- Predlog je da se Zapadni Balkan postepeno uključi u Šengen, uz jasne kriterijume i reformske uslove, kako bi EU ojačala kredibilitet i podstakla stabilnost regiona.
- Istovremeno, u Nemačkoj se vodi rasprava o smanjenju kvote za radnike sa Zapadnog Balkana, iako poslodavci i agencija za zapošljavanje upozoravaju na manjak radne snage.
Evropska politika prema Zapadnom Balkanu poslednjih godina sve se više posmatra kroz pitanje kredibiliteta evropskih integracija, ali i kroz praktične koristi koje približavanje Evropskoj uniji može da donese građanima regiona.
Dok se članstvo u EU za pojedine zemlje čini kao dugoročan i neizvestan cilj, ideja o postepenom uključivanju u pojedine evropske sisteme otvara prostor za drugačiji pristup proširenju.
Jedan od predloga koji se sada pojavljuje jeste uključivanje zemalja Zapadnog Balkana u šengenski prostor, uz ispunjavanje jasno definisanih kriterijuma i reformskih uslova. Istovremeno, pitanje regiona ostaje povezano i sa potrebama evropskih tržišta rada, posebno Nemačke, koja se suočava sa nedostatkom radne snage, dok istovremeno razmatra promene u pravilima za dolazak radnika sa Zapadnog Balkana.
U tom kontekstu, evropski mediji i analitičari otvaraju pitanje da li bi praktično približavanje regiona EU moglo da podstakne reforme i stabilnost, dok se u državama članicama istovremeno vode rasprave o tome koliko je radnika sa Balkana potrebno njihovim privredama.
Proširenje šengenskog prostora na Zapadni Balkan u interesu EU
Proširenje šengenskog prostora na Zapadni Balkan u interesu je Evropske unije, piše u gostujućem komentaru za list "Noje cirher cajtung" (NZZ) Kristof Bender, zamenik predsednika nezavisnog istraživačkog centra Evropska inicijativa za stabilnost (ESI).
"Evropska unija trebalo bi da državama Zapadnog Balkana ponudi plan za pristupanje šengenskom prostoru, evropskom prostoru slobodnog kretanja bez graničnih kontrola. To bi bio dobrodošao podsticaj kredibilitetu EU. Budući da susedi u šengenskom prostoru moraju tesno da sarađuju u pitanjima bezbednosti, to bi istovremeno bio način da nekadašnji suparnici prevaziđu svoje granične sporove i doprinese trajnom miru", ukazuje Bender.
On uočava da EU teško uspeva da ostvari uticaj, čak i u svom neposrednom susedstvu. Upravo to je, smatra, područje u kojem je ostvarila svoje najuspešnije spoljnopolitičke rezultate. Pritom dodaje da je kroz proširenje nekadašnje države istočnog bloka pretvorila u prosperitetne, miroljubive demokratije.
Bender navodi da bi ponuda plana za članstvo u šengenskom prostoru bila inovativan način da EU ojača svoj kredibilitet i stvori dodatne podsticaje za reforme i objašnjava kako bi to moglo da funkcioniše:
"Države-članice zadužile bi Komisiju da izradi katalog kriterijuma: šengensku pravnu tekovinu, kontrolu spoljašnjih granica, viznu politiku, Šengenski informacioni sistem, policijsku saradnju, zaštitu podataka, uz dodatne uslove u oblasti vladavine prava. Komisija bi svakih šest meseci izveštavala o napretku, a čim neka zemlja ispuni sve kriterijume, države članice morale bi da daju saglasnost u Savetu EU. Reforme i bliža saradnja koja iz njih proističe mogu da ojačaju bezbednost, umesto da je oslabe."
Stabilizacija najosetljivijih država regiona
U komentaru za švajcarski list Bender ocenjuje i da bi reformski proces i perspektiva članstva u EU mogli da doprinesu stabilizaciji najosetljivijih država regiona, u kojima različite etničke zajednice žive sa obe strane postojećih granica. On upozorava da slabljenje evropske perspektive otvara prostor za povratak političkih narativa karakterističnih za kraj osamdesetih godina, uključujući ideje o promeni granica na etničkoj osnovi.
