Duboko u švedskoj šumi, gde lutaju irvasi, a naučnici se skijaju tokom zime, nalazi se svemirska baza u koju Evropa ulaže velike nade.
Evropa se decenijama oslanjala na SAD kada je reč o bezbednosti među zvezdama. Međutim, pošto se aktuelni američki predsednik, Donald Tramp, fokusirao na politiku "Amerika na prvom mestu", Evropljani moraju da promene pristup i sami se pobrinu za svoju bezbednost.
Državni svemirski centar "Esrange" u švedskoj Kiruni, nalazi se među lokacijama koje razvijaju orbitalne raketne programe kako bi Evropi omogućili napredak u globalnoj svemirskoj trci i lansiranje satelita sa kontinentalnog kopna.
"Jaz je značajan. Tvrdim da Evropa, da bi uopšte bila relevantna u narednih pet do deset godina, mora najmanje da udvostruči svoja ulaganja u svemir. A i sa udvostručenjem, to ne znači da bi sustigla druge jer možete da očekujete da će i ostale regije da nastave da pojačavaju ulaganja", rekao je Herman Ludvig Meler, direktor Evropskog instituta za svemirsku politiku.
Evropski kosmodrom blizu ekvatora
Trenutno, jedina evropska svemirska baza sposobna da lansira rakete i satelite u orbitu nalazi se u slabo naseljenoj Francuskoj Gvajani, prekomorskom departmanu Francuske u Južnoj Americi, oko 500 kilometara severno od ekvatora. U suprotnom, Evropa se oslanja na NASA-in Kejp Kanaveral na Floridi.
U martu je kompanija "Isar Aerospace" izvela prvi probni let svog orbitalnog vozila sa kosmodroma Andoja, još jedne lokacije u Evropi - na ostrvu severno od obale Norveške - koja bi trebalo da posluži svemirskim misijama.
Iako je raketa pala u more 30 sekundi nakon poletanja, nemačka privatna vazduhoplovno-svemirska kompanija je unapred isključila mogućnost da će raketa dostići orbitu tokom prvog leta i ovaj poduhvat je ocenila kao uspeh.
Meler smatra da bi uspešno lansiranje sa evropskog kontinenta moglo da se dogodi već u narednoj godini, mada ne želi da nagađa gde.
Portugal, Španija, Italija, Nemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo takođe su među državama koje žele da budu deo evropskog svemirskog portfolija.
U međuvremenu, Indija, aktivna u svemirskim istraživanjima od šezdesetih godina, lansirala je satelite za sebe i druge zemlje i uspešno postavila jedan u orbitu oko Marsa 2014. godine. Nakon neuspelog pokušaja sletanja na Mesec 2019, Indija je 2023. postala prva zemlja koja je spustila letelicu u blizini južnog pola Meseca. U pitanju je istorijska misija u neistraženom području za koje naučnici veruju da može da sadrži rezerve smrznute vode. Misija je proglašena tehnološkim trijumfom ove zemlje.
Novi Zeland takođe ima rastuću i aktivnu industriju lansiranja, dok Australija radi na razvoju svoje komercijalne svemirske industrije.
Svemirski centri na severu Evrope
Centri "Esrange" i "Andoja" potiču još iz šezdesetih godina prošlog veka, a veliki deo njihove privlačnosti proizlazi iz geografskog položaja na severu Evrope.
Esrange-om rukovodi Švedska svemirska korporacija, a smešten je više od 200 kilometara severno od Arktičkog kruga. Više od 30 antena može mnogo lakše da komunicira sa satelitima koji orbitiraju oko Severnog pola u poređenju sa infrastrukturom blizu ekvatora.
Najvažnija je, možda, njegova veličina. Baza obuhvata 6 kvadratnih kilometara, gde stručnjaci sprovode testove padobrana za letelice koje sleću na Mars, lansiranja suborbitalnih raketa i eksperimente sa stratosferskim balonima.
Ključna prednost baze "Esrange" je, međutim, zona za prizemljenje raketa: 5.200 kvadratnih kilometara tundre obrasle brezom, borom i smrčom, koja se pruža do granice sa Norveškom i Finskom.
Teren je nenaseljen osim povremenog prolaska autohtonih stočara Samija, koje centar unapred obaveštava o testiranjima. Prazan prostor omogućava naučnicima da lansiraju i lako pronađu i prouče materijal.
"Motori rakete jednostavno padaju na tlo, što znači da morate da obezbedite da nema ljudi u toj oblasti", rekao je Matijas Abrahamson, direktor poslovnog razvoja naučnog odeljenja "Esrange"-a, tokom nedavne posete.
"Moramo da obezbedimo da branje bobica, lov ili pecanje ne bude opasnije nego da ste na ulici u Njujorku, Stokholmu ili bilo gde drugde", poručio je.
"Andoja", smeštena na udaljenom norveškom ostrvu, omogućava da rakete bezbedno padnu u more, bez opasnosti po ljude.
Kada se vratio u Belu kuću, američki predsednik Donald Tramp je najavio svoj projekat "Zlatna kupola", sistem raketne odbrane vredan 175 milijardi dolara, radi zaštite Amerike od dalekometnih raketa.
Ako projekat bude uspešan, to bi bio prvi put da SAD postavljaju oružje u svemir koje bi bilo namenjeno uništavanju raketa sa Zemlje u roku od nekoliko sekundi nakon lansiranja.
Kina je prethodno 2021. lansirala revolucionarni sistem bojevih glava koji je ušao u orbitu pre nego što se ponovo vratio u Zemljinu atmosferu.
Evropa trenutno nema takve kapacitete i decenijama se oslanja na SAD za bezbednost i odbranu. Međutim, američki potpredsednik Džej Di Vens je upozorio u februaru na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji da Evropa ne sme više da se oslanja na Ameriku i pozvao evropske zvaničnike da "u velikoj meri preuzmu odgovornost" za odbranu kontinenta.
Imajući u vidu i da "Starlink", kompanija milijardera Ilona Maska, obezbeđuje satelitske sisteme od kojih je Ukrajina prilično zavisna u ratu sa Rusijom, evropski lideri su dodatno zabrinuti.
Postalo im je sve jasnije da kontinent mora da ima sopstveni svemirski ekosistem, sa "sopstvenim kapacitetima kako bi mogao da reaguje svojim sredstvima i pod svojom kontrolom", rekao je Meler.
Svemir kao privredna grana
Pored svemirske trke svetskih sila, i komercijalne kompanije osvajaju nebo.
Maskov "SpaceX" i kompanija "Blue Origin" šefa Amazona Džefa Bezosa, između ostalih, dokazali su da svemir nije ograničen samo na državne agencije poput Nase već da se u Sunčevom sistemu može zaraditi veliki novac.
Očekuje se da će broj satelita u svemiru eksplodirati u narednih pet godina. Švedska svemirska korporacija, sa svojim sve razvijenijim odeljenjem za orbitalna lansiranja i testiranja raketa u "Esrangeu", takođe želi da iskoristi te mogućnosti.
Predsednica tog odeljenja, Ulrika Unel, izjavila je da su sateliti u svemiru od ključnog značaja za život na Zemlji. Ona želi da svi, a ne samo astronauti i naučnici, razmišljaju o tome kako na njih utiču ove letelice koji kruže oko naše planete.
"Pitala bih ih da razmisle, kada koriste mobilne telefone i sve te podatke svakodnevno: odakle oni dolaze? Kako se prikupljaju? Dakle, svemir je sve više i više resurs za celo društvo", zaključila je.
(EUpravo zato/AP)