Kada se krajem januara u medijima proširila vest da je u kanjonu reke Lim pronađen uginuli odrasli beloglavi sup, posumnjalo se na trovanje.
Ipak, kako su iz Fondacije za zaštitu ptica grabljivica potvrdili za EUpravo zato, jedinka je uginula prirodnom smrću što je pokazala i toksikološka analiza urađena na Fakultetu veterinarske medicine u Beogradu.
O tome kako trovanje ptica, posebno iz grupe lešinara, ostaje veliki problem u Evropi, ali i drugim pitanjima zaštite beloglavih supova, razgovarali smo sa dr Sašom Marinkovićem iz Fondacije za zaštitu ptica grabljivica.
"Danas je najčešći uzrok mortaliteta lešinara u Evropi, Aziji i Africi trovanje što je dovelo do iščezavanje skoro svih vrsta tih ptica. Možda je to razlog što smo skloni da kad nađemo uginulu pticu najčešće prvo posumnjamo na trovanje. Program monitoringa beloglavog supa je najodgovorniji za upravljanje populacijom ove vrste. Već 30 godina otkad traje primena programa mera aktivne zaštite beloglavog supa, svaka pronađena uginula ptica obavezno ide na obdukciju. Nismo zabeležili trovanje kao uzrok uginuća kod beloglavog supa u Srbiji 17 godina. Svakako je to jedan od razloga što smo uspeli tako relativno brzo da oporavimo populaciju u Srbiji. Srbija se ističe kao jedina zemlja u Evropi gde nisu zabeležena trovanja beloglavog supa", istakao je dr Marinković.
Prema njegovim rečima, iza izumiranja beloglavog supa i ostale tri vrste lešinara (orla bradana, crnog lešinara i bele kanje) stajale su akcije lovačkih društava u suzbijanju “štetočina” u lovištima (vukova, šakala, lisica i pasa lutalica).
"Akcije lovačkih društava trajale su od 1948. do 1964. i sistematski su trovale ptice postavljanjem otrovnih mamaca u prirodi što je istrebilo populacije beloglavog supa u istočnoj Srbiji. Samo iz godišnjeg izveštaja Lovačkog saveza Srbije, u kome se navodi da je u 1958. godini otrovano 700 velikih ptica grabljivica, vide se katastrofalne razmere ovih akcija. Zato ne umanjujemo veliku opasnost od postavljanja otrovnih mamaca, prvenstveno u Vojvodini, gde je otrovan veliki broj orlova belorepana kao i drugih životinja. Mogućnost trovanja i beloglavih supova je uvek prisutna i zato pozdravljamo rad na edukaciji stanovništva. Ali to ne daje za pravo određenim odokativnim utvrđivanjima da je uzrok uginuća trovanje", izričit je Marinković.
Mislilo se da su beloglavi supovi zauvek nestali u Srbiji
Pre tridesetak godina se mislilo da je beloglavi sup zauvek nestao sa teritorije Srbije. Srećom, danas se u našoj zemlji nalazi najveća populacija ove ugrožene vrste na Balkanu. Aktivno je 8 kolonija, a do 140 mladunaca poleti svake godine u zapadnim delovima Srbije. Supovi su počeli da se šire i u druge krajeve Balkana. Kako kaže naš sagovornik, cilj Fondacije je da se stvore uslovi za povratak beloglavog supa u istočnu Srbiju, odakle se povukao pre 67 godina, jer su lovačka društva postavljala otrovne mamce u prirodu.
U svetu koji sve češće na udaru klimatskih promena, nesumnjivo je da i ptice trpe.
"Klima je jedan dinamični sistem koji se stalno menja i oscilira milionima godina. Još je naš naučnik Milutin Milanković obrazložio uzroke koji utiču na klimatske promene u svom delu “Ledena doba” i dokazao da je to prirodan proces. Paleo-ornitologija je utvrdila da se areal beloglavog supa menjao kroz istoriju u zavisnosti od klimatskih promena. U vreme ledenih doba beloglavi sup se potpuno povukao iz Evrope na sever Afrike, pa je po otopljavanju klime ponovo naselio jug Evrope. U toplijim fazama naseljavao je i severnije delove Evrope gde nalazimo njegove osteološke ostatke. Danas beloglavi sup naseljava isključivo mediteransku oblast i jedini njegov prodor u kontinentalni klimat je baš kod nas na Uvcu. Otopljavanje klime mu je svakako omogućilo naseljavanje severnijih oblasti jer je on termofilna vrsta, zavisna od jačine toplih vazdušnih struja na kojima leti", objašnjava Marinković.