Kao jedan od primera navodi rasprave o mogućoj promeni granica između Srbije i Kosova* iz 2018. godine, dok događaje koji se odnose na nasleđe ratova devedesetih vidi kao dodatni pokazatelj trajnih političkih i društvenih podela u regionu.
Upravo zato što te snage jačaju, EU je potreban kredibilan protivpredlog, a Šengen bi mogao da bude jedan od njih, naglašava u komentaru za *Noje cirher cajtung* i zaključuje:
"Takav plan malo bi koštao EU, a pristupile bi mu samo zemlje koje su ozbiljno spremne na reforme. Ali i sam proces dao bi EU veći uticaj i omogućio joj da povrati deo izgubljenog kredibiliteta. Još važnije, Balkanu bi ponudio nešto bolje od sledećeg spora oko toga gde treba da prolaze granice koje više ne bi imale nikakav značaj."
Useljavanje bez mnogo buke
Dok se u Briselu razmatraju načini za čvršće povezivanje Zapadnog Balkana sa Evropskom unijom, u Berlinu se vodi drugačija rasprava, o tome koliko je radnika iz regiona potrebno nemačkom tržištu rada.
U tekstu naslovljenom "Zavisimo od radne snage sa Zapadnog Balkana", nemački list *Cajt* piše o planovima vlade u Berlinu da smanji broj radnih migranata iz jugoistočne Evrope koji dolaze u zemlju. Autor Zimon Langeman piše o tzv. "Regulativi za Zapadni Balkan":
"Regulativa za Zapadni Balkan? Nikad čuli? Nije ni čudo. Radni migranti iz regiona u migracionim debatama prilično su retko u fokusu. Možda i zato što njihovo useljavanje funkcioniše bez mnogo buke. Ljudi iz tih šest zemalja, za razliku od većine doseljenika, ne moraju da dokazuju znanje nemačkog jezika niti stručne kvalifikacije. Potreban im je samo posao u Nemačkoj. I sreća da dobiju jedno od mesta predviđenih godišnjom kvotom, koja trenutno iznosi 50.000."
Langeman podseća da je tu Regulativu 2016. godine uvela koalicija demohrišćana i socijaldemokrata, jer su tada mnogi ljudi sa Zapadnog Balkana podnosili bezizgledne zahteve za azil, dok su u Nemačkoj mogli dobro da posluže kao radna snaga. Kvotu je, dodaje, 2024. godine udvostručila vlada takozvane semafor-koalicije, na 50.000, a crveno-crna koalicija sada želi ponovo da je prepolovi. Da li je to opravdano?
Prema pisanju lista *Cajt*, Savez nemačkih udruženja poslodavaca (BDA) smatra da to nije opravdano, jer i dalje postoji velika potreba za radnom snagom.
"To posebno važi za sektore u kojima ljudi sa Zapadnog Balkana često pronalaze posao - ugostiteljstvo, logistika i građevinarstvo. Upravo građevinski sektor, zahvaljujući milijardama iz posebnog fonda savezne vlade, trebalo bi da ima pune ruke posla. Međutim, upravo bi to jačanje moglo biti ´osujećeno", upozorava BDA u dokumentu koji je nedavno objavio kao reakciju na predlog koalicije.
Vanesa Ahuja iz Savezne agencije za zapošljavanje upozorava da bi smanjenje kvote dodatno otežalo kompanijama pronalaženje radne snage i oslabilo model useljavanja koji se pokazao uspešnim u integraciji radnika na tržište rada. Sličan stav iznosi i poslanica CDU-a Sandra Karstensen, koja smatra da Regulativu za Zapadni Balkan ne treba ograničavati, već je zadržati u sadašnjem obliku.
(EUpravo zato.rs)