Studije su pokazale da je ima u okeanima, u zemlji, vazduhu, pa čak i u našim telima. Ali, šta se zapravo događa kad mikroplastika jednom uđe u organizam?
Do sada smo to mogli samo da naslućujemo, jer su stare metode detekcije mogle da nam pokažu gde se nalazi mikroplastika, ali ne i kako se ponaša dok je u pokretu.
"Možemo da izmerimo koliko čestica je prisutno u tkivu, ali ne možemo direktno da posmatramo kako se one kreću, akumuliraju, transformišu ili razlažu unutar živih organizama" rekao je vodeći autor studije Fenhong Fan.
Onda su naučnici odlučili da je "osvetle".
Svetlucajući trag
Studija objavljena u časopisu Biochar, otkriva da je tim istraživača sa Univerziteta u Šenjangu razvio novi, briljantan pristup: plastiku koja svetli, ili ono što se u naučnom svetu zove strategija sinteze kontrolisanom fluorescentnim monomerom.
Postojeće tehnike za detekciju mikroplastike sprečavaju direktno praćenje, te su naučnici pristupili rešavanju problema: umesto da se plastici samo doda boja, svetleći elementi su ugrađeni direktno u molekularnu strukturu, čime ona postaje aktivni izvor fluorescencije.
Kada se ti delovi skupe, oni sijaju poput zvezda na noćnom nebu i omogućavaju naučnicima da prate putanje mikroplastike kroz ćelije, tkiva i organe (gotovo u realnom vremenu). Ovo im omogućava da gledaju u trag koje čestice ostavljaju za sobom u dužem vremenskom, intervalu bez bojazni da će izbledeti.
Stručnjaci sugerišu da, ova iako još uvek eksperimentalna tehnika, otvara vrata našem boljem razumevanju kako se čestice zapravo kreću kroz telo, ali i gde se zadržavaju duže nego što bi trebalo, kako se raspadaju ili transformišu, i šta sve mogu da urade.
"Aktivno praćenje će nam pomoći da prevaziđemo merenja izloženosti i da proniknemo u tajne mehanizama toksičnosti," zaključuje Fenhong Fan.
U eri kada mikroplastika postaje deo svega što nas okružuje, razvili smo tehniku koja nam pomaže da razumemo uticaj na naše zdravlje i životnu sredinu na potpuno nov način.
(EUpravo zato/sciencedaily)