"Hajde da vas provedem kroz vaš grad iz budućnosti. Zamislite da izađete iz kuće, ali ubrzo shvatate koliko je vruće. Sunce prži asfalt, beton, staklo... Uviđate da ljudi više nemaju pse kao kućne ljubimce jer ne mogu da ih šetaju od vrućine. Na ulicama se ne čuje poj ptica. Dolazite do autobuskog stajališta i čekate prevozno sredstvo do drugog dela grada. Dolazite do zgrade u predgrađu koja je prekrivena lišćem. Sada ste uzbuđeni jer ste se približili iskustvu koje ste čekali godinama. Nakon što ste prošli obezbeđenje, sa još nekoliko ljudi konačno ulazite unutra. I šta vidite - drvo. Poslednje koje je ostalo u vašem gradu", tako je ukratko holandski stručnjak za urbano šumarstvo Sesil Konajnedajk opisao kakva nas budućnost čeka kako se planeta bude još više zagrevala.
Sećanja na drveće i bujnu prirodu biće samo deo folklora, poručio je u jednom TEDx obraćanju.
Srećom, i dalje živimo u gradovima gde nam stabla pružaju mnoge benefite, ali nažalost često to ne uviđamo.
Konajnedajk je osmislio pravilo 3-30-300 prema kome bi svaka osoba iz svog doma ili radnog mesta trebalo da vidi najmanje tri stabla; svaka gradska četvrt trebalo da bude pokrivena krošnjama drveća sa najmanje 30 odsto kako bi se poboljšali mikroklima i kvalitet vazduha i svako bi trebalo da hoda najviše 300 metara do najbližeg javnog zelenog prostora (parka, šume, zelene površine).
Dakle, 3 stabla, 30 odsto krošnji drveća i 300 metara do najbližeg parka ili zelene površine. Da li je to moguće u Beogradu i drugim gradovima regiona?
O adaptaciji Zapadnog Balkana na klimatske promene i uređenju javnih prostora u korist građana smo razgovarali sa arhitektom i urbanistom Milenom Ivković iz organizacije "Placemaking Western Balkans" (PWB) koja se na različite načine bavi javnim prostorima našeg regiona.
Inspirisani pravilom 3-30-300, pokrenuli su projekat Agenda 330 koji će se, kako objašnjava, primarno baviti pitanjem kako naši gradovi mogu da postanu bolja mesta za život, imajući u vidu nezaustavljive klimatske promene i sve što donose urbanim sredinama.
Njihov rad će se fokusirati uglavnom na tri primarna pravca istraživanja i delovanja:
- Priroda u gradovima: kako da sačuvamo postojeću prirodu u gradu, i povećamo njen udeo na inovativan i zanimljiv način. Regenerativna zelena rešenja mogu biti iznenađujuće jednostavna i primenljiva, sa značajnim učinkom u smanjenju zagađenja, toplotnih ostrva, a povećanju biodiverziteta, i naravno mentalnog zdravlja građana i kvaliteta života u gradu.
- Priroda i tehnologija: zanima ih veza između sveta raspoloživih tehnoloških rešenja i alata i načina kako da, koristeći ih, povećamo udeo prirode u gradu. S obzirom da su svi u timu dizajneri javnih prostora i istraživači njegove kompleksnosti, digitalni alati im pomažu da bolje vizualizuju, kvantifikuju i analiziraju kako se princip 3-30-300 može primeniti u procesu transformacije od sivog do zelenog
- Priroda i zajednica: kako da uključimo što više građana u kreiranje i realizaciju nove prirode u gradu, na način i u domenu njihovih mogućnosti. Građani su najbolji poznavaoci svojih naselja, i što su više angažovani u konkretnim akcijama, i u kokreaciji 3-30-300 rešenja sa prostornim ekspertima, to se više pozitivnih promena može očekivati - od malih zelenih intervencija u prostoru do zagovaranja novih politika i uticaja na zelene akcione planove lokalnih zajednica.
Prema rečima naše sagovornice, pravilo 3-30-300 može da se primeni u Beogradu i drugim gradovima Srbije postepenim i planskim koracima, uz uvažavanje realnosti stanja gradske sive (zgrade, ulice) i zelene odnosno plave (rečne) infrastrukture.
"Izvodljivost zavisi od dizajnerske inovativnosti, preciznosti i razumevanja postojećeg stanja, kao i dobre saradnje grada, nas dizajnera javnih prostora i građana. Zavisi i od finansijskih mehanizama, i to ne samo realizacije nego i održavanja realizovanog. Održavanje zelenih prostora u naseljima je slaba tačka svih gradova na Balkanu, i neophodni su inovativni pristupi ovom problemu. U gusto izgrađenim četvrtima gradova u regionu potrebne su kreativne interpretacije principa 3-30-300: primarno se mogu ozelenjavati zapuštena dvorišta i prostori malih parkova, sa mogućnostima razmatranja ozelenjavanja pre svega ravnih krovova", objasnila je Ivkovićeva.
Kako mladi dizajneri vide javne prostore u Beogradu?
