Litijum je tokom proteklih godina postao jedno od „najozloglašenijih“ pitanja u Srbiji. Iako razlozi za protivljenje variraju, činjenica je da je većina građana snažno protiv iskopavanja ove rude.
Istovremeno, evidentno je i da EU ne želi tek tako da digne ruke od litijuma, što se posebno ogleda u činjenici da je projekat u dolini Jadra uvrstila među one od strateškog značaja.
U nastavku izlažemo koji faktori utiču na stav Unije prema ovom kompleksnom pitanju.
Šta je Akt o kritičnim sirovinama?
Evropska unija je u maju 2024. godine usvojila Akt o kritičnim sirovinama (en. CRMA – Critical Raw Material Act), prvi sveobuhvatan pokušaj da se pravno i politički obezbedi sigurnost u snabdevanju resursima. Odluka je proistekla iz uvida da je dugotrajna neaktivnost ostavila EU ranjivom, dok su druge sile obezbedile dominantan položaj u globalnim lancima snabdevanja.
Pandemija COVID-19 bila je inicijalni šok: poremećeni lanci snabdevanja lekovima i opremom pokazali su koliko je EU zavisna od spoljašnjih aktera (npr. 92% medicinskih maski dolazilo je iz Kine).
Ipak, ako tražimo prelomni trenutak u načinu poimanja ove problematike, mart 2022. godine može se izdvojiti kao ključan. Samo dve nedelje nakon početka rata u Ukrajini, evropski lideri su u Versajskoj deklaraciji naglasili potrebu da Unija postane otpornija kroz: 1) diverzifikaciju snabdevanja kritičnim sirovinama; 2) smanjenje zavisnosti od pojedinačnih država, naročito sistemskih rivala; 3) izgradnju strateških partnerstava sa trećim zemljama; i 4) jačanje domaćih kapaciteta za eksploataciju, preradu i reciklažu sirovina.
Suštinski, rat u Ukrajini je dodatno osvetlio ranjivosti Unije, budući da je energetska zavisnost od Rusije značajno ograničila njene kapacitete da adekvatno odgovori na krizu.
Kao odgovor na pomenute zahteve, šest meseci kasnije, predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen u govoru o stanju Unije 2022. godine najavila je CRMA, istakavši da će „litijum i retki zemni uskoro biti važniji od nafte i gasa“. Nakon što je litijum uvršten među ključne kritične sirovine, CRMA je konačno stupio na snagu u maju 2024. Pomenuti Akt je dobio jednoglasnu podršku svih država članica. Štaviše, sve su se obavezale kroz Stratešku agendu 2024–2029 da će smanjiti zavisnosti i osigurati stabilne lance snabdevanja.
Jedno od ključnih pitanja bilo je da li će akt preživeti promene političkih odnosa nakon izbora za Evropski parlament 2024, koji su EU pomerili udesno. Analiza glasanja pokazala je, međutim, gotovo potpuni konsenzus: 89% poslanika glasalo je ZA (515), samo 6% PROTIV (34), i 5% UZDRŽANIH (28). Akt su podržale sve tradicionalne grupacije - narodnjaci (EPP), socijaldemokrate (S&D), liberali (Renew Europe - ali i Zeleni, konzervativci (ECR), pa čak i nacionalističke struje. Jedini izuzetak bila je Levica, gde je deo poslanika glasao protiv.
Takva široka podrška pokazala je da je CRMA postao retko pitanje oko kojeg postoji jedinstvo u Uniji, sa ambicijom da se njime strateški redefiniše globalni pristup EU.
Između ekonomske i političke logike
Pošto su određene lekcije usvojene i postignut politički konsenzus, relevantni savremeni tvorci politika u EU u svojim analizama ističu da CRMA sada mora poslužiti kao odskočna daska za odlučne akcije dok Unija ulazi u novi institucionalni ciklus. Tu se misli na dva bivša italijanska premijera, Enriko Leta i Mario Dragi, koji su dali vetar u leđa EU da preduzme korake ka transformaciji i ekonomskoj samostalnosti, pri čemu se očekuje da kritične sirovine imaju značajnu ulogu u tom procesu.
Naime, Letin izveštaj ističe da CRMA predstavlja „ključni potez“ u prepoznavanju i ublažavanju rizika koji proizlaze iz visoke koncentrisanosti lanaca vrednosti kritičnih sirovina, uključujući i litijum (Letta, 2024). Budući da je Kina označena kao akter koji primenjuje „asertivne strategije“, Leta poziva na hitnu implementaciju CRMA kako bi aktivnosti EU na diverzifikaciji bile delotvorne. Jedan od predloženih instrumenata jeste „korišćenje zajedničke kupovne moći“ kroz mehanizam zajedničke nabavke kritičnih sirovina.
Slično tome, Dragijev izveštaj upozorava na visoku izloženost Evrope potencijalnim „iznenadnim prekidima“ u trgovini, izazvanim aktuelnim geopolitičkim previranjima. Kako 40% evropskog uvoza dolazi od ograničenog broja dobavljača, od kojih polovina nije strateški usklađena sa EU, postoji značajan rizik od cenovne nestabilnosti. Takva situacija mogla bi otežati donošenje investicionih odluka i čak podstaći investitore da preusmere proizvodnju u zemlje poput Kine.
Dok je ekonomska logika CRMA od vitalnog značaja, jednako važan – možda čak i presudan – aspekt jeste politički imperativ očuvanja autonomije odlučivanja. To je jasno u oba izveštaja, i Letinom i Dragijevom, koji snažno naglašavaju da ozbiljno ograničen pristup EU kritičnim sirovinama stvara realan rizik da političke odluke Unije budu oslabljenje njenim ekonomskim ranjivostima. Još neposredniji rizik za Evropu jeste mogućnost da zavisnosti budu iskorišćene kao geopolitičko oružje trećih aktera.
U tako složenim okolnostima, EU će biti pred izazovom kako da pronađe ravnotežu između potrebe da ostvari svoje ciljeve CRMA i obaveze da očuva kredibilitet prilikom saradnje sa trećim partnerima - kao i posvećenost vladavini prava i ekološkim standardima - posebno u očima građana Srbije koji i dalje gaje ozbiljnu rezervu prema eksploataciji litijuma.