Evropski parlament će danas obeležiti Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta, na posebnoj plenarnoj sednici kojoj su prisustvovali poslanici iz svih zemalja članica. Svečanost je otvorila predsednica parlamenta Roberta Metsola.
"Danas se antisemitizam širi brže nego ikada, pojačan putem interneta i pretvarajući stare laži u smrtonosne stvarnosti. Sećanje na Holokaust znači suočavanje sa mržnjom gde god se pojavi, pre nego što se ponovo ukoreni. Jer ako 'Nikada više' znači išta, ono mora da vodi naše odluke danas i Evropu koju odlučimo da zajedno gradimo", rekla je Metsola.
Posebno obraćanje imala je Tatiana Buči, preživela žrtva holokausta, koja je kao šestogodišnja devojčica deportovana u nacistički koncentracioni logor Aušvic zajedno sa sestrom Androm i članovima porodice.
Ona je ispričala priču o svojoj porodici, koja je deportovana u koncentracioni logor Aušvic-Birkenau u martu 1944. godine, ako i kako su uspele da izbegnu slanje u gasne komore.
"Odmah sam se navikla na taj život i shvatila da sam Jevrejka slušajući stražare, i da je nama Jevrejima suđeno da živimo takav život, koji nije bio život, već smrt," ispričala je.
Sestre su po drugi put bile pošteđene kada ih je stražar upozorio da ne odgovaraju kada će uskoro biti pitane da li žele da se pridruže svojim majkama. Njihov brat je, priseća se,i odgovorio potvrdno, zbog čega je deportovan u drugi logor, podvrgnut eksperimentima, i na kraju "brutalno ubijen, obesivši ga na mesarske kuke".
Nakon oslobađanja iz logora, Tatiana i Andra su poslati u sirotište u Engleskoj, pre nego što su se u decembru 1946. godine ponovo ujedinile sa roditeljima u Italiji. Po dolasku u Rim, sestrama su pokazane fotografije dece iz logora u nadi da bi ih mogli prepoznati. Tatiana je kasnije shvatila da su to sva deca koja su ubijena nakon racije u jevrejskom getu u Rimu 1943. godine.
"Od tada, a posebno u ovim vremenima u kojima živimo danas, nadam se da će sva deca sveta imati život koji sam ja imala nakon rata i da će ostariti kao što sam ja ostarila", rekla je, dodajući da uprkos svemu, "život je lep".
Nakon njenog govora, poslanici su minutom ćutanja odali poštu, a ceremonija je završena muzičkim izvođenjem "Kadiš" Morisa Ravel-a.
Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta
Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta ustanovljen je 1. novembra 2005. godine rezolucijom Generalne skupštine UN, u znak sećanja na 27. januar 1945. godine, dan kada su vojnici Crvene armije oslobodili Aušvic i oko 7.500 preživelih zatvorenika. U borbama je poginulo 231 sovjetski vojnik.
Izborom datuma oslobođenja Aušvica, UN je želela da reafirmiše značaj ljudskih prava, prevenciju i kažnjavanje genocida, kao i stalnu opasnost od mržnje zasnovane na rasnoj, nacionalnoj i verskoj pripadnosti.
Drugi svetski rat odneo je više od šest miliona nedužnih života, pre svega pripadnika jevrejskog naroda. Aušvic, Treblinka, Mauthauzen, Dahau, Majdanek, Jasenovac, Staro Sajmište, Jajinci i logor "Crveni Krst" u Nišu samo su neka od masovnih stratišta.
Nacistički koncentracioni logor Aušvic u Poljskoj, osnovan 1940. godine, za pet godina svog postojanja postao je fabrika smrti u koju je deportovano oko 1.300.000 ljudi. Procene govore da je ubijeno oko 1.100.000 ljudi, od kojih je oko milion bilo Jevreja, najčešće odmah po dolasku u logor, u gasnim komorama.
(EUpravo zato.rs)