Odnosi između Mađarske i Ukrajine značajno su se pogoršali tokom proteklog meseca.

Početkom marta mađarske vlasti uhapsile su sedam ukrajinskih bankarskih službenika koji su kroz Mađarsku prenosili velike količine novca i zlata ka Ukrajini.

Mađarska poreska uprava saopštila je da su privedeni zbog sumnje na pranje novca, što je izazvalo oštru reakciju iz Kijeva. Ukrajinski ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha optužio je Mađarsku za, kako je naveo, „državni terorizam i reketiranje".

Ovaj incident usledio je nakon odluke premijera Viktora Orbana da rasporedi vojsku radi obezbeđenja elektrana, uz tvrdnje da Ukrajina planira da ugrozi energetski sistem Mađarske.

Orban je ranije optuživao Kijev i za ometanje isporuke ruske nafte preko naftovoda "Družba", koji prolazi kroz ukrajinsku teritoriju.

U pozadini ovih sukoba nalaze se i unutrašnji politički razlozi.

Mađarsku u aprilu očekuju parlamentarni izbori, a nezadovoljstvo građana zbog inflacije i slabijih ekonomskih prilika raste. Zbog toga se procenjuje da Orban zaoštrava međunarodne odnose kako bi skrenuo pažnju sa domaćih problema.

Nacionalne manjine i sporovi u regionu

Ipak, ovakva politika ima dublje korene.

Orban već godinama ulazi u sporove sa susednim državama, posebno kada je reč o položaju mađarskih manjina, a Ukrajina je često u središtu tih tenzija.

Nakon raspada Austrougarske posle Prvog svetskog rata, veliki broj etničkih Mađara ostao je izvan granica matične države. Jedna od takvih zajednica nalazi se u Zakarpatskoj oblasti, koja je danas deo Ukrajine.

Od devedesetih godina, zaštita prava mađarskih manjina postala je važan deo Orbanove politike. Po povratku na vlast 2010. godine, omogućio je etničkim Mađarima u susednim državama da dobiju mađarsko državljanstvo. Kasnije je čak tražio i određeni stepen autonomije za Mađare u Ukrajini, uz stalne kritike na račun Kijeva zbog njihovog položaja.

Nakon sukoba u Ukrajini 2014. godine, vlasti u Kijevu uvele su zakone koji ograničavaju upotrebu manjinskih jezika, pre svega kako bi ojačale ukrajinski i smanjile uticaj ruskog jezika. Orban je ove mere ocenio kao kršenje prava mađarske manjine i koristio ih kao argument za blokiranje pojedinih inicijativa saradnje između Ukrajine i Evropske unije.

Iako je Ukrajina u fokusu, nije jedina zemlja sa kojom Mađarska ima sporove.

Orban je, na primer, južnu Slovačku, gde živi veliki broj Mađara, nazvao "otcepljenim delom" Mađarske.

Situaciju dodatno komplikuje Orbanovo približavanje Rusiji. Kako rat u Ukrajini traje, postalo mu je teže da istovremeno insistira na zaštiti mađarskih manjina i održava bliske odnose sa državama koje podržavaju Moskvu.

Primer za to je Slovačka, gde je vlada Roberta Fica donela zakon kojim se kriminalizuje kritika tzv. Benešovih dekreta. Ti dekreti su nakon Drugog svetskog rata omogućili proterivanje hiljada Mađara iz zemlje. Novi zakon izazvao je zabrinutost jer bi predstavnici mađarske manjine mogli biti kažnjeni zbog javne osude tih istorijskih odluka.

Orban je u početku reagovao oprezno, najavljujući razgovore sa Ficom. Međutim, njegov politički protivnik Peter Mađar organizovao je protest ispred slovačke ambasade u Budimpešti, nakon čega je Orban najavio da će se obratiti Evropskoj komisiji.

Ovaj slučaj pokazuje dilemu u kojoj se Orban nalazi, da li da kritikuje saveznike i rizikuje političke odnose ili da to ne učini i izgubi podršku birača.

Bez obzira na ishod izbora, očekuje se da će pitanja prava nacionalnih manjina i dalje biti izvor napetosti u regionu. Iako Peter Mađar nagoveštava nešto drugačiji pristup, i on pokazuje interesovanje za položaj Mađara u susednim državama.

Zato eventualna promena vlasti u Mađarskoj ne bi nužno značila kraj tenzija sa Ukrajinom, ali bi mogla da otvori prostor za drugačiji početak nakon dugog perioda zategnutih odnosa.

(M.A./EUpravo zato/theconversation.com)