Sledeća članica Evropske unije možda neće biti sa Zapadnog Balkana, već Arktika.
Island napreduje u svojoj kandidaturi za članstvo u EU, rame uz rame sa Srbijom, Crnom Gorom ili Albanijom, i mogao bi da postane 28. članica Unije.
Kako prenosi "European Correspondent", Island bi mogao da prestigne Crnu Goru i Albaniju zato što šanse ove atlantske ostrvske zemlje rastu u svetlu geopolitičkih previranja.
Island je prvobitno podneo zahtev za članstvo u EU 2009. godine, nakon što se njihov bankarski sistem urušio usled finansijske krize. Između 2010. i 2013. otvorena je većina od 33 poglavlja pristupnih pregovora i privremeno zatvoreno 11.
Međutim, proces evrointegracija je izgubio na snazi kada je kriza evrozone oslabila entuzijazam za usvajanje jedinstvene valute. Godine 2015. nova vlada desnog centra zvanično je zamrzla pregovore.
Šta Island danas misli o pristupanju EU?
Aktuelna vlada u Rejkjaviku je obećala da će se 2027. održati referendum o tome da li treba ponovo da se započne sa pristupnim pregovorima. Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da većina građana podržava nastavak pregovora, iako manje njih veruje da će se članstvo zaista ostvariti.
Zašto je došlo do preokreta?
Pošto je Arktik veoma važno područje u bezbednosnom i političkom smislu, Island je izuzetno ranjiv. To je jedina članica NATO-a bez stalne vojske, koja se zato oslanja na američku odbranu prema bilateralnom sporazumu iz 1951. godine.
Nedavne pretnje američkog predsednika, Donalda Trampa, da bi SAD mogle da preuzmu kontrolu nad Grenlandom kao i rizik i od rastuće vojne aktivnosti Rusije na Arktiku, pojačale su zabrinutost na Islandu. Članstvo u EU moglo bi da pruži dodatne bezbednosne garancije.
Poseta predsednice Evropske komisije, Ursule fon der Lajen, Rejkjaviku tokom leta dodatno je osnažila taj signal. Ona je obećala unapređenje trgovinskih sporazuma i novo partnerstvo u oblasti odbrane, čime je Brisel pokazao nameru da Island zadrži u svojoj orbiti.
A šta je sa ribom?
Za Island su poljoprivreda i ribolov najosetljivije teme. Zajednička ribarska politika EU, koja bi zahtevala od Islanda da podeli pristup svojim vodama bogatim ribom, ostaje nepopularna u zemlji. Poljoprivredna udruženja takođe strahuju da bi jeftini uvozi iz EU mogli da ugroze domaću proizvodnju.
Istovremeno, Island već primenjuje veliki deo zakonodavstva EU kao član Evropske ekonomske zajednice (EEA). Islandski izvoz aluminijuma i ribe u velikoj meri ulazi bez carina na jedinstveno tržište, a usvajanje evra moglo bi da donese veću stabilnost tamošnjoj maloj, izvozno orijentisanoj privredi.
Korak po korak
Pominjanje Islanda u kontekstu proširenja događa se u trenutku kada Brisel preispituje čitav proces kroz model "postepene integracije". Umesto da se čeka čitava decenija do punopravnog članstva, EU razmatra rani pristup jedinstvenom tržištu, povećanu finansijsku podršku i delimično učešće u institucijama Unije pre nego što zemlja postane punopravna članica.
Ovaj model ima za cilj da odgovori na dva izazova: zamor od proširenja među državama članicama i zamor od reformi među kandidatima koji beskonačno čekaju pred evropskim pragom, bez konkretnih koristi.
Šira slika je jasna: proširenje nije samo tehničko ispunjavanje pristupnih poglavlja. Reč je o tome ko može da ojača bezbednost, ekonomiju i kredibilitet Evropske unije u nestabilnom svetu, zaključuje "European Correspondent".
(EUpravo zato/The European Correspondent)