Kad reciklaža postane umetnost: Evo kako Miljana iz Niša spašava stare košulje, ali i planetu

Nišlijka Miljana Stojadinović pretvara stare, odbačene košulje u unikatna umetnička i modna dela, pokazujući kako kreativna reciklaža može da spoji estetiku i brigu o životnoj sredini.
Košulje Foto: Shutterstock/Matveev Aleksandr

Očeve košulje koje je pronašla neotpakovane i košulje kupljene u prodavnima polovne robe, niška umetnica Miljana Stojadinović vraća u život tako što ih oslikava i stvara unikatne i autentične modne komade.

Kaže da je njena ideja da nešto što bi bilo bačeno pretvori u nosiv i moderni odevni predmet.

"Moja ideja je neka eko-varijanta. Oduvek me je zabrinjavalo šta mi radimo planeti. Tekstilna industrija je inače u prve tri industrije po tome koliko zagađuje životnu sredinu", objašnjava Miljana.

Najviše košulja pronalazi i kupuje u sekend hend radnjama jer tamo, kako ističe, ima mnogo onih koje nisu ni obučene, a velika je ponuda.

Nije klasična reciklaža, ali se nešto što bi završilo na deponiji uzme i uradi tako da bude moderno, nosivo i pre svega autentično.

"Sve su unikati. Prosto, ja nijednu košulju ne mogu da ponovim, to je sve "iz ruke". Nije nigde štampa uključena, nikakav šablon", ističe ova niška umetnica.

Miljana je završila tekstilni dizajn u Umetničkoj školi u Nišu, pa joj rad sa tekstilom nije stran, a ideja za oslikavanje košulja javila se kada je postala mama i morala da se "umiri" i bude u jednom gradu.

Šta će oslikati na košulji kaže da zavisi od boje i modela same košulje i trenutne inspiracije. Tako su na njima različiti motivi,  od geometrijskih oblika, životinja, cvetova do ljudi.

"Sada su me povukle neke životinje. Imam mačku, psa, hobotnicu, meduze, ptice, a planiram neke miševe. Sama od sebe krenula je da se pravi neka serija",  objašnjava Miljana.

Pretvaranje košulje u umetničko delo traži vreme, ali prema Miljaninim rečima, možda ne toliko za samo oslikavanje, koliko za pripremu i proces nakon oslikavanja.

"Kada kupim komad operem ga, opeglam, onda ide neka skica i oslikavanje, onda opet peglanje kojim se fiksira boja, pa opet pranje i peglanje. I onda je to krajnji proizvod",  kaže ona.

Napominje da se boje ne ispiraju, jer su namenjene baš za tekstil.

"Boje se vezuju za tkaninu i na vodenoj su bazi. Visoka temperatura inače vezuje i fleke za tekstil, a kamoli boje. Tako da se one peglanjem fiksiraju. Mogu da se peru u mašini na 30 i 40 stepeni", objašnjava ova umetnica.

Miljana se inače bavi slikanjem ne samo košulja.

Kako kaže, oslikava sve što miruje bar 10minuta - zidove, izloge, lica i telo, portale, odeću, nameštaj. Radi i dekorativne tehnike i veštačke stene.

(M.A./EUpravo zato/juznevesti.com)