Godinama su klima-uređaji u Evropi smatrani nepotrebnim luksuzom koji troši mnogo energije i dodatno doprinosi klimatskim promenama. Međutim, sve učestaliji i smrtonosniji toplotni talasi menjaju navike građana, ali i način na koji evropske države razmišljaju o zaštiti stanovništva od ekstremnih temperatura.
Dok temperature širom kontinenta obaraju rekorde, raste i broj domaćinstava koja se odlučuju za ugradnju klima-uređaja. Ono što je donedavno bilo karakteristično pre svega za mediteranske zemlje, danas postaje sve češća pojava i u severnoj Evropi, gde su ovakvi uređaji decenijama bili retkost.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, ekstremne vrućine u Evropi svake godine odnesu oko 175.000 života. Samo tokom protekle sedmice desetine ljudi izgubile su život pokušavajući da se rashlade ili usled posledica visokih temperatura, dok su Španija, Francuska i Velika Britanija zabeležile istorijski visoke vrednosti na termometrima.
Evropa i dalje daleko iza Amerike
Iako istraživanja pokazuju da klima-uređaji mogu značajno da smanje smrtnost izazvanu toplotnim talasima, Evropa i dalje znatno zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama po njihovoj zastupljenosti.
Dok klima-uređaj poseduje oko 90 odsto američkih domaćinstava, u Evropi ga ima tek svaki peti dom.
Razlozi za to nisu samo finansijski. Decenijama evropska klima nije zahtevala intenzivno hlađenje prostora, pa su kuće građene drugačije nego u Americi. U mediteranskim zemljama debeli kameni ili opečni zidovi, mali prozori i drveni kapci uspešno su čuvali svežinu tokom leta, dok na severu kontinenta klima jednostavno nije bila dovoljno topla da bi rashladni uređaji postali standard.
Uz to, klima-uređaji dugo su bili simbol rasipanja energije i dodatnog opterećenja životne sredine. Prema procenama naučnika, rashladni sistemi odgovorni su za oko četiri odsto globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte, što je približno dvostruko više od emisija koje proizvodi avio-saobraćaj.
Klimatske promene menjaju navike
Međutim, klimatske promene poslednjih godina menjaju i način razmišljanja Evropljana.
Evropa se zagreva gotovo dvostruko brže od svetskog proseka, upozorava Svetska meteorološka organizacija, pa tradicionalna arhitektonska rešenja više nisu dovoljna da zaštite stanovništvo od ekstremnih temperatura.
Jedan od najboljih primera je Italija. Posle razornog toplotnog talasa 2003. godine, kada su hiljade ljudi izgubile život, broj domaćinstava sa klima-uređajima konstantno raste. Danas više od polovine italijanskih domaćinstava koristi klimatizaciju, a Italija troši gotovo trećinu ukupne električne energije namenjene radu klima-uređaja u Evropskoj uniji.
Sličan trend beleže i druge evropske zemlje. U Francuskoj su tokom poslednjeg talasa vrućina prodavnice ostajale bez klima-uređaja, dok su trgovci prijavljivali rekordnu potražnju.
U Velikoj Britaniji broj domaćinstava sa klima-uređajima udvostručen je za samo tri godine i sada ih ima oko četiri miliona. Kompanije koje se bave njihovom ugradnjom navode da nikada nisu imale više posla nego ovog leta.
Ni evropske institucije nisu ostale pošteđene
Koliko je pitanje rashlađivanja postalo politički osetljivo pokazao je i nedavni slučaj u sedištu Evropske komisije u Briselu. Tokom toplotnog talasa rashladni sistem u zgradi Berlamon privremeno je isključen na nižim spratovima, od prvog do sedmog, zbog tehničkih problema izazvanih ekstremnim temperaturama, dok su kancelarije predsednice Komisije i većine evropskih komesara, koje se nalaze na višim spratovima, ostale rashlađene. Odluka je izazvala nezadovoljstvo zaposlenih i otvorila raspravu o tome da li su svi službenici bili jednako tretirani.
Iako je u ovom slučaju razlog bio kvar sistema izazvan visokim temperaturama, rasprava je ponovo skrenula pažnju na širi evropski pristup korišćenju klima-uređaja.
Evropske institucije godinama sprovode mere za smanjenje potrošnje energije u javnim zgradama, uključujući preporuke o ograničavanju rashlađivanja tokom leta, kako bi se smanjile emisije ugljen-dioksida i opterećenje elektroenergetske mreže.
Takva politika deo je šire strategije Evropske unije da do 2050. godine postane klimatski neutralna, zbog čega se, umesto oslanjanja isključivo na klimatizaciju, podstiču bolja izolacija objekata, spoljašnje zasenjivanje, prirodna ventilacija i upotreba energetski efikasnih toplotnih pumpi.
Između potrebe i odgovornosti
Promena, međutim, otvara novo pitanje - kako rashladiti gradove, a da se dodatno ne pogoršaju klimatske promene.
Stručnjaci upozoravaju da bi masovna upotreba zastarelih klima-uređaja mogla značajno da poveća potrošnju električne energije i emisiju štetnih gasova. Zato sve više zagovaraju kombinaciju energetski efikasnih uređaja, obnovljivih izvora energije i tradicionalnih arhitektonskih rešenja poput spoljnog zasenjivanja, kapaka, bolje izolacije i prirodne ventilacije.
Posebna pažnja usmerena je na toplotne pumpe, koje zimi služe za grejanje, a leti za hlađenje prostora, uz znatno manju potrošnju energije od klasičnih sistema.
Istovremeno, pojedine evropske države već uvode mere kojima ograničavaju intenzitet hlađenja javnih zgrada tokom leta, dok paralelno ulažu u razvoj obnovljivih izvora energije kako bi rast potrošnje električne energije bio održiv.
Ono što se donedavno smatralo nepotrebnim komforom za sve veći broj Evropljana postaje pitanje zdravlja, pa i opstanka tokom letnjih meseci.
Kako broj dana sa ekstremnim temperaturama raste, klima-uređaji postepeno prestaju da budu simbol luksuza i postaju deo prilagođavanja novoj klimatskoj realnosti. Istovremeno, evropske zemlje pokušavaju da pronađu ravnotežu između potrebe da zaštite građane od sve opasnijih vrućina i cilja da do sredine veka ostvare klimatsku neutralnost.
(EUpravo zato.rs)