Saga sa Grenlandom se nastavlja.
Američki predsednik, Donald Tramp, navodno je sklopio "okvirni dogovor" sa generalnim sekretarom NATO-a, Markom Ruteom oko Grenlanda i bezbednosti na Arktiku.
Suverenitet Danske nad ostrvom će se ipak poštovati, ali će se američko vojno prisustvo povećati dok je Tramp pominjao i gradnju odbrambenog sistema Zlatna kupola.
Američki lider je istakao da želi da preuzme kontrolu nad Grenlandom iz bezbednosnih razloga, da ga se ne bi dočepale Rusija ili Kina, a ne treba zanemariti ni ogromne resurse kojima raspolaže ovo arktičko ostrvo.
Arktik postaje sve značajnija geostrateška lokacija, a o tome nam je nešto više rekao dr Aleksa Filipović sa Instituta za evropske studije u Beogradu.
Prema njegovim rečima, arktički region je već uveliko u fokusu velikih sila, pre svega Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine.
Procenjuje se da Arktik sadrži oko 12 odsto neotkrivene svetske nafte i oko 32 odsto neotkrivenog prirodnog gasa. Pored toga, region je bogat mineralima koji se nalaze i na kopnu i u dubokom morskom dnu arktičkih šelfova.
Zanimljivo je da je Tramp još tokom prvog mandata govorio kako su "klimatske promene velika prevara", ali se do dragocenih ruda danas može doći upravo zbog ovih prirodnih procesa.
"U pitanju su nalazišta retkih zemnih metala, bakra, fosfora, niobijuma i drugih tzv. kritičnih metala, koji sa neprekidnim topljenjem leda postaju sve pristupačniji, a time i ekonomski isplatljiviji za eksploataciju. Takođe, zbog globalnog zagrevanja, vode Arktičkog okeana postaju sve više prohodnije za morski saobraćaj, uz obaveznu upotrebu ledolomaca. Ipak, oko 2050. godine, ukoliko se arktički led bude povlačio dosadašnjim tempom, očekuje se letnji period bez leda duž Severnog morskog puta, tj. najvažnije arktičke pomorske rute", objašnjava dr Filipović za EUpravo zato.
Naš sagovornik posebno ističe ekonomski značaj Severnog morskog puta, pre svega za Rusiju i Kinu. Severni morski put je morska maršruta koja se proteže od Beringovog moreuza do Barencovog mora, i deo je ruskih arktičkih teritorijalnih voda.
"Ova morska ruta, dužine oko 14.000 kilometara, ima potencijal da bude efikasna alternativa tradicionalnim transportnim koridorima poput Sueckog kanala, jer skraćuje transportno vreme između severoistočne Azije i Evrope u proseku za 12 do 14 dana, a dužinu rute za oko 40 procenata. Ovakva ušteda direktno utiče na smanjenje potrošnje goriva i ukupnih troškova logistike, ali i bezbednosti, s obzirom da na Arktiku nema piratskih aktivnosti kao što je to slučaj sa Mediteranom.
Za sada, obim teretnog prometa na Severnom morskom putu iznosi oko 36 miliona tona, uz ambicije Moskve da se dostigne teretni promet od 220 miliona tona do 2035. godine. Osim Rusije, za sada najveći korisnik ove pomorske rute je Kina, koja se u svojoj arktičkoj doktrini iz 2018. godine proglasila 'blisko-arktičkom državom'. Kina vidi Arktik kao sastavni deo njenog Polarnog puta svile, koji je deo inicijative Jedan pojas-jedan put. Dakle, Peking je najveći strani investitor u rusku arktičku zonu, finansirajući renoviranje i proširenje pre svega logističkih kapaciteta duž Severnog morskog puta, tj. luke, puteve, železnice itd. Takođe, zainteresovana je za zajedničke rusko-kineske projekte eksploatacije nafte, gasa, minerala i ruda, kao i za samu prohodnost Severnog morskog puta, jer ova maršruta skraćuje plovidbu za oko 3.500 nautičkih milja između kineskih priobalnih luka i istočne obale Severne Amerike, ali skraćuje i plovidbu za oko 25-55% između Šangaja i zapadnoevropskih luka u poređenju sa pomorskom maršrutom koja vodi kroz Suecki kanal", izjavio je Filipović.
