Može li starenje da se uspori? Naučnici sa Jejla izdvojili navike koje bi mogle da utiču na biološku starost

Iako su neke navike povezane sa promenama u biološkim markerima, istraživači sa Jejla upozoravaju kako je još rano da se govori o dokazanoj metodi za usporavanje starenja. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock

Starenje je prirodan biološki proces, ali naučnici sve više pokušavaju da otkriju da li je moguće da se utiče na njegovu brzinu. Pitanje više nije samo koliko dugo živimo, već i koliko dugo možemo da očuvamo dobro zdravlje, fizičku sposobnost i funkcionalnost organizma.

Jedan od novijih pokušaja da se na to pitanje odgovori dolazi sa Univerziteta Jejl. Istraživači ovde su analizirali podatke iz 51 studije koje su ispitivale različite "intervencije" povezane sa dugovečnošću, od promena životnih navika i lekova do suplemenata i medicinskih procedura.

Rezultati su objavljeni u časopisu Nature Medicine i ukazuju na to da neke od ovih intervencija mogu da utiču na biološke pokazatelje starenja, dok za druge nije utvrđen efekat.

"Kao istraživači, imamo još mnogo toga da naučimo o procesu starenja i o tome da li koraci koje preduzimamo da bismo ga kontrolisali zaista deluju", rekao je Ragav Segal, istraživač sa Jejla i autor studije.

Foto: Shutterstock

Biološka starost nije isto što i broj godina u krštenici

Da bi procenili kako različite intervencije utiču na starenje, naučnici nisu posmatrali samo kalendarsku starost učesnika. Umesto toga, analizirali su takozvane epigenetske satove, modele koji na osnovu promena u DNK procenjuju biološku starost organizma.

Ovi testovi se između ostalog zasnivaju na praćenju metilacije DNK. Reč je o hemijskim oznakama koje se vezuju za DNK i utiču na aktivnost gena, bez promene samog genetskog koda. Njihov obrazac se menja tokom života, a određene promene su povezane sa starenjem i rizikom od bolesti.

Pojednostavljeno rečeno, epigenetski satovi pokušavaju da procene koliko je organizam biološki star, odnosno da li njegovo stanje odgovara očekivanom u odnosu na godine. To ne znači da postoji jedan test koji može nepogrešivo da izmeri nečiju stvarnu starost ili da predvidi koliko će dugo živeti. Ipak, ovakvi biomarkeri naučnicima pružaju način da prate promene koje se možda ne uočavaju samo na osnovu godina ili opšteg zdravstvenog stanja.

Upravo to je bila jedna od važnih prednosti nove analize. Istraživači su na podacima iz 51 studije primenili isti skup od 16 epigenetskih satova i više od 90 dodatnih DNK biomarkera, kako bi lakše uporedili rezultate različitih intervencija.

"Prvi put smo pokazali da određene terapije imaju merljiv uticaj", rekao je Segal. Kako je objasnio, ranije nije bilo dovoljno podataka da se sa sigurnošću proceni da li biomarkeri dosledno reaguju na određene intervencije.

Foto: Shutterstock

Ishrana i vežbanje daju merljive rezultate


Među stvarima koje su pokazale dovoljno merljive promene izdvojile su se kombinacije zdrave ishrane i fizičke aktivnosti. Istraživači su analizirali različite obrasce ishrane, uključujući mediteranski, sa niskim unosom masti i režim sa smanjenim unosom ugljenih hidrata.

Rezultati su pokazali da su promene životnih navika, naročito kada se pravilna ishrana kombinuje sa vežbanjem, bile povezane sa smanjenjem vrednosti pojedinih epigenetskih pokazatelja starosti.

Ovaj nalaz se uklapa u sve veći broj istraživanja koja ukazuju na to da fizička aktivnost i uravnotežena ishrana imaju značaj daleko širi od kontrole telesne težine. One utiču na metaboličko zdravlje, kardiovaskularni sistem i niz procesa koji su povezani sa razvojem hroničnih bolesti.

Šta se dešava sa lekovima i suplementima?

Zanimljiv deo analize se odnosi na lekove koji se koriste u lečenju metaboličkih poremećaja i regulisanju telesne težine, među kojima su metformin i semaglutid. Istraživači su zabeležili da su farmakološke intervencije kao grupa imale izraženiji uticaj na analizirane biomarkere od promena životnih navika, suplemenata i medicinskih procedura.

U analizi su se izdvojile i anti-TNF terapije, koje deluju na protein uključen u zapaljenske procese i koriste se u lečenju određenih autoimunih i zapaljenskih bolesti.

Međutim, ovi rezultate ne bi trebali da se tumače kao preporuku za zdrave osobe, da započnu sa uzimanjem metformina, semaglutida ili drugih lekova kako bi usporili starenje. Reč je o lekovima koji imaju jasno određene medicinske indikacije, a promene biomarkera u ovoj analizi same po sebi ne dokazuju da će njihova primena kod zdravih ljudi produžiti život ili sprečiti bolesti povezane sa staranjem.

Sa druge strane, suplementi koji se kupuju bez recepta nisu pokazali značajniji i dosledan efekat na smanjenje epigenetske starosti.

Naučnici upozoravaju

Iako rezultati otvaraju mogućnost da se efekti različitih intervencija procenjuju brže nego ranije, istraživači naglašavaju da postoji važna prepreka: još nije u potpunosti razjašnjeno šta svaka promena na epigenetskom satu znači za dugoročno zdravlje.

Naime, ukoliko je uočeno smanjenje biološke starosti pomoću određenog testa to ne znači i da znači je smanjen i rizik od infarkta, demencije, raka ili drugih bolesti povezanih sa starenjem. Naučnici tek treba da utvrde koje promene u biomarkerima zaista odražavaju dugoročnu korist, koliko dugo takav efekat traje i da li se razlikuje među ljudima.

"Razvili smo rigorozan, sistematičan pristup procene i poređenja u promenama biomarkera u širokom spektru, što predstavlja važan korak napred. Međutim, pravo značenje tih promena mora u potpunosti da se razume", upozorio je Albert Higins-Čen, jedan od autora studije.

Istraživači zato planiraju dodatna ispitivanja na većim i raznovrsnijim grupama učesnika. Jedan od ciljeva je da se utvrdi da li epigenetski biomarkeri mogu pouzdano da predvide dugoročne zdravstvene ishode. Ukoliko se to i potvrdi, naučnici bi u budućnosti mogli mnogo brže da procenjuju potencijalne terapije za usporavanje biološkog starenja.

Foto: Prevencija kao garancija

(EUpravo zato/Jejl vesti)