"Seoske žene iz jugozapadnih krajeva Srbije su posebne što imaju znanja održive ekonomije i ja volim da kažem da su one mali kombinati. Te veštine kojima one raspolažu upravo čine ta domaćinstva održivim čak iako nema novca. Njihov rad je neverovatan i to me naročito opčinjava. Dosta vremena sam sa njima provela, videla sam da su se osnažile, da su mnoge progovorile o stvarima o kojima se godinama ćutalo, posebno su oduševljene, recimo, što su dobile dosta informacije kako mogu da ostvare penziju", rekla je za EUpravo zato Radmila Gujaničić, ovogodišnja dobitnica nagrade Dobrila koju dodeljuje Delegacije Evropske unije u Srbiji.

Ipak, i odlazak u penziju je na selu potpuno drugačiji nego u gradskim područjima.

"Seoske žene nikada ne idu u penziju, one se bave proizvodnjom hrane, poseduju stoku i slično... ili rade ručne radove, pletu džempere. I kada primaju penziju, one nikada nisu 'prave' penzionerke u smislu da su dokone. Ipak, kroz brojna udruženja se podstiče povezivanje, druženja, studijske posete, manifestacije, a to povezivanje automatski utiče i na njihovo osnaživanje i promenu svesti o njihovom statusu", poručila je Gujaničić.

Ona napominje da žene kada se udruže mogu mnogo, ali je borba neprestana. "Otpora ima dosta, partijarhat je napravio prepreke kao stoglave aždaje kojima moraš stalno da sečeš glave, ali uprkos tome, vide se neke promene", dodala je.

Radmila Gujaničić, jedna od osnivačica Ženskog centra Užice, sa razlogom je osvojila nagradu Dobrila.  Svojim radom je pomogla mnoge žene, inspirisala ih, hrabrila ih da se obrazuju, uključe u rad zajednica ili da progovore o porodičnom nasilju. Kroz različite programe, omogućila je osnivanje 13 ženskih zadruga u Srbiji od čega pet u Užicu, čime je direktno doprinela jačanju ženskog preduzetništva i samostalnosti. Kroz dugoročnu saradnju sa institucijama, kao što su lokalni sudovi i organizacije za ljudska prava, postavila je standarde u zaštiti žena od nasilja.

Inače, nagrada nosi ime Dobrile Vasiljević-Smiljanić, koja je svoj radni vek posvetila borbi za ekonomsku i društvenu jednakost žena u ruralnim oblastima Zlatibora.

"Izbor je bio težak, ali na kraju ponosno nagradu Dobrila dodeljujemo ženi koja je upravo bila inspirisana Dobrilom - Radmili iz Užica. Radmila se više od tri decenije zalagala za prava žena posebno u seoskim područjima. To je priča o upornosti i posvećenosti, o nekome ko je shvatio da je akcija bitna i neko ko je aktivno radio na osnaživanju žena kroz ekonomsku i socijalnu nezavisnost. Priča nije samo inspirativna već krči put u budućnost gde svaka žena i devojčica može da ostvari svoje snove, a u tome će imati podršku Evropske unije. Podržavamo Srbiju u implementiranju principa rodne ravnopravnosti i obezbeđujući da ćemo zajedno biti jači kada se Srbija pridruži EU", poručio je ambasador Evropske unije u Srbiji Emanuele Žiofre.

Radmila Gujaničić i Emanuele Žiofre
Ambasador EU u Srbiji, Emanuele Žiofre, dodelio je nagradu Radmili Gujaničić Foto: EU u Srbiji

Marija Đorđević, predsednica žirija, objasnila je da odabir ovogodišnje pobednice nije bio nimalo lak zadatak.

"U dosta zavidnoj konkurenciji od 17 kandidatkinja i organizacija, odlučili smo da nagrada ode u ruke Radmili Gujaničić. Ona je jedna od 14 osnivačica Ženskog centra Užice i tri decenije neumorno pruža podršku ženama, posebno u ruralnim područjima. Ženski centar Užice od svog osnivanja 1998. daje značajan doprinos podizanju svesti o problemima rodno zasnovanog nasilja.. Ostavila je neizbrisiv trag kada su u pitanju javne politike i zakonodavstvo Republike Srbije. Kroz pokretanje SOS telefona za žrtve porodičnog nasilja, Radmila se posvetila stvaranju prostora u kome se glas žena čuje glasno i ravnopravno", istakla je Đorđević.

Radmila je, prema njenim rečima, pomogla da žene poboljšaju svoja znanja i veštine i na taj način sebi obezbede ekonomsku nezavisnost kao osnovni preduslov rodne emancipacije.

Kako je dodala, nepokolebljiva Radmilina borba ima svoje korene u istorijskom delovanju jakih i hrabrih žena zlatiborskog kraja.