Nedavno su predstavljeni rezultati rada međunarodnih timova mladih dizajnera koji su prikazali kako se tri različita beogradska naselja mogu transformisati uz primenu principa 3-30-300. Za potrebe ovog "eksperimenta" su izabrane tri prestoničke lokacije - Vračar, Banovo Brdo i Blok 2 na Novom Beogradu (ulica Pariske Komune). Dizajneri su se fokusirali na povećanje krošnji i gradskog zelenila i aktivaciju zajedničkih zelenih zona koja su pristupne za pešake, uz efikasnije rešavanje problema parkinga.
"Ove tri lokacije su odabrane jer predstavljaju tri ekstremno različita urbanistička konteksta Beograda.
Vračar kao gusto izgrađeni istorijski gradski centar, Banovo Brdo kao tip poluotvorenih naselja srednje spratnosti iz vremena planskog širenja grada, i Novi Beograd kao tip modernističkog superbloka is istog tog perioda, koji predstavlja primer socijalističke utopije kolektivnog stanovanja.
Mladi dizajneri su se fokusirali na probleme karakteristične za svaki tip.
U istorijskom gradskom centru preovlađuju problemi malog prostora za sadnju novog zelenila, dominacija betona i asfalta, prepunih parking mesta, uskih ulica i velikog toplotnog stresa koji doživljavaju pešaci, usled kombinacije svih ovih faktora. Njihova rešenja odgovaraju na ove izazove kroz predloge maksimalnog iskorišćenja onog što je preostalo od javnog prostora kao što su mali džepni parkovi, promena pokrivača parking mesta od asfaltnog ka polu-otvorenom koji omogućava veću permeabilnost padavina do pokušaja da se ideal od 30% pod zelenim pokrivačem postignem vertikalnim ozelenjavanjem fasada.
Kada je reč o Banovom Brdu, naglasak je bio na uspostavljanju kontinuiteta zelene međublokovske mreže, koja je u nekoliko situacija prekinuta, bilo pojačanim parkingom, bilo zapuštenošću zajedničkih prostora.
Nekoliko rešenja predviđalo je transformaciju postojećih saobraćajnih profila Brdskih bulevara, po ugledu na primere i prakse iz inostranstva, kao što je, na primer, postavljanje travnjaka na trasi tramvaja, umesto asfalta.
Novobeogradske međublokovske površine su često nedovoljno održavane, što za indirektnu posledicu ima njihovo pretvaranje u neformalni parking, kao što je slučaj sa Blokom 2.
Koliko su gradovi Zapadnog Balkana pripremljeni na klimatske promene i šta možemo da promenimo?
Milena Ivković smatra da je pripremljenost gradova našeg regiona na sve češće promene klime nedovoljna, što zbog zastarelih infrastrukturnih sistema što zbog zelenih površina koje su nedovoljno planirane i povezane.
"Najveći izazov trenutno predstavlja izrazito brza urbanizacija na uštrb urbane prirode, bez obezbeđenja mera reciprociteta, kako bi se udeo zelenila i plave infrastrukture održavao i omogućavao bolje prilagođavanje na klimatske promene.
Šta možemo da promenimo? Obavezni lokalni zeleni standardi urbanističkog planiranja uglavnom su administrativnog karaktera, i malo govore o realnom kvalitetu urbane prirode i kako je postići. Povećanje zelenih standarda po sistemu 'm2 po glavi stanovnika u administrativnim granicama grada' nema mnogo smisla ukoliko se istovremeno ne razmatra bolja dostupnost prirodi u realnim fizičkim okvirima, a to je ono što Agenda 3-30-300 upravo i predlaže.
Sa druge strane, potrebno je uvođenje potpuno novih dizajnerskih pristupa, kao što su npr. kreiranje mreža tzv. hladnih koridora i mreža tzv. malih zelenih džepova.
Primeri dobre prakse iz Evrope
Kako potvrđuje naša sagovornica, u Evropi postoji dosta inspirativnih primera kada je reč o uređenju javnih prostora.
"Na primer, Barselona sa svojim 'superblokovima' pokazuje kako se postepenim smanjenjem saobraćaja u stambenim kvartovima i dodavanjem zelenih površina može poboljšati kvalitet života.
Roterdam koristi 'kišne vrtove' i 'kišne trgove' u stambenim kvartovima kao način prilagođavanja na ekstremnije klimatske uslove izrazito obilnih padavina i izrazito toplih sušnih perioda. Zajedničko za sve ove primere je da ne zaboravljaju socijalnu vrednost ovih intervencija. Novokreirana rešenja moraju pružiti i nove, prijatne javne prostore za građane", poručuje Ivkovićeva.
Za sva rešenja je potrebna sistemska podrška i svo raspoloživo znanje jer nije dovoljno saditi drveće već i poznavati ga i održavati. Vratimo se primeru holandskog stručnjaka koji je uveren da do zelenih gradova "možemo doći zajedno".
"Zamislite sad ovaj grad budućnosti. Čim izađete iz kuće, dodirnete stablo poput smokve ili javora. Potom izlazite na ulicu obraslu zelenilom, možete malo i da popričate sa komšijom. U daljini se čuje graja dece i shvatate da živite u zelenom gradu. Stablo na vašem pragu je šuma u vašem umu. Živite u gradu koji vas čini srećnim i u kome su drveće i ljudi zaista povezani", naveo je u predavanju.
(EUpravo zato)