Uoči Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i 16 dana aktivizma, institucija Poverenika za zaštitu ravnopravnosti predstavila je poseban izveštaj o diskriminaciji žena. Dokument je usvojen pre deset godina i za ovu deceniju promenilo se mnogo toga, ali jedno nije: žene u Srbiji jesu vidljivije, ali se njihov glas i dalje nedovoljno čuje, istakla je odlazeća poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković.

Kako je poručila, u Srbiji se poslednjih godina beleži veća vidljivost žena u političkim strukturama, od narodnih poslanica i lokalnih odbornica, do funkcija u izvršnoj vlasti i institucijama. Ipak, naglašava, i pored brojčane zastupljenosti ostaje otvoreno pitanje "realnog uticaja" žena u odlučivanju i toga u kojoj meri u praksi mogu da pokreću teme koje su od presudnog značaja za život žena i njihovih porodica.

Janković je ocenila da je diskriminacija žena i dalje najizraženija u oblastima rada i zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite, u postupcima pred organima javne vlasti, ali i u sferama medija, kulture i sporta.

"Deset godina nakon prethodnog izveštaja, diskriminacija žena ostaje jedan od najrasprostranjenijih vidova neravnopravnosti", rekla je ona, podsećajući da se Zakon o rodnoj ravnopravnosti i dalje nalazi pred Ustavnim sudom, bez konačne odluke.

Naglasila je i da su u Srbiji i dalje snažno prisutni procesi patrijarhalizacije društva i marginalizacije žena, uz ocenu da konzervativni tokovi nastoje da potisnu njihov položaj i ulogu. Prema njenim rečima, iako žene aktivno učestvuju u kulturnom životu i medijskom prostoru, u javnosti su i dalje česte pojave seksizma, nipodaštavanja i vulgarnosti. Posebno je upozorila na stanje u digitalnom okruženju, koje bi trebalo da bude prostor slobode, a postalo je "prostor u kojem buja rodno zasnovano nasilje".

Poverenica je naglasila da se neravnopravnost ne ogleda pre svega u zakonima, jer Srbija, izuzev Zakona o rodnoj ravnopravnosti koji još čeka odluku Ustavnog suda, ima relativno formiran pravni okvir, već se ogleda u praksama, navikama institucija i politikama koje se sprovode.

pogled na noge žene koja stoji u crvenim cipelama kao ilustracija za borbu protiv nasilja nad ženama
Foto: Novinarke protiv nasilja/Milena Anđela Mišić – Atanacković

Najpouzdaniji prikaz položaja žena

Direktorka UN Women u Srbiji, Milana Rikanović, ocenila je da najnoviji izveštaj predstavlja najpouzdaniji prikaz stvarnog položaja žena u Srbiji i pokazuje da diskriminacija žena "nije incident ili izuzetak, već duboko ukorenjena struktura koja zahteva ozbiljan i sveobuhvatan odgovor".

Kako je istakla, žene najčešće prijavljuju prepreke u oblastima zapošljavanja, obrazovanja, pristupa uslugama i pravdi, dok posebno zabrinjava položaj onih koje žive na selu, starijih žena, Romkinja, žena sa invaliditetom i drugih grupa koje se i dalje nalaze među najugroženijim i najmarginalizovanijim u društvu.

"Njihova situacija ostaje izuzetno teška i zahteva fokusiranu podršku", naglasila je Rikanović.

2 od 5 žena doživele neki oblik seksualnog uznemiravanja na poslu

Izveštaj o diskriminaciji žena je u Evropskoj kući u Beogradu predstavila viša savetnica u instituciji Poverenika, Tijana Milošević. Tekst izveštaja donosi i širu analizu rasprostranjenih oblika diskriminacije.

Prema ovom dokumentu, dve od pet žena u Srbiji doživele su neki oblik seksualnog uznemiravanja na radnom mestu, a izvršioci su najčešće oni na višim pozicijama od njih. Kako je istaknuto, žene ređe prijavljuju ovu vrstu uznemiravanja, uglavnom zbog straha, stida ili nepoverenja u insitucije.

Navodi se da je upravo rad i zapošljavanje oblast u kojoj se žene najčešće suočavaju sa neravnopravnošću. Diskriminacija počinje već pri razgovorima za posao, gde poslodavci ženama postavljaju nedozvoljena pitanja o bračnom statusu i planovima za roditeljstvo. U dokumentu se navodi da neke žene ostaju bez posla kada se sazna da su trudne, da im se ne produžavaju ugovori ili da bivaju premeštane na niže pozicije.

Najdrastičniji vid diskriminacije, kako se ističe, jeste rodno zasnovano nasilje, uključujući i femicid, za koji u Srbiji još uvek ne postoji jedinstvena nacionalna evidencija, i koji bi, prema oceni stručnjaka, trebalo definisati kao posebno krivično delo.

U izveštaju se navodi i da je više od polovine žena u Srbiji doživelo neki oblik rodno zasnovanog nasilja u digitalnom prostoru, ali da je posebno zabrinjavajuće što žene često same sebe okrivljuju za takva iskustva.

(EUpravo zato)