Strategija razvoja energetike Republike Srbije do 2040. godine sa projekcijama do 2050. godine, predlaže postepeno uvođenje naplate emisije gasova sa efektom staklene bašte, razmatra uvođenje nuklearne energije nakon 2040. godine, a do 2040. godine očekuje se da ukupni instalisani kapacitet izgrađenih vetroelektrana i solarnih elektrana bude 10,97 GW.
Vetroelektrane i solarne elektrane – do 2040. godine 10,97 GW
Očekuje se ekspanzija izgradnje elektrana koje kao primarnu energiju koriste vetar i sunce, pa bi zato u 2030. godini njihova ukupna instalisana snaga trebalo da bude 3,5 GW, što predstavlja značajan porast učešća intermitentnih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji električne energije, navodi se u nacrtu koji je na javnoj raspravi do 15. avgusta.
"Predviđena instalisana snaga u vetroelektranama iznosi oko 1,77 GW (sa godišnjom proizvodnjom 4,60 TWh), dok je predviđena instalisana snaga u solarnim elektranama 1,73 GW (sa godišnjom proizvodnjom od 2,27 TWh). To znači da sa ovako predviđenim instalisanim kapacitetima, očekivana godišnja proizvodnja iznosi 6,87 TWh", stoji u nacrtu.
Nakon 2030. godine se očekuje dalji porast instalisanih kapaciteta. Do 2040. godine ukupni instalisani kapacitet izgrađenih vetroelektrana i solarnih elektrana bi trebalo da bude 10,97 GW, a očekivana je ukupna proizvodnja električne energije iz intermitentnih izvora od 19,04 TWh na godišnjem nivou.
Konkretno, predviđena instalisana snaga vetroelektrana iznosi 3,6 GW (sa godišnjom proizvodnjom 9,36 TWh), dok je predviđena instalisana snaga solarnih elektrana 7,37 GW (sa godišnjom proizvodnjom 9,68 TWh).
Energetska tranzicija je neminovna
U strategiji se napominje da je Srbija prihvatila put energetske tranzicije. Kako se objašnjava, nove geopolitičke okolnosti, u vidu brojnih sukoba i rata u Ukrajini, upućuju da unapređenje energetske bezbednosti, postizanje maksimalno moguće energetske nezavisnosti i ekonomska održivost energetskog sistema, ostaju najbitniji ciljevi energetske politike naše zemlje.
"Postojeći, raspoloživi resursi će morati da ostanu oslonac srpske elektroenergetike sve dok proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, infrastruktura za prenos i distribuciju, kao i skladišni kapaciteti i sposobnost integracije obnovljivih izvora energije ne budu u dovoljnoj meri razvijeni i usklađeni da pouzdano i sigurno mogu da zamene domaći lignit, u skladu sa ciljevima ove strategije", navodi se u tekstu Strategije.
Ovaj dokument prepoznaje i da je za energetsku bezbednost Srbije od ključnog značaja održiva dekarbonizacija energetskog sektora. Strategija trasira put kojim će se odvijati reforma energetskog sektora i sprovoditi proces energetske tranzicije.
"Ključne odrednice tog puta su prelazak na korišćenje obnovljivih izvora energije, intenzivnija primena mera energetske efikasnosti i njeno poboljšanje u svim energetskim sektorima i privrednim granama i sektorima potrošnje, uz razmatranje mogućnosti da se u energetski sektor Republike Srbije, nakon 2040. godine uvede i nuklearna energija", piše u Nacrtu.
Predlaže se i postepeno uvođenje naplate emisije gasova sa efektom staklene bašte, kao ključnog ekonomskog mehanizma za regulaciju brzine energetske tranzicije.
(EUpravo Zato/OIE Srbija)
