Tradicija koja inspiriše održivu modu: Nauka otkriva tajnu koja se krije iza dugovečnosti sjaja morske svile

Morska svila, retka i luksuzna tkanina iz vlakana školjki, vekovima je bila rezervisana za careve i visoke crkvene dostojanstvenike zbog svog prirodnog zlatnog sjaja. Naučnici sada otkrivaju njihove tajne.
Foto: Shutterstock

Pre više od 2.000 godina, ljudi su proizvodili platno, poznato kao morska svila. Ono je bilo toliko dragoceno jer je blistalo zlatnim sjajem, a samim tim je bilo rezervisano samo za najmoćnije ljude tog doba, poput careva ili visokih crkvenih dostojanstvenika.

Platno nije bojeno da bi se postigla zlatna nijansa, već je tajna ležala u činjenici da je sjaj bio prirodno ugrađen u molekularnu i mikrostrukturnu strukturu vlakna. Preciznije rečeno u način na koji su mikro-delovi svile lomili i odbijali svetlost, slično kao što to rade krila leptira ili mehurići sapunice. 

Originalni materijal dobijao se iz finih niti koje prave velike školjke u Sredozemnom moru, poznate kao Pinna nobilis. Niti su ljudi ručno brali i tkali u veoma lagano i čvrsto platno. Međutim, zbog zagađenja mora i propadanja staništa, školjke su skoro potpuno nestale do početka 20. veka, a umetnost izrade ove tkanine polako je iščezla.

Foto: Shutterstock

Danas se jedino još održava na ostrvu Sant'Antioko kod Sardinije, gde se tehnika tkanja čuva i prenosi kroz porodičnu tradiciju, i proizvođače povezuje sa lokalnim muzejima i malim radionicama. Kako je Pinna nobilis, poznata i kao periska, danas na Mediteranu strogo zaštićena vrsta zbog opadanja populacije, vađenje živih jediniku je zabranjeno. Drugim rečima, mogu se iskoristiti samo uginule školjke.

Otkriće naučnika iz Južne Koreje

Tim naučnika sa Univerziteta Pohang iz Južne Koreje, uspeo je ponovo da stvori taj materijal, koristeći slične niti iz lokalnih morskih školjki odgajanih na održiv način, po imenu Atrina pectinata. Hemijska svojstva ove dve školjke su veoma slična.

Tokom procesa, naučnici su uspeli da otkriju razlog zašto materijal dugo zadržava svoj zlatni sjaj, koji nema veze sa pigmentom, već efektom koji stvara mikroskopska struktura vlakana kada svetlost prolazi kroz njih.

Foto: Shutterstock

U središtu priče nalazi se protein fotonin, sa svojim nanometrijskim slojevima koji su sposobni da selektivno reflektuju svetlost. Intenzitet zavisi od redosleda kojim su ovi proteini poravnati u vlaknu, a što je on savršeniji, to je i sjaj intezivniji.

Ovaj uspeh ne samo da nam otkriva tajne drevnih zanata, već pokazuje kako se stara tradicija može spojiti sa modernom naukom i možda inspirisati nove, održive načine pravljenja svetlucavih i trajnih materijala. Na ovaj način bi kako se naučnici nadaju bilo moguće proizvoditi etičku luksuznu odeću u 21. veku, istovremeno smanjujući uticaj na životnu sredinu.

(EUpravo zato/NG/sardegnacounty)