Veštačka inteligencija je deo svakodnevice mnogih ljudi. Vidimo je u sadržajima na društvenim mrežama koje kreira algoritam i razgovaramo s njom kroz različite jezičke modele. Ipak, kako tehnologija brzo napreduje, sve je teže prepoznati šta je stvarno, a šta veštački generisano.

Novo istraživanje objavljeno u časopisu PLoS One pokazalo je da većina ispitanika više ne može da razlikuje glasove koje je stvorila veštačka inteligencija od originalnih ljudskih glasova po kojima su napravljeni.

Učesnicima je predstavljeno 80 različitih glasova, polovina veštačkih, polovina ljudskih, a zatim su ih ocenjivali prema stepenu poverenja i dominacije koje su osećali dok ih slušaju.

Zabrinutost zbog zloupotreba

Tehnologija kloniranja glasa funkcioniše tako što analizira i izdvaja ključne karakteristike iz snimljenih glasovnih podataka. Zbog izuzetne preciznosti, postala je popularan alat za telefonske prevarante, koji često koriste snimke sa društvenih mreža kako bi oponašali glasove članova porodice svojih žrtava.

Najugroženiji su stariji građani. Prema istraživanju Univerziteta u Portsmutu, čak dve trećine ljudi starijih od 75 godina bilo je meta pokušaja telefonskih prevara. Gotovo 60 odsto tih pokušaja izvedeno je putem glasovnih poziva.

Iako nisu svi ti pozivi napravljeni pomoću veštačke inteligencije, njihova učestalost raste zahvaljujući sve dostupnijem i naprednijem softveru, poput alata Hume AI i ElevenLabs.

AI-kloniranje postalo je problem i u industriji zabave, gde su glasovi brojnih poznatih ličnosti korišćeni bez dozvole. Glumica Skarlet Johanson prošle godine je javno reagovala na to što je OpenAI koristio glas koji "jezivo podseća" na njen u filmu Her za potrebe svog ChatGPT servisa.

Tu su i audio-deepfake snimci, koji su ranije oponašali političare i novinare u pokušajima da se manipuliše javnim mnjenjem i širi dezinformacije.

ChatGPT
Foto: Iryna Imago/Shutterstock

Zbog svega toga, istraživačica Lejven (Lavan) smatra da razvojni timovi koji rade na AI tehnologiji imaju odgovornost da uvedu strože zaštitne mehanizme.

"Iz perspektive istraživača, uvek preporučujemo da kompanije koje razvijaju ovakve tehnologije sarađuju sa etičarima i donosiocima politika kako bi se razmotrila pravna i etička pitanja, na primer, vlasništvo nad glasom, davanje pristanka i koliko daleko taj pristanak može da se proteže u svetu koji se stalno menja", navodi ona.

AI i pristupačnost

Kao i svaka tehnologija, i glasovi generisani pomoću veštačke inteligencije mogu imati pozitivnu primenu, posebno u pomaganju osobama koje ne mogu da govore ili imaju poteškoća u govoru.

"Ovakva asistivna tehnologija postoji već neko vreme, a Stiven Hoking bio je jedan od najpoznatijih primera. Ono što je novo jeste mogućnost da se veštački glas personalizuje na načine koji ranije nisu bili mogući", objašnjava Lavan.

"Danas korisnici mogu da izaberu da rekreiraju svoj izvorni glas, ako to žele, ili da dizajniraju potpuno novi koji odražava njihov identitet i ukus".

Ako se koristi odgovorno i etički, tehnologija bi mogla da unapredi pristupačnost i raznovrsnost u obrazovanju, medijima i audio-produkciji knjiga.

Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da AI podrška u učenju kroz slušanje povećava motivaciju i angažovanost učenika, naročito onih s poremećajem pažnje (ADHD).

"Još jedan fascinantan razvoj jeste mogućnost da se glas klonira na različite jezike, tako da osoba može da se izražava u više jezičkih sredina, a da zadrži svoj jedinstveni glasovni identitet. To bi moglo da bude revolucionarno za globalnu komunikaciju, pristupačnost i kulturnu razmenu", dodaje Lavan.

Kako veštački glasovi postaju sve prisutniji u svakodnevnom životu, razvijaće se i način na koji ih ljudi doživljavaju i koriste. Lavan najavljuje da će u budućim istraživanjima ispitivati upravo to, kako ljudi reaguju na veštačke glasove.

"Zanima me u kojoj meri sama svest o tome da li je glas generisan pomoću AI menja način na koji ljudi komuniciraju s njim. Takođe bi bilo zanimljivo videti kako bi ljudi reagovali na glasove koji zvuče prijatno i toplo, ali očigledno nisu ljudski, da li bi im više verovali, da li bi bili skloniji da slede njihove instrukcije, ili bi se brže naljutili ako nešto pođe po zlu? Sva ta pitanja su dragocena za istraživanje jer nam mogu pokazati šta zapravo oblikuje interakciju između čoveka i tehnologije", kaže ona.

(EUpravo zato/Euronews)