Studentska lista predlaže radnu nedelju od 4 dana: Koje zemlje Evrope su već uspešno isprobale ovaj model?

Pobornici skraćene radne nedelje smatraju da je to budućnost radničke produktivnosti i ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Foto: BalkansCat / Shutterstock.com
  • Studentska lista predlaže četvorodnevnu radnu nedelju uz puno radno vreme od 32 časa, bez smanjenja zarada zaposlenih.
  • U Evropi su ovaj model već testirale Belgija, Nemačka, Island, Španija, Holandija, Danska i Ujedinjeno Kraljevstvo, uz različite rezultate i modele primene.

"Poslodavcima koji se za to opredele omogućićemo da, uz očuvanje zarada zaposlenih, uvedu četvorodnevnu radnu nedelju sa punim radnim vremenom od 32 časa", naveli su predstavnici Studentske liste u svom planu za oblast "Rad i socijalna pitanja".

Koncept skraćene radne nedelje je nešto o čemu se već godinama razmatra u brojnim evropskim državama jer se smatra da su se radni uslovi mnogo promenili, pogotovo zbog razvoja tehnologije, pa se postavlja pitanje da li moramo da radimo i tih osam sati dnevno ili pet dana nedeljno.

Pojedine države su već otišle korak dalje, i posle dosta eksperimentisanja, uvidele da više ne žele da se vrate na staro.

Pomenućemo samo neke primere.

Koje zemlje su već isprobale radnu nedelju od četiri radna dana?

Belgija - ignorisanje komunikacije van radnog vremena

Belgija je 2022. godine bila prva evropska zemlja koja je zakonom uvela četvorodnevnu radnu nedelju, u okviru posebnog paketa mera za tržište rada, koji je bio ključan za oporavak nakon pandemije.

Iako zaposleni i dalje moraju da rade 40 sati nedeljno, ova politika im omogućava da radno vreme rasporede na četiri dana.

Uvedena je i odredba o "pravu na isključivanje", koja zaposlenima u kompanijama sa više od 20 radnika daje mogućnost da ignorišu poslovnu komunikaciju van radnog vremena, čime se nastoji da se smanje stres i nezadovoljstvo.

Foto: Shutterstock

Nemačka - najkraća prosečna radna nedelja

Pilot-program u Nemačkoj je tokom 2023. i 2024. godine trajao šest meseci, a obuhvatio je 41 organizaciju, uz obećavajuće rezultate. Čak 73 odsto kompanija je izrazilo želju da nastavi sa ovim modelom rada.

Poznata po efikasnoj radnoj kulturi, Nemačka već ima jednu od najkraćih prosečnih radnih nedelja na svetu - od 34 sata - što je čini pogodnom za širu primenu ovog modela.

Foto: Shuterrstock

Island - stabilna ekonomija

Probni programi na Islandu, sprovedeni od 2015. do 2019. godine, doneli su revolucionarne promene. Zaposleni u javnom sektoru smanjili su radno vreme sa 40 na 35–36 sati nedeljno, bez smanjenja zarada.

Do 2022. godine više od 51 odsto radno aktivnog stanovništva prešlo je na četvorodnevnu radnu nedelju, uz značajno poboljšanje blagostanja zaposlenih i produktivnosti.

Umesto da trpi negativne posledice, islandska privreda je od tada ostala među najuspešnijima u Evropi, uz stabilnu godišnju stopu rasta BDP-a od 4,1 odsto.

Foto: Shutterstock

Danska - godišnji odmori

Iako Danska nije zvanično uvela četvorodnevnu radnu nedelju, izdvaja se po jednoj od najkraćih zakonski propisanih radnih nedelja na svetu, koja u proseku traje samo 37 sati.

To je u skladu sa konceptom hige (hygge), odnosno stvaranjem osećaja udobnosti, prijatnosti i blagostanja, što doprinosi dobroj ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

Danski Zakon o godišnjem odmoru, koji je stupio na snagu u septembru 2020. godine, zaposlenima takođe omogućava do pet nedelja takozvanog "konkurentnog godišnjeg odmora" godišnje, čime se dodatno podstiče njihovo blagostanje.

