Svet se ubrzano menja i to se najbolje vidi kroz primenu veštačke inteligencije (en. AI). Kada je ChatGPT iznenadio svet svojom pojavom 2022. godine, ukazavši na gotovo neograničene mogućnosti koje nam ovaj alat može pružiti, otvorene su kapije ka široj i masovnijoj upotrebi AI u raznim sferama života.
Tako je Evropska unija istupila kao prva pravno-politička zajednica koja je, 2024. godine, kodifikovala pravila za regulisanje upotrebe ovog revolucionarnog alata. Ovo posebno dobija na važnosti u ovom trenutku, jer, od avgusta 2025. godine, počinju da se primenjuju predviđena pravila na opštenamenske AI.
U nastavku, stoga, prikazujemo po čemu se ovaj Akt ističe.
Zašto EU prva na svetu pravi ovaj iskorak?
Kao što je opštepoznato već do sada, jedinstveno tržište predstavlja tekovinu Unije koju je ona spremna da štiti po svaku cenu, jer je smatra kao načinom da pruži mir, stabilnost i prosperitet na kontinentu.
Iako je još 2021. godine Evropska komisija izašla sa prvim predlogom o načinu regulacije ovog pitanja, tek 2024. godine, sa novim izazovima u vidu, EU usvaja Uredbu o veštačkoj inteligenciji sa ciljem da spreči fragmentaciju tog istog tržišta tako što će omogućiti stvaranje jedinstvenog pravnog okvira za razvoj i upotrebu AI.
Prepoznaje se da je AI je "brzorastuća porodica tehnologija" koja doprinosi širokom spektru ekonomskih, ekoloških i društvenih koristi u svim industrijama i društvenim aktivnostima. Kao takva, vidi se kao alat koji može obezbediti ključne konkurentske prednosti preduzećima i podržati društveno i ekološki korisne ishode.
Istovremeno, pak, upozorava se da AI može generisati rizike i prouzrokovati štetu javnim interesima i osnovnim pravima građanima koja su garantovana pravom Unije.
Takva šteta može biti materijalna ili nematerijalna, uključujući fizičku, psihološku, društvenu ili ekonomsku štetu. Akt o veštačkoj inteligenciji (en. AI Act) obezbeđuje da Evropljani mogu da imaju poverenja u ono što AI nudi.
Dok većina AI sistema nosi mali ili nikakav rizik i može doprineti rešavanju brojnih društvenih izazova, od zdravstva do klimatskih promena, EU prepoznaje da pojedini sistemi nose potencijal da destabilizuju društvo i naruše poverenje javnosti, te zato insistira na njihovom pravovremenom i odgovornom regulisanju. Iako je fokus takvog akta prevashodno na tržište EU, stručnjaci ističu da bi njegov uticaj mogao da se oseti i daleko van njenih granica, zbog vodeće uloge Brisela u oblikovanju pravila koja postaju "globalni standard".
Klasifikacija rizika
Posebna odlika Akta ogleda se u tome što AI sisteme razvrstava prema nivou rizika koji oni mogu doneti društvu, i to:
• Neprihvatljiv rizik - Akt zabranjuje upotrebu veštačke inteligencije na načine koji mogu ozbiljno ugroziti ljude. To uključuje: manipulaciju i obmanu korisnika, iskorišćavanje njihovih slabosti, "društveno bodovanje" (ocenjivanje građana prema ponašanju kao u Kini), predviđanje verovatnoće da će neko počiniti krivično delo (kao u filmu Minority Report), masovno prikupljanje podataka sa interneta ili sigurnosnih kamera radi pravljenja baza (za prepoznavanje lica i emocija), biometrijsko svrstavanje ljudi prema specifičnim karakteristikama (npr. pol, rasa, uverenja), kao i daljinsko prepoznavanje lica u realnom vremenu na javnim mestima za potrebe policije.
Cilj ovih zabrana, koje su počele da se primenjuju od 2. februara 2025. godine, jeste da se zaštite osnovna ljudska prava i spreči zloupotreba tehnologije na način koji bi mogao da naruši privatnost, slobodu i dostojanstvo građana.
• Visok rizik - Ovu grupu čine sistemi čije greške ili zloupotreba mogu uticati na kvalitet života ljudi. To su, na primer: sistemi u kritičnoj infrastrukturi (poput saobraćaja), gde kvar može ugroziti život i zdravlje; u školama i na fakultetima kada odlučuju o obrazovanju ili karijeri (npr. automatsko ocenjivanje ispita); u medicini kao deo proizvoda i uređaja (npr. robotski asistirane operacije); pri zapošljavanju i upravljanju radnicima (npr. softver za pregled biografija); u bankama i javnim službama (npr. za odobravanje kredita ili drugih usluga); u radu organa reda gde mogu biti pogođena osnovna prava (npr. procena pouzdanosti dokaza); u oblasti migracija, azila i granica (npr. automatska provera viza); i u upravljanju pravdom i demokratskim procesima (npr. podrška u donošenju sudskih odluka). Iako se takvi sistemi svrstavaju u kategoriju visokorizičnih, njihova upotreba nije zabranjena, već je podvrgnuta strogim pravilima i nadzoru, sa ciljem da se osigura bezbedna i pravična primena.
• Ograničen rizik - AI sistemi dizajnirani za interakciju s ljudima ili generisanje sadržaja, bez obzira da li su visokorizični ili ne, nose tzv. "rizik transparentnosti" i zato moraju ispuniti posebne zahteve.
Prema novoj Uredbi, korisnici moraju biti obavešteni kada komuniciraju sa četbotovima; tzv. provajderi sistema koji generišu ili manipulišu slikama, zvukom ili video zapisima (npr. "deepfake") dužni su da obelodane manipulacije te vrste; provajderi takođe moraju da jasno moraju primeniti pouzdane tehnike (npr. digitalne vodene žigove) za označavanje i detekciju AI-generisanog materijala; poslodavci koji koriste AI sisteme na radnom mestu moraju obavestiti radnike o tome.
Suštinski, ključna obaveza će se sastojati da provajderi moraju obezbediti da krajnji korisnici budu svesni da komuniciraju sa veštačkom inteligencijom.
• Minimalan rizik - AI sistemi koji predstavljaju minimalan ili nikakav rizik (npr. filteri za spam, video-igre zasnovane na AI) nisu podložni dodatnim obavezama prema AI Aktu. Kako se navodi, zapravo ogromna većina AI sistema koji se koriste u EU spada u ovu kategoriju.
Postizanje pravog balansa
U suštini, Akt o AI predstavlja prvi sveobuhvatan pokušaj da se uspostavi ravnoteža između podsticanja inovacija i zaštite osnovnih prava, sigurnosti i poverenja građana. Naravno, kao takav, ovaj akt se već suočava sa kritikama da odražava inherentnu potrebu Unije za prekomernim regulisanjem, što može imati negativne posledice po rastuću industriju veštačke inteligencije.
Ipak, ovaj kratak pregled pomenute uredbe pokazuje da Unija teži tome da klasifikacija rizika, a samim tim i obavezama, pruži model kojim će se obezbediti nijansiraniji pristup ovoj problematici. Iako će samo vreme pokazati da li su kritičari u pravu, trenutni dominantni stav u Uniji jeste da je reč o strateškom instrumentu kojim se definiše pravac razvoja digitalne transformacije u skladu sa vrednostima i prioritetima utvrđenih od strane svih institucija EU i država članica.
(EUpravo zato.rs)