Pregovori na COP30 jedva su izbegli krah, uprkos dubokim političkim podelama, a postignuti zaključci ocenjeni su kao nedovoljni za odgovor na ubrzano pogoršavanje klimatske situacije.
Iako su zabeleženi određeni pomaci, poput jačanja finansiranja za adaptaciju i formalnog priznavanja prava autohtonih naroda, ključni problemi poput napuštanja fosilnih goriva i zaustavljanja krčenja šuma ostali su bez konkretnih rokova i obavezujućih mera.
Ukupni rezultat pokazuje da međunarodna saradnja još uvek postoji, ali njen tempo ozbiljno zaostaje za onim što nauka smatra neophodnim.
Na kraju samita u brazilskom Belemu šef UN za klimu poručio je da se svet "ne može pohvaliti pobedama u klimatskoj borbi, ali da bitka nije izgubljena".
Dogovor je postignut tek nakon iscrpljujućih rasprava i uprkos snažnim otporima, posebno grupa zemalja predvođenih Saudijskom Arabijom, koje su blokirale pokušaje da se jasno definiše kraj ere fosilnih goriva.
Konferencija takođe nije uspela da usvoji plan za zaustavljanje deforestacije, jedan od glavnih ciljeva s obzirom na lokaciju održavanja u srcu Amazonije.
Ipak, u globalnom okruženju obeleženom ratovima, nacionalizmom i dubokim nepoverenjem među državama, pregovori se nisu raspali, što mnogi tumače kao jedva očuvani trijumf multilateralizma.
Simon Stiel, prvi čovek UN za klimatska pitanja, priznao je da je COP30 od početka bio opterećen političkim tenzijama, poricanjem nauke i rastućim geopolitičkim sukobima, ali je naglasio da je "klimatska saradnja i dalje živa".
Podsetio je i da Sjedinjene Države, pod administracijom Donalda Trampa, koji klimatsku krizu smatra "prevarom", nisu poslale delegaciju u Belem. Uprkos tome, rekao je Stiell, 194 zemlje ostale su na okupu i nastavile zajednički rad.
Samit je počeo ambiciozno, a domaćin, Brazili, najavljivao brze rezultate. Međutim, kako su dani prolazili, razlike među državama rasle su do tačke u kojoj je delovalo da se ceo proces ruši. Dogovor je postignut tek posle maratonskih noćnih pregovora.
Usvojene su odluke o čitavom nizu tema: najavljeno je utrostručavanje sredstava za adaptaciju, dogovoren je mehanizam za pravednu tranziciju, a prvi put su formalno priznati doprinosi autohtonih naroda u rešenju klimatske krize.
Ali ključni elementi, tranzicija od fosilnih goriva i zaustavljanje deforestacije, prebačeni su van UN procesa i sada zavise od "koalicija voljnih država".
Važna pitanja poput uticaja prehrambenih sistema, naročito stočarstva u Amazoniji, ostala su gotovo potpuno zanemarena.
Zbog svega toga, celokupan paket ocenjen je kao slab i daleko ispod onoga što je potrebno za sprečavanje klimatske katastrofe.
Jasper Inventor iz Greenpeace International rekao je da je COP30 počeo ambiciozno, ali da se završio "tiho i razočaravajuće", uz ocenu da je ovo bila propuštena prilika da se pređe sa obećanja na sprovođenje konkretnih mera.
Generalni sekretar UN Antonio Guteres upozorio je da je postizanje dogovora sve teže i istakao da je jaz između trenutnog delovanja i onoga što nauka zahteva i dalje "opasno širok".
Slično mišljenje izneo je i evropski komesar za životnu sredinu Vopke Hekstra, koji je ipak pozdravio činjenicu da je EU nastupila jedinstveno i da je postignut "važan korak u dobrom smeru".
Iz think-tanka Chatham Houseocenjuju da bi neuspeh samita bio ozbiljan udarac za globalnu klimatsku saradnju, pa samim tim postizanje bilo kakvog dogovora predstavlja pozitivnu vest, čak i ako nivo ambicije razočarava.
Ipak, mnogi su izrazili frustraciju zbog odluke da se rok za finansiranje adaptacije pomeri do 2035. godine.
Predstavnici zemalja koje najviše osećaju posledice klimatskih promena upozorili su da adaptacija ne sme biti zasnovana na nejasnim i prolongiranim obavezama, jer ljudima na prvoj liniji klimatskih rizika treba stabilna i pouzdana podrška.
Iako je COP30 bio predstavljen kao "Autohtoni COP", aktivisti su upozorili da su autohtoni narodi, uprkos simbolici, opet ostali na margini pregovora.
Istovremeno, naučnici i aktivisti izrazili su ozbiljnu zabrinutost što završni dokument uopšte ne pominje fosilna goriva, što smatraju direktnom posledicom političkih blokada i uskih nacionalnih interesa.
Za razliku od prethodnih samita održavanih u autoritarnim državama, u Belemu je bio vidljiv snažan talas građanskog aktivizma. Hiljade ljudi marširale su ulicama, a protesti predvođeni autohtonim zajednicama doneli su energiju kakva dugo nije viđena.
Stručnjaci zaključuju da je put napred ostao otvoren, ali veoma težak.
Profesor Majkl Grab sa University College London poručio je da COP31 mora podjednako snažno isticati pozitivne ekonomske prilike ubrzane energetske tranzicije, jer fokus isključivo na zabrane, poput ukidanja fosilnih goriva, stvara ozbiljne političke otpore.
(M.A./EUpravo zato/theguardian.com)