Tata sa decom na biciklama u Kopenhagenu Foto: Shutterstock

Španija - pametno raspoređeni praznici

Pilot-program u Španiji iz 2023. godine, sproveden u Valensiji, doneo je nov pristup ovom konceptu. Lokalni praznici su strateški raspoređeni kako bi se omogućila četiri uzastopna slobodna ponedeljka, čime je praktično testirana četvorodnevna radna nedelja za 360.000 radnika.

Pokrenut je i trogodišnji probni program vredan 50 miliona evra, čiji je cilj da podstakne kompanije da usvoje ovaj model rada. Iako još nije jasno da li će četvorodnevna radna nedelja biti uvedena na nacionalnom nivou, pojedine kompanije već su počele da je primenjuju.

Foto: Shutterstock

Holandija - fleksibilna politika rada

Poznata po zalaganju za ravnotežu između poslovnog i privatnog života, Holandija trenutno ima najkraću prosečnu radnu nedelju na svetu, koja traje 29 sati.

Građani imaju zakonsko pravo da izaberu rad sa nepunim radnim vremenom, osim ukoliko poslodavci ne navedu "značajan poslovni razlog" protiv takvog aranžmana, što ovu zemlju čini jednom od začetnica fleksibilnih politika rada.

Amsterdam Foto: Shutterstock

Ujedinjeno Kraljevstvo - pioniri skraćene radne nedelje

Probni program četvorodnevne radne nedelje u Ujedinjenom Kraljevstvu iz 2022. godine bio je najveći takav program na svetu. U njemu je učestvovalo više od 60 kompanija i gotovo 3.000 zaposlenih.

Program je predviđao zadržavanje pune zarade za 80 odsto uobičajenog radnog vremena, a izuzetno uspešni rezultati naveli su mnoge kompanije učesnice da trajno usvoje ovaj model.

Od prodavnica brze hrane do tehnoloških kompanija, iskustvo Ujedinjenog Kraljevstva pokazalo je da ovaj model može biti uspešan u različitim vrstama poslovanja.

Foto: Shutterstock

Šta još piše u programu Studentske liste o radu i socijalnim pitanjima?

Kako ocenjuje Studentska lista, radno zakonodavstvo Srbije je među nepovoljnijim po radnike u Evropi, a prava koja postoje na papiru kod nesavesnih poslodavaca slabo se poštuju jer kršenje gotovo da nema sankcije. Strane investicije privlače jeftin i nezaštićen rad, investitori odlaze kad nestanu subvencije, a savesni domaći poslodavci snose namete.

Lista smatra da je rešenje povratak rada u radni odnos, uz usklađivanje propisa sa standardima UN, Međunarodne organizacije rada i EU.

Oni predlažu, između ostalog, da se posle 12 meseci rada zaključuje ugovor na neodređeno, daje regres i topli obrok, socijalna pomoć prestaje da uslovljava čoveka i omogućava se socijalna penzija za starije od 65 godina bez staža. Pre donošenja propisa, usklađuju se sa standardima UN, Međunarodne organizacije rada, kao i EU.

Samozaposlenima bez zaposlenih obezbediće se, kako navode, zaštita primerena njihovom radnom položaju, a platformski radnici će biti zaštitićeni od prikrivanja zavisnog zaposlenja i uskraćivanja prava. Sezonski rad će se urediti Zakonom o radu i angažovanje ograničiti na najviše devet meseci tokom kalendarske godine.

Zapošljavanje mladih podržaće se pripravništvom i radnim praksama sa stvarnim obrazovnim sadržajem. Omladinske zadruge će se vratiti njihovoj neprofitnoj svrsi, a kontrolom zapošljavanja stranih radnika sprečiće se obaranje cene rada.

Studentska lista predlaže da opšti maksimum rada na određeno vreme bude 12 meseci. Sa istim zaposlenim, za isti posao, poslodavac bi mogao da zaključi najviše četiri takva ugovora, uz poštovanje tog vremenskog ograničenja.

