Iako se radi o maloj centralnoevropskoj državi, Mađarska je ovih dana bila predmet svetske pažnje. Ona nastavlja da to bude jer mnogi nestrpljivo očekuju da vide da li i kako će novi lider, Peter Mađar, uspeti da dekonstruiše sistem zarobljene države koju je 16 godina gradio Viktor Orban.
Prema poslednjim rezultatima, Peter Mađar će imati snažan mandat, koji je maltene nezamisliv u drugim evropskim državama, sa više od dve trećine mandata (71 posto) koju je njegova partija Tisa osvojila. Rekordna izlaznost od skoro 80 posto dodatno potvrđuje da je su ovi izbori bili percipirani kao ključni trenutak za političke promene.
U nastavku više o tome kako je Mađar došao do trenutka da otpočne novu fazu mađarske politike.
Ekonomsko nezadovoljstvo i erozija institucija kao osnovni uzroci
Razlozi za ovako izražen politički preokret pre svega leže u unutrašnjim faktorima. Prema istraživanjima javnog mnjenja sprovedenim neposredno pred izbore, ključni problemi za građane bili su inflacija i rast troškova života (48.6 posto), percepcija raširene korupcije (42 posto), kao i zabrinutost za stanje demokratije i vladavine prava (35.9 posto).
Tek nakon toga se prioritizuju pitanja poput zdravstva (31.5 posto) i odnosa prema EU (29.1 posto). Interesantno je napomenuti da je pitanje migracija i rata u Ukrajini, na kojima je Orban toliko insistirao tokom izborne kampanje, tek zauzimaju šesto (23.2 posto) odnosno deveto (13.9 posto) mesto prioriteta u očima građana Mađarske. Pobeda Mađara je dakle reflektovala činjenicu da je bolje prepoznao potrebe građana u odnosu na dotadašnjeg premijera.
Prioritizacija ove vrste sleduje iz činjenice da se Mađarska suočava sa problemima kao što su dugotrajna stagnacija, pad konkurentnosti i narušeno poverenje u institucije.
Ovakva "hronična kriza" modela vođenje države dodatno je bila pogoršana percepcijom privilegovanog položaja politički povezanih ekonomskih aktera, kao i ograničavanjem mogućnosti da se stane na put ovakvim problemima zbog dotadašnjeg gušenja institucija i medija.
Uz to, iako se Orban ponosio svojim modelom "iliberalne demokratije", on je sada pao na ispitu. Upravo taj model je doveo i do toga da EU "zamrzne" milijarde fondova koje bi Mađarskoj stajale na raspolaganju, prevashodno u vidu grantova odnosno bespovratnih sredstava tako i povoljnih kredita.
Nije zato iznenađujuće da je jedno od ključnih Mađarevih predizbornih obećanja bilo upravo odmrzavanje tih fondova, kao "preduslova" ekonomskog oporavka države.
Umesto institucija fokus na pešačenju kao metodu dobijanja glasova
Treba imati u vidu da ekonomska situacija, kao ni demokratski standardi, nisu bili mnogo bolji ni tokom prethodnih izbora 2022. godine. Dakle, u sličnim okolnostima, Orban je bio taj koji je osvojio dvotrećinsku većinu. Ključna razlika se sastoji u tome što opozicija tada nije imala pristup koji je ovog puta Mađar zauzeo.
Kada se pojavio na političkoj sceni 2024. godine, Mađar je nastupio kao relativno nepoznat birokrata srednjeg ranga, ali sa značajnim unutrašnjim uvidom u funkcionisanje sistema. Kao dugogodišnji član Orbanovog Fidesa, bio je detaljno upoznat sa načinom funkcionisanja kako partije, tako i državnog aparata, što mu je omogućilo da precizno identifikuje ključne tačke političkog napada. Za razliku od ranijih pokušaja Orbanovih protivnika, Tisa je uspela da prevaziđe tradicionalne slabosti opozicije.
Ono što je Mađara posebno izdvojilo jeste što je, kako sam kaže, više bio na ulicama mađarskih sela i gradova nego što je bio u svom stanu. Drugim rečima, iako nije imao pristup javnom servisu, niti drugim institucionalnim mehanizmima za obraćanje građanima, ništa ga nije onemogućavalo da krene na turu oko Mađarske i da se neposredno angažuje. Jednom prilikom je prošetao čak 300 kilometara, kao deo svoje kampanje, odlazeći čak do Rumunije.