Inače, u žiriju su učestvovale: dr Marija Đorđević, predsednica žirija "Nagrade Dobrila"; Ana Milenić, Delegacija Evropske unije u Srbiji; Gordana Goga Grubješić, kreativna direktorka agencije SuperStar Culture; Svetlana Ćaldović, direktorka Muzeja na otvorenom "Staro selo Sirogojno" i Daliborka Nikolić, Evropska kuća u Beogradu.

Članovi žirija i Emanuele Žiofre prilikom dodeljivanja nagrade Dobrila Radmili Gujaničić
Foto: EUpravo zato

Radmila Gujaničić je po primanju nagrade istakla da se time promoviše i pamti rad Dobrile Smiljanić i preko nje rad seoskih žena.

"Značaj nagrade, kao i značajan Dobrilinog rada, jeste da osnažuje žene da pokreću poslove uprkos preprekama i predrasudama jer će osnažene pratiti svoju intuiciju. Zahvaljujem Dobrili na postojanju i što je imala hrabrosti da sledi svoju viziju i realizuje je. Proslavila nas je i u svetu i zauvek upisala u stranice istorije značaj ženskog tradicionalnog rada i veština koje su utkane u odrastanje svake žene iz seoske sredine. Znanja koja se često prenose sa majke na ćerke i dalje ostaje glavni izvor prihoda u mnogim domaćinstavima i pomažu ekonomskom opstanku porodice", istakla je dobitnica nagrade.

Ona je pomenula Zadrugu Sirogojne kao i Zadrugu Rajke Dobrojević kao pionirske poduhvate na emancipaciji seoskih žena i ekonomskoj valorizaciji njihovog rada.

"Na taj način su mnoge žene stupile u radni odnos i dobile penziju. Priroda ovog posla je da se stalno borimo za i protiv. Istorija partijarhata i filigranski utkani sistemi pokoravanja i ponižavanja žena su vrlo teški protivnici i često su poput stoglavih aždaja koje stalno sečeš, a one iznova rastu", poručila je Gujaničić koja je istakla da se nagradom Dobrila na najlepši način zaokružuje njen rad pogotov sada kada je u penziji.

nagrada dobrila
Foto: EUpravo zato

"Ohrabrujem žene da se bave politikom, da se obrazuju, da ne trpe nasilje, da se povežu, podržavaju i organizuju. Veliki deo mog rada je bio vezan za seoske žene i terenski rad. Naučila sam da biti seoska žena u sebi nosi mnogo različitosti zavisno od toga gde se selo nalazi i kojoj opštini ili predelu pripada. Zato su i problemi žena različiti, ali postoje neke stvari koje su zajedničke za sve žene - one ne primaju zaradu za svoj rad, nemaju penzije i ako ih imaju vrlo su niske, gotovo u rangu socijalne pomoći... Ipak, u svetu u kome se danas dosta govori o održivoj ekonomiji, zadruge kao model su pokazale svoju vitalnost i trebalo bi podržavati njihov razvoj. U njima je utkana moralnost kao standard", napomenula je Gujaničić i dodala da su ženske organizacije i pojedinke načinile veliki napredak u borbi za prava žena, ali da se ta borba nastavlja jer je potrebno stvaranje društvene klime koja neguje fer odnose, kako ne bismo išli korak napred, a jedan unazad.

Dobrila Smiljanić kao večita inspiracija

Dobrila Smiljanić (rođena Vasiljević), odrasla je u Arilju, a školovala se u Užicu i Beogradu.

Šezdesetih godina je vodila projekat pretvaranja stare vodenice na Rzavu u restoran danas poznat kao Mlinarev san. U novembru 1962. dolazi na Zlatibor, gde sreće školskog druga Bora Krejovića, inače lekara, koji je poziva da sa njim krene na izložbu ženske radinosti u Sirogojnu. Na poziv prote Smiljanića i drugih uglednika odmah se uključuje u organizaciju ženske radinosti, pretvara Veliku salu Zemljoradničke zadruge u ambijent stare srpske kuće sa više od 2.000 ručnih radova žena iz Sirogojna i okoline.

Po modelu Rajke Borojević koja je organizovala tkačku zadrugu žena Dragačevskih sela, Dobrila dolazi na ideju da organizuje pletilje sa Zlatibora u zadrugu Zlatiborka. Zadruga je radno angažovala žene, bez narušavanja patrijarhata. Sirogojno džemperi su nastajali tako što bi Smiljanićeva najpre nacrtala motiv na papiru, a nakon toga bi se na mašini sašio džemper u punoj veličini, a motivi bi bili izvezeni. Kako bi se shvatio značaj i obim Dobrilinog poduhvata, treba znati da su sedamdesetih i osamdesetih godina kataloge njenih kolekcija radili Vog i Prada.

(EUpravo zato)