Ulazak Srbije u Jedinstveno područje plaćanja u evrima, poznato kao SEPA, predstavlja jednu od onih promena koje na prvi pogled deluju tehnički, ali u praksi mogu imati vrlo opipljiv uticaj na svakodnevni život građana i poslovanje kompanija.

Od 13. marta Narodna banka Srbije nalazi se u registru Evropskog platnog saveta, a od 5. maja očekuje se početak praktične primene SEPA platnih šema.

To znači da će transferi novca u evrima između Srbije i 40 drugih država ovog sistema početi da funkcionišu po gotovo istim pravilima kao domaća plaćanja u Evropskoj uniji.

Za građane Srbije najvidljivija promena biće brzina i cena međunarodnih transfera.

Do sada je slanje novca u evrima najčešće išlo preko SWIFT sistema, u kojem transakcije prolaze kroz više posredničkih banaka. Upravo zbog tog lanca posrednika transfer je često trajao tri do pet radnih dana, a troškovi su mogli značajno da porastu.

Naknada banke koja šalje novac obično se kretala između 15 i 30 evra, zatim su se dodavale naknade posredničkih banaka koje su mogle iznositi još 10 do 40 evra, dok je banka primaoca ponekad naplaćivala dodatnih pet do 15 evra. U praksi je to značilo da je za jednu međunarodnu uplatu građanin mogao da plati i između 25 i 50 evra.

SEPA sistem funkcioniše drugačije.

Zahvaljujući jedinstvenim pravilima i infrastrukturi, banke u državama članicama mogu da obavljaju plaćanja u evrima bez složenog posredovanja. U mnogim evropskim zemljama takve transakcije koštaju između nula i pet evra, a u pojedinim bankama su čak potpuno besplatne ako se obavljaju elektronski. Novac pritom najčešće stiže već narednog radnog dana.

Razlika u troškovima lako se vidi na jednostavnom primeru.

Ako neko iz Srbije danas želi da pošalje 500 evra članu porodice u nekoj od zemalja Evropske unije, ukupne bankarske naknade mogu iznositi 25 do 40 evra. Kada SEPA zaživi, isti transfer bi mogao da košta svega nekoliko evra, a ponekad i ništa. U tom slučaju ušteda po jednoj transakciji mogla bi da bude između 20 i 35 evra.

Još veći efekat vidi se kod doznaka iz dijaspore, koje su važan deo finansijskih tokova u Srbiji. Ako, na primer, neko iz inostranstva svakog meseca šalje porodici 1.000 evra, troškovi transfera danas mogu dostići i 30 do 50 evra po uplati. Uz SEPA sistem takva uplata mogla bi da košta tek nekoliko evra. Na godišnjem nivou to znači da jedna porodica može uštedeti između 300 i 540 evra samo na bankarskim naknadama.

Kada se takve pojedinačne uštede posmatraju na nivou cele zemlje, potencijalni efekat postaje još vidljiviji.

Srbija godišnje prima između četiri i pet milijardi evra doznaka iz inostranstva, a najveći deo tog novca dolazi upravo iz evropskih zemalja. Ako bi se makar deo tih transfera prebacio na SEPA sistem i ako bi se troškovi po transakciji smanjili za dvadesetak ili tridesetak evra, ukupna ušteda građana mogla bi se meriti desetinama miliona evra godišnje.

Koristi neće biti ograničene samo na građane.

Za kompanije koje posluju sa partnerima iz Evropske unije SEPA znači jednostavnije i brže plaćanje dobavljača, ali i brže primanje novca od kupaca.

Manje administracije, niži bankarski troškovi i kraće vreme obrade transakcija mogu značajno olakšati poslovanje, posebno malim i srednjim preduzećima koja se često suočavaju sa visokim troškovima međunarodnog platnog prometa.

U narednoj fazi očekuje se i postepeno uvođenje SEPA instant transfera, koji omogućavaju da novac bude prebačen za svega nekoliko sekundi, i to 24 sata dnevno tokom cele godine.

Kada se i taj model proširi na banke u Srbiji, međunarodna plaćanja u evrima praktično bi mogla da postanu jednako brza kao i domaća instant plaćanja.

Zbog svega toga ulazak Srbije u SEPA ne predstavlja samo tehničko usklađivanje sa evropskim pravilima, već i važan korak ka dubljoj finansijskoj integraciji sa evropskim tržištem.

Građani će to najpre osetiti kroz niže troškove i brže transfere novca, dok bi privreda mogla dobiti efikasniji i jeftiniji kanal za poslovanje sa partnerima iz Evrope. Na duži rok, upravo takve promene često imaju najveći uticaj, jer smanjuju svakodnevne troškove i čine ekonomiju povezanijom i konkurentnijom.

(M.A./EUpravo zato)