Evropsko "more plastike" koje se vidi i iz svemira: Počelo je kao velika njiva,a preraslo je u ogroman magacin (FOTO)

Ogromno belo prostranstvo reflektuje sunčevu svetlost poput džinovskog ogledala, čineći ga daleko uočljivijim nego drevna čuda poput Kineskog zida ili piramida.
Pogled iz vazduha na plastične plastenike gde se gaji voće i povrće u Almerimaru, Španija. Foto: Alex Tihonovs/Shutterstock

Kompleks plastenika koji prekriva delove surovog pejzaža južne Španije nosi titulu najupečatljivijih građevina vidljivih iz svemira, prenosi Punkufer.

Taj poljoprivredni poduhvat, lokalno poznat kao more plastike, pretvara desetine hiljada hektara u blistavu belu površinu koju astronauti mogu da uoče sa Međunarodne svemirske stanice.

Kompleks prekriva više od 40.000 hektara (400 kvadratnih kilometara), što odgovara površini manjeg grada. Reflektujući plastični krovovi stvaraju upečatljiv kontrast sa okolnim pustinjskim terenom. Meštani ga zovu more plastike, i lako je videti zašto.

Iz svemira, ovo ogromno belo prostranstvo reflektuje sunčevu svetlost poput džinovskog ogledala, čineći ga daleko uočljivijim nego drevna čuda poput Kineskog zida ili piramida.

Veliki magacin

Suncem sprženi pejzaž provincije Almerija postao je dom najveće koncentracije plastenika na svetu. Ono što je pedesetih godina prošlog veka počelo kao jednostavan pokušaj uzgoja useva u surovim uslovima, s vremenom je procvetalo u ogroman magacin koji godišnje proizvede između 2,5 i 3,5 miliona tona hrane, snabdevajući veći deo Evrope paradajzom, paprikama, krastavcima i tikvicama van sezone.

Plastenici u Almeriji su i tehnološki inovativni, imaju napredne sisteme poput navodnjavanja kap po kap, regulacije klime i održivog upravljanja otpadom. Međutim, s obzirom na veličinu mora plastike, postoji i zabrinutost zbog potrošnje resursa i uticaja na životnu sredinu.

Šteti životnoj sredini?

Kritičari su isticali veliku potrošnju vode u regionu, ali su plastenici podstakli i značajne pomake ka održivijim praksama. Poslednjih godina sve više farmi smanjuje upotrebu hemikalija, poboljšava efikasnost korišćenja vode i dobija ekološke sertifikate. Mnogi od tih pogona danas služe kao modeli ekološki prihvatljive poljoprivrede, nastojeći da usklade produktivnost i očuvanje prirode.

(EUpravo zato/Punkufer)