Ipak, treba istaći i razloge zbog čega Severni morski put još nije toliko isplativ kao druge pomorske rute.
To je, pre svega, arktički led. Prohodnost brodova kroz arktičke vode zavisi isključivo od ledolomaca, i to ne samo od konvencionalnih, već i od specijalizovanih atomskih ledolomaca koji su sposobni da probiju led bilo koje debljine, i u bilo kojim vremenskim uslovima. Atomske ledolomce za sada poseduje samo Rusija, i to oko 8 komada, sa još dva-tri u serijskoj proizvodnji, napominje naš sagovornik.
Trenutno nijedna druga arktička država, uključujući i SAD, ne poseduje ovakve specijalizovane ledolomce, što Rusiji daje ključnu stratešku prednost.
"Po svemu sudeći, Kina je pored Rusije jedina zemlja koja će u bliskoj budućnosti posedovati barem jedan atomski ledolomac, ali s obzirom na njihove arktičke ambicije, to i nije začuđujuće. Znači, da bi teretni brodovi prolazili arktičkim vodama, moraju da plove iza ledolomaca koji im otvaraju put. Sledeće, tu su problemi sa navigacijom. Globalni pozicioni sistem (GPS) ima ograničenu preciznost u arktičkoj regiji, dok ni magnetni, ali ni žiroskopski kompasi ne obezbeđuju pouzdano određivanje pravca. Komunikacija i satelitska veza su takođe otežani, što doprinosi otežanoj plovidbi. Ipak, eksperti veruju da će sa globalnim otopljavanjem i povlačenjem arktičkog leda, plovidba biti olakšana, a samim tim, ekonomski i isplatljivija", uveren je Filipović.
SAD, kao jedna od arktičkih država (pored Rusije, Kanade i nordijskih zemalja) su i te kako svesne budućeg ekonomskog benefita arktičkih pomorskih ruta, kao i buduće dostupnosti arktičkih resursa usled globalnog zagrevanja.
Zbog toga sa sve većom nelagodom posmatraju prisustvo Kine na Arktiku, i kao što se moglo videti iz arktičke strategije njihovog ministarstva odbrane (tj. sadašnjeg ministarstva rata, kako ga je predsednik Tramp nedavno preimenovao), objavljene pred kraj 2024. godine, glavni izazov za SAD na Arktiku je upravo Kina i kinesko-ruska saradnja u ovom regionu.
"Vašington je svestan da su ruski vojni kapaciteti na Arktiku pre svega defanzivni u svom karakteru, i da se Moskva pre svega fokusira na obezbeđivanje svog suvereniteta nad svojim delom arktičke teritorije. Međutim, Kina, koja nije ni arktička država, od 2018. godine izuzetno fokusirano se širi sa svojim aktivnostima na Arktik, što je naravno za Vašington razlog za uzbunu.
Treba još istaći i nadolazeću ulogu Indije u arktičkom regionu, kako smo mogli da vidimo iz nedavnog sastanka predsednika Putina i premijera Modija u Indiji, gde su ovi državnici govorili o budućoj rusko-indijskoj arktičkoj saradnji. Indija svakako vidi ekonomske benefite u eksploataciji arktičkih pomorskih ruta, i shvata prednost koju Kina u ekonomskom smislu gradi za sebe na Arktiku. S obzirom na specijalne veze između Indije i Rusije, koje datiraju još od kraja Drugog svetskog rata, možemo očekivati i konkretne zajedničke arktičke ekonomske, naučne i druge inicijative između Moskve i Nju Delhija u narednim decenijama", zaključuje sagovornik EUpravo zato.
Samim tim, jasno je zbog čega SAD smatraju da Grenland predstavlja kao važan element američke arktičke strategije.
Grenland je takođe strateški pozicioniran prema Arktiku i može da ponovo igra onu ulogu iz vremena Hladnog rata.
Grenland, ali i Arktik će svakako ostati u fokusu i narednih američkih lidera, bez obzira da li oni dolaze iz redova republikanaca ili demokrata.
(EUpravo zato)