Iako je zvanična inflacija u evrozoni pala na 1,7 odsto, istraživanja pokazuju da domaćinstva i dalje osećaju snažniji rast cena nego što sugerišu statistički podaci. Smanjenje jaza između "percipirane" i stvarne inflacije moglo bi imati značajan pozitivan efekat na ekonomiju evrozone, rekla je predsednica Evropske centralne banke (ECB) Kristin Lagard tokom debate sa članovima Evropskog parlamenta.

"Pažljivo pratimo percepciju inflacije među domaćinstvima, ne samo zato što ona utiče na ekonomsku aktivnost i očekivanja, već i da bismo nastavili da gradimo poverenje javnosti", naglasila je Lagard.

Prema njenim rečima, inflacija je pala sa vrhunca od 10,6 odsto u oktobru 2022. godine na blizu cilja od 2 odsto. U drugoj polovini prošle godine kretala se oko tog nivoa, dok je u januaru bila 1,7 odsto.

Međutim, podaci iz Ankete o očekivanjima potrošača ECB-a, koja se sprovodi od aprila 2020. godine, pokazuju da građani i dalje veruju da cene rastu brže nego što pokazuju zvanični podaci. U proseku, percipirana inflacija u evrozoni je 1,2 procentna poena viša od izmerene.

Lagard je ovaj fenomen nazvala "istorijskom globalnom pravilnošću", ljudi više primećuju povećanje cena nego smanjenje cena, a veliki šokovi poput energetskih i geopolitičkih kriza ostaju duže u kolektivnoj svesti.

Hrana i gorivo oblikuju percepcije

Cene hrane i goriva su posebno osetljive, jer čine značajan deo svakodnevne potrošnje. Cene hrane rastu brže od ukupne inflacije od 2022. godine i, iako se očekuje da će usporiti, mogle bi ostati nešto iznad 2 odsto do kraja 2026. godine.

Lagard je naglasila da percepcija inflacije utiče na odluke o potrošnji, štednji i zahtevima za povećanjem plata, kao i na poverenje u institucije.

Kristin Lagard
Kristin Lagard Foto: Shuterrstock

"Poverenje je vrednost samo po sebi, ali i faktor koji pomaže u stabilizaciji inflacionih očekivanja", rekla je.

Smanjenje osnovnih inflatornih pritisaka

Prema podacima ECB-a, osnovna inflacija, koja isključuje energiju i hranu, pala je na 2,2 odsto, sa 2,3 odsto u decembru, što ukazuje na postepeno slabljenje osnovnih inflatornih pritisaka.

Istovremeno, realne plate su počele da rastu. Kako je inflacija niža od nominalnog rasta plata, kupovna moć zaposlenih se ne samo oporavila, već je u proseku premašila nivo iz 2019. godine.

Govoreći o širem ekonomskom kontekstu, Lagard je rekla da evrozona nastavlja da raste, ali umerenim tempom. U četvrtom kvartalu prošle godine, rast je procenjen na 0,3 odsto, dok se očekuje da će ukupni rast biti 1,5 odsto u 2025. godini.

Rast je prvenstveno vođen domaćom potražnjom, dok je industrija ostala slabija, ali relativno otporna uprkos višim carinama i geopolitičkoj neizvesnosti. Sektor usluga, posebno informisanje i komunikacije, bio je glavni pokretač, dok je građevinarstvo postepeno dobijalo na zamahu.

Međutim, spoljna trgovina je nastavila da opterećuje rast, a globalno trgovinsko okruženje je ocenjeno kao izazovno.

Izbegnuto pitanje o ranom odlasku

Tokom sednice, nemački poslanik Evropskog parlamenta Damijan Beselager iz stranke Volt pitao je o spekulacijama da bi Lagard mogla da napusti ECB pre nego što joj se mandat završi u oktobru 2027. Nije odgovorila na pitanje.

Mogući rani odlazak mogao bi da otvori širu borbu za ključne pozicije unutar institucija EU, uključujući i novu trku za vođstvo ECB-a.

(EUpravo zato)