Krajnje desničarska katalonska partija "Alijansa Katalonije" ("Alianca Catalana) menja regionalnu politiku, a ankete pokazuju da njen rast ugrožava Junts, separatiste koji podržavaju krhku koaliciju premijera Pedra Sančeza. Partija je prvi put skrenula pažnju kada je liderka Silvia Oriols postala gradonačelnica Ripola, malog grada u provinciji Žirona, 2023. godine, čime se smestila u red desničarskih partija koje dobijaju prostor na političkoj sceni Evrope.
Sa programom koji je više fokusiran na imigraciju nego na nezavisnost, Oriols je brzo stekla reputaciju širom Katalonije. Njen slogan, "Katalonija za Katalonce: hrišćane, a ne muslimane", kombinuje ultranacionalizam, antiislamske stavove i tvrdnje o navodnoj "katalonskoj rasi".
Isprva odbačena kao marginalna, "Alijansa" je 2024. osvojila dva regionalna mesta, čime je Oriols dobila vidljivost izvan Ripola. Od tada, ankete predviđaju brz rast, a La Vanguardia procenjuje da bi partija danas osvojila 19 mesta u katalonskom parlamentu. Pošto Katalonija šalje veliki broj poslanika u Madrid, promene u njenom fragmentisanom političkom spektru često određuju da li španski premijeri mogu da vladaju.
Anketa pokazuje da je Junts, čija sedmorica poslanika podržavaju Sančeza, pao sa 35 na 21 mandat, podseća Euractiv. Lider Karlos Pudždemon suočava se s kritikama zbog podrške Sančezu 2023. u zamenu za ustupke, uključujući priznavanje katalonskog kao službenog jezika EU i kontroverzni Zakon o amnestiji.
Razočaranje zbog neostvarenja katalonske republike i Pudždemonov egzil u Belgiji narušili su kredibilitet Juntsa, otvarajući prostor za rast "Alijanse", koja se prikazuje kao nepopustljiva i autentična partija.
Nova pokretačka snaga?
Iako formalno separatistička, "Alijansa" se oslanja na imigraciju, a ne na suverenitet.
"Njihova strategija se fokusira na migraciju i islam, a ne na suverenitet", kaže Gabriel Kolomé, profesor na Barselonskom autonomnom univerzitetu i bivši socijalistički senator.
Katalonija ima najveći udeo stanovnika rođenih u inostranstvu u Španiji, preko 25 posto, prema zvaničnim podacima, uključujući veliku muslimansku zajednicu. Orriols je iskoristila povezane strahove, upozoravajući na kulturnu eroziju i društvenu nestabilnost.
"Španska država želi da uništi katalonsku rasu dovodeći problematične imigrante", izjavila je Oriols prošle godine za televiziju La Sexta.
Za Koloméa, momentum "Alijanse" nije iznenađenje niti privremen. Njihov diskurs je efikasan i partija brzo stiče popularnost u Kataloniji.
Posmatrači upozoravaju da bi poruka ove desničarske partije mogla odjeknuti i van Katalonije. Kolomé ističe da Oriols može osvojiti mesta na španskim parlamentarnim izborima 2027, potencijalno se povezujući sa krajnje desničarskim Voksom Santjaga Abaskala. Trenutne ankete sugerišu da bi Vox mogao osvojiti 17 posto glasova na nacionalnom nivou, dok podrška vladajućim Socijalistima i opozicionom Narodnom Partiju opada.
Lider katalonskih socijalista, Salvador Ilja, rekao je da populistički pokreti uspevaju zbog nedostatka odgovora, upozoravajući da se mogu zaustaviti samo rešavanjem problema društva.
Za Sančeza, ovo upozorenje nije samo retoričko. Kako uspon "Alijanse" preoblikuje fragmentisani katalonski spektar, to bi moglo uskoro suziti njegov prostor za manevrisanje dok Španija ulazi u naredni izborni ciklus 2027. godine.
Jačanje desničarskih partija u Evropi
Poslednjih godina, nekoliko evropskih zemalja beleži značajan porast podrške desničarskim i krajnje desničarskim partijama, što menja političku dinamiku u regionu. Od nemačke AfD do francuskog Rassemblement National, radikalne partije kapitalizuju nezadovoljstvo oko migracija, ekonomije i poverenja u institucije. Katalonija, dugo definisana separatizmom, sada može postati još jedna fronta u ovom kontinentalnom trendu.
U Nemačkoj, Alternativa za Nemačku (AfD) osnovana je 2013. godine i od tada beleži kontinuirani rast, posebno nakon migrantske krize 2015–2016. Partija je zauzela antiimigrantsku i euroskeptičnu poziciju, a na parlamentarnim izborima 2017. AfD je postala treća po snazi partija u Bundestagu. Njihov uticaj je naročito izražen u saveznih pokrajinama kao što su Saksonija i Brandenbur, gde partija uživa značajnu podršku birača.
U Italiji su desničarske partije Lega i Fratelli d’Italia doživele veliki uspon poslednjih godina. Lega, pod vođstvom Matea Salvinija, i Fratelli d’Italia, koju predvodi Giorgia Meloni, oslanjaju se na antiimigrantsku retoriku, promociju nacionalnog suvereniteta i ekonomske reforme. Na parlamentarnim izborima 2022. godine Fratelli d’Italia je postala najveća partija u zemlji, a Giorgia Meloni je imenovana za premijerku, što je značajno promenilo politički pejzaž Italije.
U Francuskoj, Rassemblement National (RN), nekadašnji Front National, pod vođstvom Marine Le Pen, beleži konstantan rast podrške birača nezadovoljnih tradicionalnim strankama i politikama EU. RN posebno profitira od zabrinutosti građana zbog migracija i ekonomske stagnacije. Le Pen je stigla do drugog kruga predsedničkih izbora 2017. i 2022. godine, a partija je značajno prisutna u regionalnim skupštinama i u Evropskom parlamentu, potvrđujući svoje mesto među vodećim političkim snagama u zemlji.
(EUpravo zato.rs)