Potrebno je preduzeti dodatne mere kako bi se kontrolisale i smanjile emisije metana širom Evrope i sveta, stoji u izveštaju Evropske agencije za životnu sredinu (EEA).
Metan je snažan gas sa efektom staklene bašte koji doprinosi klimatskim promenama, a takođe je i glavni faktor zagađenja u nižim slojevima ozona, što dovodi do lošeg kvaliteta vazduha i štetnih posledica po ljudsko zdravlje, ekosisteme i poljoprivrednu proizvodnju.
Iako emisije metana u EU opadaju, i dalje čine 12 odsto svih emisija gasova sa efektom staklene bašte u Evropi, prema izveštaju EEA "Metan, klimatske promene i kvalitet vazduha u Evropi".
Dokument pruža najnovije podatke o emisijama metana i njihovom uticaju na klimu, životnu sredinu i ljudsko zdravlje, a cilj mu je da podrži buduće mere EU koje bi bile usmerene na kontrolu i smanjenje emisija metana na nacionalnom, evropskom i međunarodnom nivou.
Metan (CH4) ima i prirodne i veštačke izvore. Poljoprivreda, energetika i sektor otpada su najveći izvori emisija iza kojih stoji čovek, a odgovorni su za oko 60 odsto globalnih emisija. Močvare su glavni prirodni izvor metana.
Dok emisije metana u Evropi opadaju, globalne emisije metana i njihov doprinos globalnom zagrevanju rastu.
Metan ne postoji unutar ozona, ali njegov uticaj na hemijske procese doprinosi povećanju tzv. prizemnog ozona.
U Evropi, oko 37 odsto osnovnog nivoa ozona povezano je sa globalnim emisijama metana. Pošto toplota i sunčeva svetlost takođe utiču na stvaranje prizemnog ozona, očekuje se da će klimatske promene dodatno povećati rizike povezane sa ozonom, naročito u južnim delovima Evrope.
Taj površinski ozon šteti ljudskom zdravlju i povezan je sa respiratornim bolestima, ali i prevremenim smrtnim slučajevima.
Na podruju EU, njegovi nivoi su i dalje iznad preporuka Svetske zdravstvene organizacije (SZO), pri čemu je 94 odsto urbane populacije EU izloženo štetnim koncentracijama.
Održavanje nivoa ozona u skladu sa smernicama SZO moglo bi potencijalno da spreči 70.000 prevremenih smrti godišnje u EU.
Površinski ozon takođe negativno utiče na ekosisteme i poljoprivrednu proizvodnju. Smanjuje brzinu rasta biljaka i prinose useva, a procenjuje se da godišnje uzrokuje najmanje 2 milijarde evra štete poljoprivredi.
(EUpravo zato/EEA)