- Evropski gradovi traže načine da ublaže rast kirija i manjak stanova, od javne kontrole fonda do ograničavanja cena i subvencionisanog stanovanja.
- Berlin razmatra javno preuzimanje velikih privatnih fondova, dok Beč održava oko 420.000 javnih i subvencionisanih stanova, što stabilizuje tržište.
- Pariz otkupljuje poslovne prostore za preuređenje u stanove, a Dablin nudi jeftinije stanove za ljude koji su iznad praga za socijalni smeštaj.
Stambena kriza poslednjih godina postaje sve vidljiviji problem širom Evropske unije. U velikim gradovima, u kojima se koncentrišu poslovi, stanovništvo i investicije, cene nekretnina i kirije rastu brže nego primanja većine građana.
Za mnoge mlade ljude i porodice pronalazak pristupačnog stana tako je postao ozbiljan finansijski izazov, dok je kupovina sopstvenog doma za sve veći broj njih nedostižna.
Problem dodatno produbljuje činjenica da je ponuda stanova u mnogim urbanim sredinama nedovoljna u odnosu na potražnju.
Istovremeno, nekretnine su postale privlačna investicija, što dodatno podiže cene i menja strukturu tržišta. Zbog toga se pitanje stanovanja sve češće pretvara i u političko pitanje. Evropski gradovi traže različita rešenja, od ograničavanja visine kirija i izgradnje javnih stanova, do pokušaja da se deo privatnog stambenog fonda stavi pod javnu kontrolu.
Neki od najzanimljivijih primera dolaze upravo iz najvećih evropskih gradova.
Berlin jedan od najupečatljivijih primera
Nezadovoljstvo visokim kirijama 2021. godine dovelo je do referenduma na kojem su građani podržali ideju da se veliki stambeni fondovi u vlasništvu privatnih kompanija prenesu u javno vlasništvo.
Iako ta odluka do danas nije u potpunosti sprovedena, kirije su u međuvremenu nastavile da rastu.
Na poslednjim izborima u Berlinu, tema stanovanja ponovo je bila u centru pažnje, a uspeh Levice, koja se zalaže za sprovođenje referenduma, otvorio je pitanje da li će nemačka prestonica zaista krenuti putem javnog preuzimanja velikih stambenih fondova.
Nasuprot "referendumskog rešavanja stambenog problema", u Evropi postoje i gradovi koji se uspešno bore protiv istog.
Bečči model najuspešniji u borbi protiv eksplozije cena kirija
Bečki model važi za jedan od najuspešnijih evropskih primera u borbi protiv eksplozije cena kirija. Austrijska prestonica se još nakon Prvog svetskog rata suočila sa ekstremnom stambenom krizom. Kreveti su bili toliko retki da su radnici spavali u smenama, a u prenatrpanim prostorima harale su bolesti poput tuberkuloze.
Rešenje koje je tada doneto stabilizuje tržište nekretnina i danas: gradske vlasti same izdaju oko 220.000 stanova, dok još 200.000 održavaju kao subvencionisani stambeni prostor. To znači da oko 60 odsto stanovnika Beča živi u ovakvim stanovima, što direktno utiče na stabilizaciju cena i na slobodnom tržištu nekretnina, prenosi DW.
To što je stanovanje u mnogim gradovima sve skuplje, u velikoj meri je posledica činjenice da se atraktivnost neke lokacije direktno odražava na cenu zemljišta. Zbog toga se širom Evrope razmatra kako da se cene kirija odvoje od vrednosti samog zemljišta.
Jedna od mogućnosti jeste da opština ne prodaje svoje zemljište, već da ga daje u zakup stambenim zadrugama ili investitorima koji su usmereni na opšte dobro. Opština profitira jer ne mora da snosi troškove izgradnje, a investitori jer ne moraju da plaćaju astronomske cene zemljišta koje bi na kraju prevalili na teret stanara.
Jedan od evropskih pionira u ovome je Bazel, gde je oko 40 odsto svih zadružnih stanova izgrađeno na javnom zemljištu. Gradovi poput Barselone i Lisabona takođe već godinama ulažu velike napore da uspostave ovaj model.
Pariz otkupljuje poslovne prostore
Situacija je posebno složena u gradovima poput Pariza, gde je zemljište izuzetno skupo, a prostor za novu stambenu izgradnju ograničen. Zbog toga se gradske vlasti sve više okreću postojećim objektima, pokušavajući da ih preurede i stave u funkciju stanovanja.
