Sve je počelo krajem januara nizom vrlo slabih potresa (slabijih od magnitude 3), koji su bili jedva primetni. Ali početkom ovog meseca seizmička aktivnost na Santoriniju se pojačala, a potresi su postali jači i učestaliji.

Hiljade potresa u dve nedelje

U poslednje dve nedelje zabeleženo je nekoliko hiljada potresa, od kojih je čak 30 dnevno imalo magnitudu veću od 4.0.

Većina njih se dogodila na dubini manjoj od 10 kilometara, što znači da su ih ljudi na ostrvima osetili prilično snažno.

Jači potresi uzrokovali su odrone stena na obalnim liticama i manju štetu na zgradama, dok je najjači potres do sada, magnitude 5.1 po Rihteru, pogodio regiju 6. februara. Osetio se i u Atini, na Kritu i u delovima Turske udaljenim više od 240 kilometara.

Santorini, inače jedno od najposećenijih turističkih destinacija na svetu, gotovo je prazan.

U poslednjih 7 dana ostrvo je napustilo oko 11.000 ljudi, uključujući turiste i lokalno stanovništvo, dok mnogi strahuju da bi seizmička aktivnost mogla biti uvod u vulkansku erupciju.

Kako nastaje "roj potresa" i što sledi?

Grčka je jedna od seizmički najaktivnijih regija u Evropi, pa česti potresi nisu neobični.

Trenutna seizmička aktivnost smeštena je blizu Anidrosa, nenaseljenog ostrvca oko 30 kilometara severoistočno od Santorinija. To područje nalazi se unutar vulkanskog luka helenske subdukcione zone, gde se afrička tektonska ploča polako podvlači ispod evroazijske ploče (ili, konkretno, egejske mikroploče).

U toj regiji postoje brojne tektonske pukotine - useci - na kojima se često događaju potresi.

Santorini je vulkanska kaldera, nastala tokom poslednjih 180.000 godina, a poslednja erupcija dogodila se 1950-ih. Potresi mogu biti povezani s vulkanskom aktivnošću, odnosno kretanjem magme ispod površine.

Međutim, trenutna seizmička aktivnost nije smeštena ispod Santorinija, a lokalni stručnjaci zasad nisu primetili znake da bi ovi potresi mogli biti uvod u novu erupciju. Izgleda da su povezani sa tektonskim usecima između Santorinija i ostrva Amorgos.

Istorija snažnih potresa

Ovo nije prvi put da su potresi pogodili to područje.

1956. snažan potres magnitude 7.8 po Rihterovoj skali izazvao je razoran cunami. Samo nekoliko sati kasnije usledio je naknadni potres magnitude 7.2.

Više od 53 ljudi tada je poginulo, a stotine su bile povređene u seriji potresa, naknadnih udara i cunamiju.

Kako nastaju potresi?

Potresi nastaju kada se stres u Zemljinoj kori naglo oslobodi, uzrokujući pucanje duž useka i oslobađanje energije u obliku seizmičkih talasa. Obično snažan potres (glavni udar) prati niz manjih naknadnih potresa koji postepeno slabe. Ovo je tipičan glavni potres-naknadni potresi obrazac.

Umesto dominantnog potresa - roj

Neke serije potresa ponašaju se drugačije.

Umesto jednog dominantnog potresa, događaju se mnogi potresi slične jačine tokom dana, nedelja ili čak meseci. Takve sekvence poznate su kao "roj potresa".

Potres iz 1956. bio je klasičan primjer glavnog udara s naknadnim podrhtavanjima.

Trenutni niz potresa kod Santorinija - sa hiljadama potresa između magnitude 4.0 i 5.0 - sugeriše da je ovo "roj potresa".

"Roj potresa" često je povezan s kretanjem fluida kroz Zemljinu koru, što ga čini manje dramatičnim od naglog pucanja velikog useka.

Seizmolozi pažljivo analiziraju razliku između glavnog potresa i naknadnih udara kao i "roja potresa" jer im to pomaže da razumeju uzroke i moguće posledice ovih fenomena.

Može li se očekivati još jači potres?

Tačan ishod trenutne seizmičke aktivnosti kod Santorinija nije moguće predvideti. Globalna statistika pokazuje da samo oko 5% potresa prethodi jačem potresu.

Međutim, i dalje postoji mogućnost da bi jači i potencijalno razorniji potres mogao da pogodi to područje u bliskoj budućnosti.

Iako su "rojevi potresa" obično povezani sa nižim magnitudama, mogu da traju danima, nedeljama ili čak mesecima.

Često se smiruju, pa zatim ponovno intenziviraju, što dodatno uznemirava stanovništvo.

(M.A./EUpravo zato/index.hr)