Rodno nasilje Evropu košta nekoliko milijardi evra: Zašto EU mora da ubrza zakone o ravnopravnosti i zaštiti žena?

Nejednakost košta Evropu kroz kombinaciju izgubljene produktivnosti, poreskih prihoda i dugoročnog rasta, jer žene nisu bezbedne, ravnopravno zastupljene niti tretirane kao jednaki ekonomski akteri
Simboli Foto: Shutterstock

Godinama je Evropa tretirala rodnu nejednakost i rodno zasnovano nasilje kao moralne propuste, nešto izvan ključne agende EU, ali sada istraživanja pokazuju da takav pristup postaje sve teži za održavanje kako evropska društva zahtevaju promene.

Parlament je tek nedavno odobrio glasanje po punomoćju za poslanice tokom perioda oko porođaja, odluku donetu nakon što je udeo žena među novoizabranim poslanicima pao na 38,5 posto, sa ranijih 39,8.

Mnogi ekonomisti tvrde da rodna ravnopravnost više nije samo pitanje moralnih vrednosti. Nejednakost košta Evropu stotine milijardi evra kroz kombinaciju izgubljene produktivnosti, poreskih prihoda i dugoročnog rasta, jer žene nisu bezbedne, ravnopravno zastupljene niti tretirane kao jednaki ekonomski akteri.

Istraživanje o rodno zasnovanom nasilju u EU iz 2024. godine, prvo ove vrste, sprovedeno od strane Eurostata, Agencije Evropske unije za osnovna prava (FRA) i Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE), pokazuje da je jedna od tri žene doživela fizičko nasilje, pretnje ili seksualno nasilje od svoje 15. godine. Oko 17 posto žena prijavljuje seksualno nasilje, 32 posto je doživelo psihološko nasilje od partnera, a 13,6 posto prijavljuje uhođenje.

Radna mesta nisu ništa bezbednija. Prema istraživanju, 30,8 posto žena kaže da je doživelo seksualno uznemiravanje na poslu, a taj broj skače na zapanjujućih 41,6 posto među ženama od 18 do 29 godina.

Nordijske zemlje rutinski izveštavaju o najvišim stopama rodno zasnovanog nasilja u EU, preko 55 posto u Švedskoj i Finskoj, uprkos politikama koje promovišu rodnu ravnopravnost. Ali direktorka EIGE-a Karlien Šele kaže da je takozvani nordijski paradoks jednostavan: jače institucije i veće poverenje znače da više žena prijavljuje nasilje, ne da ga više doživljava.

Ono sa čime se Evropa zaista suočava, upozorava ona, jeste slepilo u podacima. Glavni gradovi EU ne prate femicid, sajber-nasilje i partnersko nasilje na isti način. Bez usklađenih podataka, EIGE tvrdi, blok pokušava da oblikuje politike bez kompletne slike.

Ilustracija: Žena preduzetnica Foto: Zivica Kerkez/Shutterstock

Ekonomski gubici počinju rano i umnožavaju se tokom života. Žene u EU zarađuju 12 posto manje po satu nego muškarci. Ali rodni jaz u zaradi, koji uzima u obzir stope zaposlenosti i rasprostranjenost rada na određeno vreme, razdvaja ovo na čak 36,7 posto, piše Euractiv.

Ove razlike znače manje radnih sati, niže životne zarade, slabije poreske doprinose i smanjenu potrošnju. Do penzije, penzije žena su 28,3 posto niže od muških.

Nasilje produbljuje ekonomske rane. EIGE procenjuje da rodno zasnovano nasilje košta EU 366 milijardi evra godišnje, pri čemu nasilje nad ženama čini čak 289 milijardi, odnosno 79 posto ukupnog iznosa. Najveći gubici proističu iz smanjene produktivnosti: izostanaka sa posla, kraćih radnih sati, dugotrajnih trauma i ranijeg napuštanja tržišta rada.

Za mnoge žene, veza između nasilja i siromaštva je direktna. One sa manje resursa teže mogu da napuste nasilne partnere; one koje to učine često padaju u nesiguran rad ili dugoročnu ekonomsku nestabilnost.

Pokrenuta direktiva protiv nasilja nad ženama

Brisel je 2024. pokrenuo svoju prvu direktivu o nasilju nad ženama, kriminalizujući prinudne brakove, genitalno sakaćenje žena (FGM) i određene oblike sajber-nasilja.

Povrh svega, tu je i evropski hronični deficit brige. Žene obavljaju više od 20 sati nedeljno neplaćenog rada brige više nego muškarci i tri puta češće rade skraćeno radno vreme (29 prema 8 posto), što dodatno koči produktivnost Evrope.

EIGE procenjuje da bi unapređenje rodne ravnopravnosti moglo da poveća BDP po glavi stanovnika EU za 6,1 do 9,6 posto do 2050. godine, odnosno za 1,95 do 3,15 biliona evra, što bi praktično dodalo ekonomiju veću od Španije, prenosi briselski portal.

Direktiva, koja uključuje snažniji fokus na pristanak u skladu sa smernicama Svetske zdravstvene organizacije (SZO), ne dotiče se abortusa, prostitucije ili definicija silovanja zbog neslaganja među državama članicama.

U institucijama EU zaključak je jasan: nasilje, ekonomska nejednakost i manjak žena na pozicijama moći nisu odvojeni problemi.

Oni čine međusobno ojačavajući krug. Dokle god Brisel ne bude tretirao rodnu ravnopravnost kao ozbiljno ekonomsko političko pitanje, a ne kao praznu političku retoriku, EU će nastaviti da gubi milijarde, a žene će nastaviti da plaćaju najvišu cenu.

(EUpravo zato.rs)