Pariz od 2014. godine koristi pravo preče kupovine kako bi povećao broj socijalnih stanova, naročito u delovima grada u kojima su cene nekretnina i pritisak na stanare najveći. Na taj način grad može da preuzme određene nekretnine pre drugih potencijalnih kupaca i da ih iskoristi za javnu ili socijalnu stambenu namenu. Dugoročni cilj je da do 2035. godine socijalni stanovi čine 30 odsto ukupnog stambenog fonda. Ipak, dosadašnje povećanje njihovog udela u velikoj meri ostvareno je kroz nove gradske projekte i izgradnju, dok je pretvaranje već postojećih objekata u stanove sve važniji deo strategije.
Zato Pariz, zajedno sa okolnim opštinama, sve češće kupuje poslovne zgrade i druge prostore koji više nisu neophodni za poslovanje, kako bi ih preuredio u stambene jedinice. Reč je o pristupu kojim se pokušava iskoristiti već izgrađeni prostor, umesto da se grad dodatno širi.
U širem regionu Pariza do sada je identifikovan 61 projekat ove vrste. Njihovom realizacijom potencijalno bi moglo da bude obezbeđeno do 8.200 novih stanova. Time se poslovni prostori koji više nemaju istu ekonomsku funkciju pretvaraju u novu stambenu ponudu, što je jedan od načina na koji Pariz pokušava da odgovori na sve veći nedostatak pristupačnih stanova.
Prag: Stanovi za zaposlene u javnom sektoru
Dok se neki evropski gradovi fokusiraju na povećanje ukupnog broja socijalnih stanova, Prag pokušava da reši jedan konkretniji problem, kako da u gradu zadrži ljude koji su neophodni za njegovo svakodnevno funkcionisanje. Medicinske sestre, nastavnici, policajci, radnici hitnih službi i zaposleni u komunalnim službama često imaju primanja koja teško mogu da prate visoke troškove stanovanja u glavnom gradu Češke.
Zbog toga je u Pragu završena izgradnja oko 660 stanova namenjenih upravo zaposlenima u javnom sektoru. Projekat je osmišljen tako da radnicima omogući pristupačnije stanovanje, ali i da javnim ustanovama olakša privlačenje i zadržavanje zaposlenih.
Investitor je podružnica jedne češke banke, a projekat se oslanja na evropske subvencije i dugoročan model finansiranja, sa periodom kalkulacije od oko 40 godina. Zahvaljujući tome, kirije bi trebalo da budu približno 20 odsto niže od tržišnih cena.
Važno je i to što o tome ko će dobiti stanove ne odlučuje sam investitor. Bolnice, klinike i druge državne službe sklapaju okvirne ugovore i stanove potom nude svojim zaposlenima kao deo uslova rada. Na taj način povoljnije stanovanje postaje svojevrsni dodatak plati i jedan od načina da javne službe privuku nove radnike.
Model bi mogao da bude proširen i kroz nove projekte, koji su već u pripremi, čime Prag pokušava da stambenu politiku poveže sa još jednim velikim problemom, nedostatkom zaposlenih u ključnim javnim službama.
Dablin nudi stanove za "nižu srednju klasu"
Irska prestonica Dablin takođe se bori da zadrži građane sa niskim i srednjim primanjima. Nakon finansijske krize krajem 2000-ih, strani investitori su pokupovali veliki broj nekretnina. Kada je usledio paralelni uspon velikih tehnoloških koncerna – koji su izabrali Dablin za svoja evropska sedišta zbog niskih poreza, potražnja je naglo skočila, a sa njom su eksplodirale i kirije. Liste čekanja u Dablinu su ogromne jer je ponuda socijalnih stanova premala.
Program pod nazivom Cost Rental Housing, uveden 2021. godine, cilja grupu građana koja je često zanemarena: reč je o ljudima čiji su prihodi manji od 66.000 evra godišnje – što znači da zarađuju previše za socijalni stan, ali premalo za slobodno stambeno tržište.
U okviru ovog programa, neprofitne i javne organizacije nude stanove bez namere ostvarivanja profita. Rezultat toga je da su početne kirije znatno ispod tržišnog nivoa, a prema aktuelnoj studiji Instituta za socijalna istraživanja (ESRI), u proseku su niže za skoro 30 odsto.
Irska vlada se nada da će do kraja decenije obezbediti 18.000 ovakvih stanova. Kolika je potreba za ovim modelom pokazalo se prošle godine u naselju Kulevali na jugoistoku Dablina: za 104 stana prijavilo se više od 4.200 kandidata.
Evropskim gradovima je, dakle, potrebno još mnogo novih stanova kako bi se ponuda i potražnja u najtraženijim metropolama ponovo uravnotežile.
(EUpravo zato.rs/DW)