuvaju košnice od uljeza.
Pčele su vrlo pametne, vredne i proračunate i mnogo truda je potrebno da se dobije samo jedan kilogram meda.
Sa druge strane, trutovi ne rade ništa. Ne sređuju košnicu, ne skupljaju, ne doprinose radom ni na koji način. Tu su samo da oplode maticu, ali ne dobiju svi tu priliku. Nakon oplodnje im se završava život.
Ipak, ako nema trutova u košnici, radni nagon radilica i matice drastično opada. Ne polažu se jaja, pčele ne izleću napolje, ne skupljaju med, nemaju energije za bilo šta, i pošto dobijaju signal da neće biti novih generacija, smanjuju obim posla.
U septembru, na kraju pčelarske sezone, pčele odlučuju da promene "kućni red" i tada se trutovi izbacuju napolje čime se i završava njihov životni vek.
Zimi u košnici ostaje matica sa desetak hiljada pčela, a ciklus se onda obnavlja dolaskom proleća kada trutovi ponovo moraju da postanu deo kolektiva radi razmnožavanja.
Zanimljivo je da u košnici niko nije važan. Ne postoji glavna pčela, čak ni matica nema tu titulu, već kolektiv. Glavni zadatak je da društvo bude zdravo i sve se čini da ono opstane, a ne jedinka.
Za kraj, treba da znamo da se u ovo doba godine pojavljuju rojevi pčela koje možete primetiti na različitim mestima, pod krovovima, u automobilima, na balkonima...
Važno je znati da, iako se radi o neugodnom prizoru, rojevi nisu opasni. Insekti će vrlo brzo sami otići i ne treba ih prskati ili preduzimati neke slične neprijateljske radnje jer će tada biti prinuđene da se brane.
Pčele nisu opasne ako ih ne dirate.
(EUpravo zato)