Tramp nazvao NATO "tigrom od papira": Koliko su druge članice pripremljene ako SAD zaista izađu iz saveza?

Još tokom svog prvog mandata Tramp je kritikovao članice NATO da ne izdvajaju dovoljno za odbranu, a sada je razočaran što mu nisu pružile dovoljnu podršku u ratu protiv Irana.
Foto: Gints Ivuskans / Shutterstock.com

Predsednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Tramp, izjavio je da razmatra povlačenje Vašingtona iz NATO-a, nazvavši taj vojni savez "tigrom od papira".

"Nikada nisam bio oduševljen NATO alijansom. Uvek sam znao da su tigar od papira, a i Vladimir Putin to zna", naveo je.

Tramp je više puta kritikovao zapadne partnere jer nisu odgovorili na njegov poziv da se formira pomorska snaga koja bi pomogla da se ponovo otvori Ormuski moreuz, koji je Teheran praktično zatvorio u jeku rata.

"Ne samo da nisu bili tu, već je u to zaista teško poverovati. I nisam pravio veliku kampanju oko toga. Samo sam rekao: 'Hej’, znate, nisam previše insistirao. Samo sam mislio da je to trebalo uraditi automatski", poručio je Tramp.

Slične komentare je imao i američki državni sekretar, Marko Rubio, koji je rekao da će SAD "morati ponovo da preispitaju" svoj odnos sa članicama NATO saveza.

"Mislim da nema sumnje da ćemo, nažalost, nakon što se ovaj sukob završi, morati da preispitamo taj odnos. Moraćemo da preispitamo vrednost NATO-a za našu zemlju", rekao je Rubio.

Kako je dodao za Foks njuz, bio je "jedan od najjačih zagovornika NATO-a u američkom Senatu jer je u njemu video veliku vrednost".

Veliki deo te vrednosti, naveo je, bio je u postojanju vojnih baza u Evropi koje su omogućavale američkoj vojsci "projekciju moći u različite delove sveta".

"Ako smo sada došli do tačke u kojoj NATO savez znači da ne možemo da koristimo te baze, odnosno da ih više ne možemo koristiti za odbranu američkih interesa, onda je NATO jednosmerna ulica", dodao je.

Rubio je otišao i korak dalje, rekavši da, iako Vašington ne traži od NATO saveznika da izvode vazdušne udare u ratu protiv Irana, "kada nam je potrebno da nam omoguće korišćenje svojih vojnih baza, njihov odgovor je 'Ne'? Onda zašto smo u NATO savezu? To je pitanje koje se mora postaviti".

Donald Tramp i generalni sekretar NATO-a Mark Rute Foto: Brian Jason / Shutterstock.com

Podsetimo, nekoliko evropskih zemalja je ograničilo ili potpuno zabranilo američkoj vojsci da koristi njihove baze.

Italija u utorak nije odobrila sletanje američkom avionu koji je bio na putu ka Bliskom istoku.

Britanija stala u odbranu NATO-a

U međuvremenu, britanski premijer Kir Starmer je stao u odbranu NATO-a, nazvavši ga "najefikasnijim vojnim savezom koji je svet ikada video".

"On nas je čuvao mnogo decenija i mi smo u potpunosti posvećeni NATO-u", rekao je Starmer na konferenciji za novinare.

Pomenuo je i da će Ujedinjeno Kraljevstvo ove nedelje biti domaćin sastanka na kome će se razgovarati o ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza, a očekuje se učestvovanje oko 35 država.

Na skupu će se razmatrati o svim održivim diplomatskim i političkim merama "koje možemo preduzeti kako bismo obnovili slobodnu plovidbu, garantovali bezbednost zarobljenih brodova i mornara i nastavili kretanje vitalnih roba".

Razgovori će uključiti zemlje koje su nedavno potpisale izjavu da su spremne "da doprinesu odgovarajućim naporima kako bi se obezbedio bezbedan prolaz kroz moreuz", rekao je Starmer.

Među potpisnicama su Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Nemačka, Italija, Japan i Holandija.

Kir Starmer Foto: Shuttershtock

Podsetimo, kada su krajem februara SAD i Izrael započeli napade na Iran, Teheran je odgovorio napadima na okolne zalivske zemlje u kojima se nalaze američke vojne baze, a onda je zatvorio Ormuz, ključni morski prolaz kroz koji prolazi petina svetske nafte i gasa. To je dovelo do naglog rasta globalnih cena ovih energenata.

NATO nema planove za "vanredni scenario"

"NATO nema planove za vanredni scenario ukoliko se SAD povuku iz saveza", preneo je Politico pozivajući se na trojicu diplomata iz vojnog bloka.

Kako se navodi, Alijansa nije mesto gde članice mogu da planiraju bilo kakvu budućnost bez Amerike.

"To bi poništilo samu svrhu NATO-a", rekao je jedan visoki diplomata Alijanse.

Prema izvorima Politika, NATO nema rezervne planove.

Ipak, oni signale iz Vašingtona ne tumače kao uvod u izlazak SAD, već kao snažan poziv na buđenje za Evropu, dok Vašington preusmerava svoj strateški fokus ka Arktiku i indo-pacifičkom regionu.

Brojne Trampove pretnje

Nedavno su mediji izvestili da Vašington zahteva da do 2027. godine Evropa preuzme najveći deo odgovornosti za konvencionalnu odbranu unutar Alijanse, u suprotnom bi SAD mogle da ograniče svoje učešće.

