Sud pravde Evropske unije kaznio je pet zemalja zbog neusvajanja pravila koja jačaju zaštitu uzbunjivača koji prijavljuju prevaru, korupciju, utaju poreza, zloupotrebu podataka i druge nepravilnosti.
Nemačka je kažnjena sa 34 miliona evra, Češka mora da plati 2,3 miliona evra, a Mađarska 1,75 miliona evra. Luksemburg i Estonija dobili su kazne do 500.000 evra.
EU je još 2019. godine usvojila zajednička pravila koja obavezuju kompanije da uspostave interne kanale za prijavu nepravilnosti i da zaštite uzbunjivače od odmazde, uključujući otkaze, degradaciju i tužbe.
Zaštita uzbunjivača u EU: Ključni mehanizam za borbu protiv korupcije i zloupotreba
Nezakonite aktivnosti i zloupotreba zakona mogu se dogoditi u bilo kojoj organizaciji, bilo da je privatna ili javna, velika ili mala. Oblasti u kojima su ove nepravilnosti najčešće uključuju korupciju, prevaru, neetičko poslovanje ili nemar. Ukoliko se ne sankcionišu, ove prakse mogu naneti ozbiljnu štetu javnom interesu.
Upravo su uzbunjivači – ljudi koji rade u određenoj organizaciji ili su sa njom profesionalno povezani – prvi koji mogu da uoče ovakve nepravilnosti i prijave ih nadležnim institucijama. Njihova uloga je ključna u sprovođenju nacionalnih i evropskih propisa, a njihova zaštita je od suštinskog značaja za ohrabrivanje prijavljivanja i jačanje vladavine prava u EU. Pravo na zaštitu uzbunjivača ujedno je povezano i sa pravom na slobodu izražavanja, koje garantuje član 11 Povelje o osnovnim pravima Evropske unije.
Direktiva EU o zaštiti uzbunjivača
Kako bi se osigurala efikasna i ujednačena zaštita uzbunjivača u svim državama članicama, EU je 2019. usvojila Direktivu kojom su postavljeni minimalni standardi za zaštitu osoba koje prijavljuju nezakonite radnje. Direktiva obuhvata niz oblasti, uključujući javne nabavke, finansijske usluge, sprečavanje pranja novca, bezbednost hrane i transporta, zaštitu potrošača, životne sredine i javnog zdravlja.
Države članice EU bile su obavezne da Direktivu prenesu u svoje nacionalne zakone do 17. decembra 2021. godine. Njome su predviđene tri ključne mere:
- Uspostavljanje poverljivih kanala za interno i eksterno prijavljivanje nepravilnosti,
- Osiguravanje istraga i preduzimanje konkretnih mera po prijavama,
- Zaštita uzbunjivača od odmazde, uključujući pravne sankcije za one koji ih ugrožavaju.
Sporan proces sprovođenja
Evropska komisija je 3. jula 2024. objavila izveštaj o sprovođenju Direktive, u kojem se analizira kako su države članice uskladile svoje zakone sa novim pravilima. Izveštaj pokazuje da su sve države članice formalno usvojile osnovne odredbe Direktive, ali su uočeni ozbiljni propusti u ključnim oblastima, posebno kada je reč o obimu zaštite, uslovima za dobijanje zaštite i sankcijama za one koji se svete uzbunjivačima.
Komisija je izrazila zabrinutost zbog kašnjenja u transponovanju Direktive i najavila dalje mere kako bi osigurala njenu punu primenu, uključujući pokretanje postupaka zbog kršenja prava EU protiv država koje ne poštuju pravila.
Zašto je zaštita uzbunjivača važna?
U poslednjih nekoliko godina, neki veliki slučajevi poput LuxLeaks-a, Panama Papers-a i Facebook Cambridge Analytica skandala pokazali su koliko je uloga uzbunjivača presudna u razotkrivanju nezakonitih radnji koje štete građanima i društvu u celini. Efikasna zaštita uzbunjivača ne samo da štiti pojedince koji prijavljuju korupciju i zloupotrebe, već i jača transparentnost i odgovornost institucija širom Evrope.
Koliko su zemlje EU spremne da u praksi zaštite one koji govore istinu, ostaje ključno pitanje.
(EUpravo zato)