Evropska unija poziva građane da se pripreme za moguće vanredne situacije i obezbede dovoljno hrane, vode, lekova i drugih osnovnih potrepština za najmanje 72 sata. Preporuka je deo novih smernica za pripremu stanovništva za prirodne katastrofe, sajbernapade, prekide u snabdevanju i druge krize.

Nove smernice predstavila je 3. novembra evropska komesarka za pripravnost, upravljanje krizama i jednakost Hadža Labib. Cilj je da priprema za vanredne situacije postane deo svakodnevnog života, kako bi domaćinstva mogla samostalno da zadovolje osnovne potrebe tokom prva tri dana krize, dok nadležne službe ne organizuju pomoć.

Evropska komisija upozorava da sajbernapadi, sabotaže kritične infrastrukture, upadi dronova i prirodne katastrofe mogu izazvati ozbiljne poremećaje u komunikacijama, saobraćaju i snabdevanju energijom.

Šta bi svako domaćinstvo trebalo da pripremi?

Prema preporukama EU, građani bi trebalo da imaju zalihe koje omogućavaju samostalno funkcionisanje najmanje tri dana. Među osnovnim potrepštinama su:

- dovoljne količine vode i hrane koja ne zahteva pripremu uz električnu energiju;
- redovna terapija i osnovni lekovi;
- gotovina za slučaj prekida elektronskog plaćanja;
- baterijska lampa i rezervne baterije;
- pribor za prvu pomoć;
- važna lična dokumenta i njihove kopije;
- napunjen mobilni telefon i mogućnost alternativnog punjenja.

Preporučuje se i priprema torbe za hitnu evakuaciju, u kojoj će se nalaziti najvažnije stvari koje je moguće brzo poneti u slučaju napuštanja doma.

Evropska komesarka Hadža Lahbib naglasila je da ne postoji jedinstven spisak opreme koji odgovara svima. Svako domaćinstvo treba da prilagodi zalihe svojim potrebama, zdravstvenom stanju članova porodice i mestu u kojem živi.

Zašto su važna baš 72 sata?

Prva tri dana nakon katastrofe ili vanredne situacije smatraju se najkritičnijim periodom, jer su tada službe za vanredne situacije pod najvećim pritiskom.

Ieva Birka, istraživačica Univerziteta Letonije, objašnjava da je nadležnim službama potrebno vreme da procene razmere štete, mobilišu ekipe i stignu do ljudi kojima je pomoć najpotrebnija.

Samostalnost građana tokom prvih 72 sata može da rastereti hitne službe i omogući im da prioritetno pomognu povređenima i najugroženijima. Ipak, stručnjaci naglašavaju da priprema domaćinstava ne može da zameni profesionalnu pomoć, spasavanje, gašenje požara ili medicinsko zbrinjavanje.

U slučaju dugotrajnijih nestanaka struje, sajbernapada ili oružanih sukoba, period bez spoljne pomoći može biti i znatno duži. Zato se 72 sata smatraju minimumom, a ne krajnjom granicom pripremljenosti.

Deca i škole takođe deo sistema pripreme

Evropske smernice predviđaju da se osnovna znanja o bezbednosti i postupanju u kriznim situacijama postepeno uključe u predškolsko i osnovno obrazovanje.

Deca bi trebalo da nauče kako da prepoznaju opasnost, reaguju na upozorenja, pozovu broj 112 i pruže osnovnu prvu pomoć.

Poseban naglasak stavljen je i na dostupnost informacija osobama sa invaliditetom, kao i na prilagođavanje evakuacije, prevoza i skloništa njihovim potrebama.

Da li su evropske zemlje spremne?

Pripremljenost stanovništva razlikuje se od zemlje do zemlje. Finska, Švedska, Danska, Estonija, Letonija i Litvanija već imaju razvijene sisteme civilne zaštite i informisanja građana.

Finska, na primer, sprovodi program "72 sata", koji je poslužio i kao jedan od uzora za evropske preporuke. Švedska domaćinstvima distribuira priručnike za postupanje u kriznim situacijama, dok Estonija savetuje građanima da budu spremni i na period od nedelju dana bez spoljne pomoći.

Nemačka preporučuje građanima da obezbede zalihe za deset dana, dok su Poljska, Češka i Rumunija takođe razvile programe pripreme za najmanje 72 sata.

Evropska komisija naglašava da su nove smernice neobavezujuće i da je njihova primena u nadležnosti država članica.

Priprema ne mora da bude skupa

Jedan od izazova je i činjenica da nemaju sva domaćinstva finansijske mogućnosti da obezbede veće zalihe hrane, vode i drugih potrepština.

Hadža Lahbib poručuje da priprema ne mora da bude skupa i da i jednostavni koraci, poput porodičnog plana za vanredne situacije i obezbeđivanja osnovnih potrepština, mogu napraviti značajnu razliku.

Evropska unija istovremeno poziva građane da razvijaju solidarnost i međusobnu podršku, jer otpornost društva ne zavisi samo od državnih institucija i službi za vanredne situacije, već i od spremnosti zajednice da pomogne najugroženijima.

Poruka evropskih smernica je jasna: svako domaćinstvo trebalo bi da bude spremno da najmanje tri dana funkcioniše samostalno, ali i da zna kako da u kriznim situacijama zaštiti sebe i pomogne drugima.

(EUpravo zato)