Ilustracija Foto: Shutterstock

Rad nedeljom, praznicima i noću

Za rad tokom neradnog praznika predložen je dodatak od najmanje 150 odsto osnovice, dok bi za noćni i prekovremeni rad dodatak iznosio najmanje po 50 odsto.

Za rad nedeljom i na dan nedeljnog odmora predviđen je dodatak od najmanje 110 odsto, za smenski rad najmanje 30 odsto, a za terenski rad najmanje 26 odsto osnovice.

Promenio bi se i obračun minulog rada. Za svaku punu godinu provedenu u radnom odnosu, bez obzira na poslodavca, dodatak bi iznosio najmanje 0,5 odsto osnovice.

Poslodavci bi prilikom zapošljavanja objavljivali raspone plata, dok bi podaci o zaradama na uporedivim radnim mestima bili dostupni radi lakšeg otkrivanja diskriminacije u plaćanju.

Bolovanje najmanje 75 odsto i dodatna zaštita od otkaza

Za prvih 30 dana bolovanja zbog bolesti ili povrede van rada predložena je naknada od najmanje 75 odsto odgovarajućeg proseka zarade, uz zaštitu minimalne zarade. Za obračun naknade tokom bolovanja i godišnjeg odmora koristio bi se povoljniji tromesečni prosek.

Program predviđa i sankcije za smanjivanje osnovne zarade pozivanjem na radni učinak, kao i za uskraćivanje bonusa zbog opravdanog odsustva.

Foto: Shutterstock

Zaposleni bi u disciplinskom postupku imali garantovano pravo na odbranu i sindikalno zastupanje. Sporazumi o prestanku radnog odnosa zaključeni pod prinudom bili bi ništavi, a poslodavac bi morao da dokazuje dobrovoljnost sporazuma ako zaposleni učini verovatnim da je bio primoran da ga potpiše.

Nakon proglašenja tehnološkog viška predložena je šestomesečna zabrana zapošljavanja drugog radnika na istim poslovima, uz predviđene izuzetke. Ako se potreba za tim poslovima ponovo pojavi, prednost bi imao prethodno otpušteni zaposleni.

Nova prava za majke i očeve

Prema predlogu, pravo na porodiljsko odsustvo imala bi svaka žena koja je radila pre trudnoće, bez obzira na vrstu ugovora.

Posle šest meseci zdravstvenog osiguranja bila bi garantovana naknada od najmanje dve trećine prethodnih primanja, ali ne manja od minimalne zarade. Nakon 12 meseci osiguranja bila bi obezbeđena puna naknada.

Predloženo je i ukidanje obračuna kojim se meseci bez prihoda računaju kao nule u osamnaestomesečnom proseku.

Foto: Shutterstock

Za očeve je predviđeno tromesečno odsustvo nakon rođenja deteta, kao i neprenosivi deo roditeljskog odsustva tokom prve godine detetovog života.

Studentska lista predlaže usklađivanje penzija dva puta godišnje, a za korisnike najnižih penzija i dodatno povećanje od pet odsto iznad redovnog usklađivanja.

Program obuhvata ciljanu budžetsku pomoć penzionerima sa najnižim primanjima i dopunjavanje porodičnih penzija koje su ispod zakonskog minimuma do odgovarajućeg minimuma.

Za penzionere sa najmanje 42 godine efektivnog radnog staža predloženo je ukidanje penala za prevremeno penzionisanje nakon navršene 65. godine.

Veća socijalna pomoć i podrška negovateljima

Osnovica novčane socijalne pomoći bi prema predlogu Studentske liste iznosila najmanje deset odsto iznad granice apsolutnog siromaštva. Iznosi bi se usklađivali sa rastom cena i prosečnih zarada, uz jednako učešće oba pokazatelja.

Predviđa se ublažavanje pojedinih imovinskih uslova, objedinjavanje materijalnih davanja i aktivnija uloga centara za socijalni rad u pronalaženju građana kojima je pomoć potrebna.

Program obuhvata razvoj banaka hrane, vaučera i besplatnih školskih obroka, kao i mere protiv energetskog siromaštva.

(EUpravo zato)