Foto: Mircea Moira / Shutterstock.com

Tramp je više puta izjavljivao da očekuje od evropskih članica NATO-a da povećaju izdvajanja za odbranu. Vašington je predložio 5% bruto domaćeg proizvoda.

Američki republikanski kongresmen, Tomas Mesi, krajem prošle godine je podneo predlog zakona o povlačenju Sjedinjenih Američkih Država iz NATO-a. Kako je naveo, NATO je osnovan kao odgovor na Sovjetski Savez, koji se raspao pre više od 30 godina. Taj zakon bi zahtevao od predsednika Trampa da zvanično obavesti NATO o povlačenju najkasnije 30 dana nakon stupanja zakona na snagu.

Još tokom svog prvog mandata Tramp kritikovao članice NATO da ne izdvajaju više za odbranu.

Potom je doveo u pitanje lojalnost transatlantskog saveza kada je pretio da će preuzeti kontrolu nad Grenlandom.

Na pitanje BBC-ja da li je potencijalni raspad NATO-a cena koju je spreman da plati kako bi preuzeo tu teritoriju, Tramp je odgovorio: "Niko nije učinio više za NATO nego ja, na svaki način".

Bio je i veoma kritičan prema NATO-u i britanskim trupama u Avganistanu, tvrdeći da je Alijansa poslala "neke trupe, ali da su ostale pozadi, malo dalje od prve linije fronta", što je izazvalo ogorčenje među veteranima i njihovim porodicama.

Kako je i zašto nastao NATO?

Često se kaže da je Severnoatlantski savez osnovan kao odgovor na pretnju koju je predstavljao Sovjetski Savez, ali je to samo delimično tačno.

Stvaranje Alijanse bilo je deo šireg napora da služi odvraćanju sovjetskog širenja, zabrani oživljavanja nacionalističkog militarizma u Evropi kroz snažno prisustvo Severne Amerike na kontinentu i podsticanju evropske političke integracije.

Posle Drugog svetskog rata veliki deo Evrope je razoren na način koji je bilo teško zamisliti. U sukobu je poginulo oko 36,5 miliona Evropljana, od kojih 19 miliona civila.

Pored toga, komunisti potpomognuti Sovjetskim Savezom pretili su izabranim vladama širom Evrope.

U februaru 1948. Komunistička partija Čehoslovačke, uz prikrivenu podršku Sovjetskog Saveza, zbacila je demokratski izabranu vladu u toj zemlji.

Kao reakcija na demokratsku konsolidaciju Zapadne Nemačke, Sovjeti su blokirali Zapadni Berlin koji su kontrolisali saveznici, u pokušaju da konsoliduju svoju vlast nad nemačkom prestonicom.

Sjedinjene Države su potom okrenule leđa svojoj tradicionalnoj politici diplomatskog izolacionizma.

Pomoć obezbeđena kroz Maršalov plan koji finansiraju SAD (takođe poznat kao Evropski program oporavka) i drugim sredstvima podstakla je određeni stepen ekonomske stabilizacije. Međutim, evropskim državama je još uvek bilo potrebno poverenje u svoju bezbednost pre nego što počnu da razgovaraju i trguju jedna sa drugom.

Imajući ovo na umu, nekoliko zapadnoevropskih demokratija se udružilo da sprovede različite projekte za veću vojnu saradnju i kolektivnu odbranu, uključujući stvaranje Zapadne unije 1948. godine, koja će kasnije postati Zapadnoevropska unija 1954.

Na kraju je odlučeno da samo istinski transatlantski sporazum o bezbednosti može da odvrati sovjetsku agresiju dok istovremeno sprečava oživljavanje evropskog militarizma i postavlja temelje za političku integraciju.

Shodno tome, nakon mnogo diskusija i debata, Severnoatlantski ugovor je potpisan 4. aprila 1949.

U članu 5 Ugovora, novi saveznici su se složili da će se "oružani napad na jednog ili više njih, smatrati napadom na sve njih", kao i da bi nakon takvog napada svaki saveznik preduzeo akcije koje smatra neophodnim, uključujući upotrebu oružane sile kao odgovor.

Iako je potpisivanje Severnoatlantskog ugovora stvorilo saveznike, nije stvorilo vojnu strukturu koja bi mogla efikasno da koordiniše njihove akcije. Ovo se promenilo kada je rastuća zabrinutost oko sovjetskih namera kulminirala sovjetskom detonacijom atomske bombe 1949. i izbijanjem Korejskog rata 1950.

NATO je ubrzo dobio konsolidovanu komandnu strukturu sa vojnim štabom sa sedištem u pariskom predgrađu Rokenkur, u blizini Versaja.

Ovo je bio Vrhovni štab savezničkih snaga u Evropi, ili SHAPE, sa američkim generalom Dvajtom D. Ajzenhauerom kao prvim vrhovnim komandantom savezničkih snaga za Evropu, ili SACEUR.

Ubrzo nakon toga, saveznici su uspostavili stalni civilni sekretarijat u Parizu i imenovali prvog generalnog sekretara NATO-a, lorda Ismeja iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Uz pomoć bezbednosne zaštite politička stabilnost je postepeno vraćena u Zapadnu Evropu i počelo je posleratno ekonomski oporavak.

Alijansi su pristupili novi saveznici - Grčka i Turska 1952. i Zapadna Nemačka 1955.

(EUpravo zato/AFP)