Kako građani mogu da pomognu?
"Mi uspešno realizujemo program mera zaštite. Uspeli smo da postignemo da i građanin potpuno nezainteresovan za zaštitu ptica zna da postoji neko ko brine o beloglavom supu. Beloglavi sup je atraktivna vrsta, simbol uspešne zaštite ugroženih vrsta u Srbiji. Veliku pomoć i podršku imamo od građana koji nam javljaju kada nađu beloglavog supa kojem je potrebna naša pomoć. Na ovaj način oporavimo 3 do 6 odsto njih iz svake generacije mladunaca.
Jedan broj naših ptica koje su na svojim lutanjima doživele razne nesreće lečen je u Izraelu, Libanu, Turskoj, Grčkoj, Rumuniji i Poljskoj. Obrazovni sadržaji nuđeni kroz predavanja, deljenje plakata i letaka sa obrazovnim sadržajima, knjiga, i filmskih priloga podigli su osetljivost građana na patnje ovih ptica. Beloglavi sup je prihvaćen kao vrednost kraja koji naseljava. Beloglavi sup kao simbol očuvane prirode otvorio je mogućnost razvoja turizma i lokalnih zajednica što je dodatno uticalo na podršku građana", poručio je sagovornik EUpravo zato.
"Niko neće sačuvati našu prirodnu baštinu ako je mi ne budemo čuvali"
Sa druge strane, Marinković smatra da se u Srbiji neka područja proglašavaju zaštićenim, ne toliko zbog zaštite biodiverziteta već razvoja turizma.
"Nacionalni parkovi i rezervati se urbanizuju izgradnjom puteva, staza u strogim zonama zaštite, hotela, skijališta, seku se šume i često se izlazi u susret investitorima zanemarujući potrebe zaštite. Upravljačima zaštićenih područja često fale stručnjaci koji bi unapređivali zaštitu ugroženih vrsta i njihovog staništa.
Strogi rezervat prirode Uvac je dobio takav status prvenstveno da bi se sačuvala vrsta pred istrebljenjem. Institut za biološka istraživanja predložio je program mera aktivne zaštite. Kako država nije imala kapaciteta da sprovede predloženi program, zadatak je poveren Fondaciji za zaštitu ptica grabljivica koji je to uspešno sproveo.
Čuvarska služba je veliki oslonac Fondaciji u sprovođenju mera. Rezervat Uvac je rezervat prve klase i trebalo bi da bude primer ne samo u Srbiji već i u Evropi. U pitanju je jedan od retkih rezervata koji je u mogućnosti da se samofinansira od prodaje ulaznica", napomenuo je.
Ipak, ističe i da postoji nezainteresovanost upravljača rezervata koja je dopustila da Vizitorski centar, podignut pre 17 godina, još nije stavljen u funkciju, a trebalo bi da bude centar edukacije i upravljanja zaštićenim područjem. Zbog manjka stručnih kadrova sve zavisi od zalaganja pojedinaca.
"Neobuzdani turizam postaje glavni razlog postojanja rezervata i time vrši veliki pritisak na zaštitu poverenog područja. Obrazovni sadržaji ne postoje i posetioci doživljavaju prostor samo kao izvor zabave bez njegovog obrazovnog značaja za generacije đaka i posetilaca", upozorava Marinković.
On ističe da brojne međunarodne organizacije, koje se bave zaštitom prirode, imaju plemenite namere, ali da često novac postaje glavni cilj njihovog interesovanja.
"Srbija nije članica Evropske unije i samim tim su joj nedostupna sredstva za finansiranje zaštite biodiverziteta iz evropskih fondova. Niko neće da sačuva našu prirodnu baštinu ako je mi ne budemo čuvali. Fondacija za zaštitu ptica grabljivica, uz pomoć speleologa, markirala je 15% populacije, na osnovu čijeg praćenja upravlja ovom vrstom. Do sada smo prikupili 18.998 nalaza obeleženih ptica, a od toga su 1.802 potvrđena iz 25 zemalja i ukazali su na kretanja naših ptica. Saradnja sa organizacijama koje se bave zaštitom omogućava razmenu podataka koji su neophodni za praćenje sudbine markiranih ptica. Satelitskom tehnologijom (GPS/GSM) pratimo pojedine ptice. Na ovaj način upoznali smo se sa, do sada, nepoznatim životnim navikama ptica koje nam služe u planiranju i upravljanjem zaštite beloglavog supa. To je omogućilo da se postignu izuzetni rezultati u zaštiti ove vrste", zaključuje naš sagovornik.
(EUpravo zato)