Klimatske promene sve ozbiljnije ugrožavaju budućnost zimskih sportova, a evropski gradovi koji su nekada bez problema mogli da organizuju Zimske olimpijske igre sve češće ostaju bez pouzdanih zimskih uslova. Među lokacijama koje se već smatraju rizičnim nalaze se Šamoni i Oslo.
Belgijska biatlonka Maja Kletens, dok se priprema za predstojeće Olimpijske igre u Milanu i Kortini, ne može da ne razmišlja o budućnosti svog sporta. Dok trenira u planinama iznad Grenobla, gde se kao tinejdžerka zaljubila u biatlon, jasno vidi posledice globalnog zagrevanja.
Grenobl je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 1968. godine, ali danas su zime kraće, blaže i sa znatno manje stabilnog snežnog pokrivača. Kada se Igre vrate u francuske Alpe 2030. godine, Grenobl više neće imati centralnu ulogu.
"Odrasla sam tamo i zaista vidim koliko se sneg promenio. Za samo 15 godina sve se potpuno izmenilo", kaže Kletens.
Sve manje sigurnih domaćina
Kako se planeta zagreva rekordnom brzinom, broj mesta koja mogu pouzdano da ugoste Zimske olimpijske igre značajno će se smanjivati, upozoravaju naučnici.
Prema istraživanju koje su sproveli profesor Danijel Skot sa Univerziteta u Vaterlouu i profesor Robert Štajger sa Univerziteta u Insbruku, a koje koristi Međunarodni olimpijski komitet (MOK), od 93 planinske lokacije koje danas imaju potrebnu infrastrukturu, samo 52 bi mogle da imaju dovoljno snega i niske temperature da organizuju Igre tokom 2050-ih.
Do 2080-ih taj broj mogao bi da padne i na svega 30, u zavisnosti od toga koliko svet uspe da smanji emisije ugljen-dioksida.
Dodatno ograničenje predstavlja pravilo MOK-a da domaćini moraju da imaju najmanje 80 odsto već postojeće sportske infrastrukture, čime se izbor potencijalnih gradova još više sužava.
Situacija je još teža za Zimske paraolimpijske igre, koje se obično održavaju dve nedelje nakon Olimpijade. Skot navodi da bi pomeranje oba događaja tri nedelje ranije gotovo udvostručilo broj pouzdanih lokacija, ali i tada bi veštačko osnežavanje bilo gotovo neophodno.
Gradovi koji otpadaju
Istraživači smatraju da Grenobl neće biti dovoljno "klimatski pouzdan" domaćin do sredine veka, ali nije jedini.
Na listi lokacija koje više ne ispunjavaju uslove nalaze se i Šamoni (Francuska), Garmiš-Partenkirhen (Nemačka) i Soči (Rusija). Kao klimatski rizični označeni su i Vankuver (Kanada), Palisejds Taho (SAD), Sarajevo, kao i Oslo.
"Klimatske promene će promeniti geografiju mesta na kojima možemo da održavamo Zimske olimpijske i Paraolimpijske igre. To je neizbežno. Jedino je pitanje - u kojoj meri", upozorava Skot.
Oslanjanje na veštački sneg - za sada
Veštački sneg prvi put je korišćen na Olimpijskim igrama 1980. godine u Lejk Plasidu, dok je Peking 2022. bio prvi domaćin koji se gotovo u potpunosti oslonio na osnežavanje.
Za Igre Milano-Kortina planirano je proizvesti skoro 2,4 miliona kubnih metara snega. Poređenja radi, tokom Igara u Kortini 1956. godine veštački sneg uopšte nije korišćen - tada je italijanska vojska kamionima dopremala sneg iz Dolomita.
Kompanija TechnoAlpin, koja isporučuje većinu sistema za osnežavanje, razvila je tehnologiju koja omogućava proizvodnju snega i na temperaturama iznad nule. Njihov sistem "SnowFactory" već je korišćen na biatlonskoj stazi u Antolcu kako bi se obezbedio dovoljan snežni pokrivač.
"Danas možemo da proizvedemo velike količine snega čak i u graničnim uslovima", kaže Davide Čerato, zadužen za osnežavanje na olimpijskim borilištima.
On ipak ne zna da li će to biti moguće i u budućnosti.
Cena snega
Iako je sever Italije poznat po hladnim i snežnim zimama, količina sezonskog snega u Alpima znatno je opala, naročito u poslednjih 40 godina. Klimatolog Luka Merkali priseća se da su Alpi nekada bili beli od kraja oktobra do juna - danas su često sivi.
Proizvodnja veštačkog snega zahteva ogromne količine vode i energije. Ako se struja dobija iz fosilnih goriva, to dodatno pogoršava klimatske promene, a potrošnja vode predstavlja problem u regionima gde je ona ograničena. Organizatori Igara Milano-Kortina tvrde da će koristiti isključivo obnovljive izvore energije.
Procene govore da će za osnežavanje biti potrebno čak 946 miliona litara vode - gotovo koliko i 380 olimpijskih bazena. Zbog toga su izgrađena nova visinska akumulaciona jezera.
"Bez vode nema Igara", upozorava profesor hidrologije sa Univerziteta u Strazburu, Karmen de Jong, koja kritikuje izgradnju rezervoara jer narušavaju prirodne ekosisteme, ali priznaje da potražnja za veštačkim snegom samo raste.
Planiranje budućnosti
Veliki sportski događaji poput Olimpijskih igara tradicionalno doprinose klimatskim promenama - milioni ljudi putuju avionima, grade se novi objekti i troše ogromne količine energije.
Zbog toga MOK sada zahteva od domaćina da smanje potrošnju vode i struje i izbegnu nepotrebnu gradnju. U budućnosti bi čak mogao da se smanji broj sportova, sportista i gledalaca.
MOK je već izabrao francuske Alpe za Igre 2030. godine i Solt Lejk Siti za 2034, dok su u toku razgovori sa Švajcarskom o domaćinstvu 2038. godine, upravo zbog dobre infrastrukture i javnog prevoza.
Organizatori u Milanu i Kortini poručuju da im je cilj od samog početka bio da Igre posluže kao model održivije budućnosti.
"Ovo je trenutak u kojem moramo da se promenimo", poručuju.
(M.A./EUpravo zato/euronews.com)