Istovremeno, njegova poruka je bila jasna – nije nudio pomeranje ka levici ili desnici, već sistem bez korupcije. Rezultati su pokazali da je ta poruka bila i više nego jasna glasačima. Posebno je značajna bila mobilizacija kroz lokalne inicijative i aktivističke mreže. ogroman broj aktivista širom Mađarske je omogućio Mađaru da vodi sveprisutnu kampanju ali i kasnije da ima zastupljene kontrolore na izbornim mestima.
Spoljnopolitička dimenzija izbora: između Istoka i Zapada
Iako su domaća pitanja dominirala izbornom agendom, spoljnopolitička orijentacija zemlje takođe je imala značajnu ulogu u oblikovanju biračkog ponašanja. Izbori su u određenoj meri percipirani kao referendum o geopolitičkom pozicioniranju Mađarske između Istoka i Zapada.
Dosadašnja politika bliskih odnosa sa Rusijom, kao i konfrontacioni pristup prema institucijama EU, izazvali su rastuće nezadovoljstvo među građanima, posebno u kontekstu ograničenih konkretnih koristi od takvog kursa. Činjenica da su pre i nakon izbora mase skandirale "Rusi, idite kući" odražava šire nezadovoljstvo spoljnopolitičkim kursom zemlje, budući da Orbanova Vlada nikada nije adekvatno objasnila građanima kakvu je korist Mađarska imala od bliskih odnosa sa Moskvom.
Otkrića u poslednjim nedeljama kampanje, uključujući navodne telefonske razgovore između mađarskog ministra spoljnih poslova i njegovog ruskog kolege u kojima su razmatrana poverljiva dokumenta EU, dodatno su produbila nezadovoljstvo. U tom kontekstu, Tisa je uspela da se pozicionira kao kredibilna alternativa koja zagovara stabilnije i predvidivije odnose sa EU.
Implikacije za Evropsku uniju - između očekivanja i ograničenja
Pobeda Tise otvara prostor za redefinisanje odnosa između Mađarske i EU. Brisel će pre svega očekivati brze i konkretne korake ka obnovi vladavine prava i jačanju nezavisnih institucija, što predstavlja preduslov za deblokadu značajnih finansijskih sredstava koja su trenutno zamrznuta.
Novi politički mandat takođe donosi pritisak da se Mađarska konstruktivnije uključi u zajedničke politike Unije, posebno u kontekstu podrške Ukrajini i usaglašavanja sa spoljnopolitičkim stavovima EU. Pored toga, otvara se i pitanje uklanjanja "politike veta" koja je ranije otežavala donošenje odluka na nivou EU, čime bi Mađarska mogla preći iz pozicije "problematičnog aktera" u konstruktivnijeg partnera.
Na kraju, Mađarska, kao jedna od nekolicine članica koja nije usvojila evro kao valutu, ići će ka ostvarivanju članstva u evrozoni, čime bi trebalo da doprinese produbljivanju integracije same Unije.
Uprkos pozitivnijem stavu prema EU, određeni elementi dosadašnje mađarske politike verovatno će ostati nepromenjeni. Mađarska će, prema najavama Mađara, nastaviti da vodi restriktivnu migracionu politiku. Prema njemu, pakt o preraspodeli migranata kroz kvote ne dolazi u obzir, te će to predstavljati oblast u kojoj će najmanje odudarati od svog prethodnika.
Kada je Rusija u pitanju, iako će se retorika promeniti, činjenica ostaje da će Mađar težiti da ostvari dodatne tranzicione periode kako bi ostvario planiranu energetsku diverzifikaciju. Takođe, iako se očekuje da Mađar bude pozitivno nastrojen prema proširenju ka Zapadnom Balkanu, Ukrajina je specifičan slučaj.
To je razlog zbog kojeg Mađar poziva, na nezadovoljstvo Brisela, na referendum ukoliko Kijev bude pred vratima članstva. Prema tome, iako nova politička scena u Mađarskoj otvara prostor za produbljivanje odnosa između evropskih partnera, ona istovremeno ukazuje na složenost procesa političke transformacije Mađarske nakon dugog perioda centralizacije vlasti.