Da li ste se nekada zapitali kako se osobe sa posebnim potrebama, koje snažno reaguju na buku, jake mirise ili svetlost, snalaze u muzejima i drugim javnim prostorima. Da li će im u nekim prostorijama biti prijatno ili nelagodno? Da li će gužva probuditi previše nadražaja i uznemiriti ih?

Kada razmišljamo o inkluziji u kulturnim institucijama, obično pomislimo na rampe postavljene za posetioce sa invaliditetom i priča se uglavnom tu završava.

Ali, pristupačnost mora da podrazumeva mnogo više. Zbog toga je pokrenut projekat "Nevidljive kartografije" koji sprovodi Škola za učenike oštećenog vida "Veljko Ramadanović" iz Zemuna, u partnerstvu sa organizacijama iz Portugala i Španije.

Projekat je podržan i sufinansiran kroz poziv Evropska saradnja u okviru programa Kreativna Evropa.

Učesnici će direktno uključiti decu i mlade sa neurodivergentnim smetnjama i beležiti njihova iskustva kako bi ostvarili što kvalitetnije rezultate, tačnije, kreirali senzorne mape.

Iako je Srbija veoma aktivna i uspešna u programu Kreativna Evropa, prvi put je jedna škola odabrana da bude nosilac projekta.

Radmila Vidović, članica projektnog tima škole, objasnila je da je fokus na neurodivergentnoj deci i mladima i načinu na koji oni doživljavaju prostor oko sebe.

Predstavljanje projekta Nevidiljive kartografije
Predstavljanje projekta 'Nevidiljive kartografije' Foto: EUpravo zato

"Šta znači neurodivergentnost? Neki ljudi obrađuju informacije i nadražaje na drugačiji način od uobičajenog, odnosno njihov mozak prima informacije drugačije od neurotipične populacije. Mi beleženjem njihovih iskustava i zapažanja želimo da napravimo konkretne senzorne mape za muzeje i škole sa kojima ćemo sarađivati tokom projekta. Pre nego što se pojavila ideja o projektu, već smo poznavali naše partnere. Upoznali smo ih u Portugalu kroz program Erazmus+, gde smo naučili kako funkcioniše 3D štampa. Organizator te radionice je bio veoma zainteresovan za inkluziju i zanimalo ga je kako da napravi 3D modele što kvalitetnije za učenike sa oštećenjem vida, tako da mogu da imaju oznake Brajeve azbuke", navela je.

Senzorne mape, u kontekstu arhitekture, turizma ili dizajna enterijera, predstavljaju vizuelne prikaze fizičkog prostora koji detaljno označavaju nivoe različitih čulnih nadražaja (svetlost, buka, mirisi, teksture).

"Senzorne mape neće samo pružati informacije o prostoru iz perspektive neurodivergentne dece, već će i podatke o tome kako prostor 'diše', u kom delu muzeja ima previše buke, gde je intenzitet svetlosti veliki, gde su mirisi izraženi i slično. One pružaju sve neophodne informacije i pre nego što neurodivergentne osobe uđu u nepoznat prostor. Praksa nam je pokazala da takva deca i učenici bolje reaguju kada se unapred pripreme za posetu nekom prostoru, odnosno javnom mestu. Mi smo u projekat uključili i roditelje i nastavnike, jer su njihova zapažanja i iskustva veoma važna. Trenutno se sprovodi anketa među roditeljima i nastavnicima u sve tri zemlje, a nalazi se na zvaničnom sajtu projekta i društvenim mrežama", istakla je.

Predstavnici škole su do sada posetili zajedničke partnere, poput Muzeja savremene umetnosti i Muzeja afričke umetnosti, ali sada žele da prošire tu saradnju i pokažu kako muzejski prostori mogu da budu prilagođeni osobama sa različitim smetnjama.

Takođe, biće objavljen javni poziv za neurodivergentne umetnike koji će tokom šest nedelja moći posete školu u Zemunu i muzeje sa kojima se bude sarađivalo. Kroz svoj umetnički rad oni će izraziti kako opažaju buku ili izraze svoja osećanja na prijatne, ali i neprijatne nadražaje. Na taj način nije obuhvaćena samo specifična publika, već i specifični umetnici.

"Projekat neće biti samo istraživačke prirode, rezultati će biti dostupni svima, posebno nastavnicima ili zaposlenima u kulturnim institucijama. Na osnovu tih smernica će naučiti kako svoje prostore mogu da prilagode osobama sa neurodivergentnim smetnjama. Na kraju planiramo publikaciju pod nazivom 'Nevidljive kartografije', koja će sadržati sva istraživanja i rezultate projekta", istakla je Vidović.

Srbija veoma uspešna u programu Kreativna Evropa

Kako je istakao Bojan Milosavljević, iz Deska Kreativna Evropa Srbije, u pitanju je jedan od najavangardnijih programa kulturnih politika koji finansira specifične projekte, zbog čega je važno da se ljudi informišu o evropskim trendovima i standardima kulture.

"Kreativna Evropa svake godine objavljuje nekoliko poziva, a jedan od najvažnijih i najvećih jeste poziv za projekte evropske saradnje, u okviru kojeg se svake godine raspodeljuje oko 60 miliona evra za 150 projekata. Konkretno, ova saradnja ima tri kategorije: male, srednje i velike projekte. Mali projekti raspolažu budžetom, odnosno grantom, od 200.000 evra. U programu Kreativna Evropa učestvuje 41 zemlja, a Srbija je jedna od uspešnijih zemalja", istakao Milosavljević.

Kako je napomenuo, inkluzija i rodna ravnopravnost se nalaze među četiri opšta prioriteta Kreativne Evrope i svake godine se odobrava veliki broj projekata koji unapređuju ta pitanja u različitim oblastima kulture.

"Zašto je inkluzija važna? Marginalizovanim osobama, sa određenim teškoćama u socijalizaciji, treba omogućiti kako da učestvuju u kulturnim programima poput muzeja ili predstava, ali je sa druge strane, važno da mogu i sami da ih stvaraju, pričaju svoje priče i budu ravnopravni učesnici u kulturi", zaključio je Milosavljević.

Nasleđe Veljka Ramadanovića

Škola "Veljko Ramadanović" je osnovana pre 109 godina u afričkoj Bizerti za vreme Prvog svetskog rata. Prvobitno je bila smeštena u kasarni francuskih trupa "Lambert", a prvi učenici su bili srpski vojnici koji su tokom rata izgubili vid i sluh. Osnovao ju je učitelj Veljko Ramadanović, vizionar koji je tokom svog bogatog rada uspeo da stvori zajednicu u kojoj se i danas obrazuju i obučavaju slepi i slabovidi kako bi im se omogućilo da steknu brojne životne veštine i žive samostalno.

Ramadanović je 1918. godine izdao prvi bukvar za slepe Brajevom azbukom koju je našem jeziku prilagodio još 1895. Nastava je u početku bila osnovna i zanatska. Slepi su obučavani za štrikerski, opančarski, četkarski, štamparski i korparski zanat, kao i muzici i masaži.

 (EUpravo zato)