Novo istraživanje u Švedskoj otkrilo je zapanjujuće visoke emisije metana koje dolaze iz najvećeg meteoritskog kratera u Evropi — Siljan Ring (Siljan prsten), što otvara brojna pitanja o uticaju prirodnih izvora metana na klimu.
Siljan prsten je praistorijska struktura nastala udarom meteorita u centralnoj Švedskoj, prečnika oko 52 kilometra. U tom regionu nalazi se više jezera, a najveće među njima je Siljan, na jugozapadnoj ivici kratera.
Svake zime, na jezeru Siljan formira se debeo sloj leda — osim na nekoliko neobičnih mesta. Ta stalno otvorena mesta, poznata kao "ledeno buđenje" (ice wakes), godinama su zbunjivala lokalno stanovništvo. Zašto se uvek javljaju na istim mestima? Zašto su ta mesta bez leda čak i po najjačim hladnoćama?
Sada su naučnici sa Tehnološkog univerziteta Čalmers u Švedskoj otkrili da se upravo na tim mestima oslobađaju neverovatno visoke količine metana.
"Prirodne emisije metana iz jezera u Siljan prstenu daleko su veće nego što se ranije mislilo. Na pojedinim mestima zabeležili smo emisije i do 300 puta veće od uobičajenih vrednosti u jezerima", objašnjava profesor Johan Melkvist, stručnjak za optičko daljinsko merenje sa Univerziteta Čalmers.
Zašto su ove emisije metana toliko zbunjujuće?
Metan u vodama prirodno nastaje razlaganjem organske materije. Ali u slučaju Siljana, problem je u izuzetnoj koncentraciji emisija koje su otkrivene.
Uobičajeno, metan u jezerima "iskače" u mehurićima, raštrkan po površini. Međutim, rezultati iz Siljana pokazuju mnogo snažnije i lokalizovane izvore, koji formiraju vidljive oblačiće gasa u vazduhu.
"Neobično je, i poprilično čudno, što su emisije toliko koncentrisane na malim površinama. Koliko znamo, ovakva tačkasta i intenzivna curenja metana nikada ranije nisu zabeležena u jezerima. A mi smo za sada ispitali samo mali deo jezera u Siljan prstenu. Moguće je da smo tek zagrebali površinu", kaže Melkvist.
Nova metoda otkrivanja
Naučnici su razvili novu metodu za detekciju metana, koristeći trag-gas (gas koji se namerno pušta u neku sredinu kako bi se pratilo njegovo kretanje, širenje ili interakcija sa okolinom) kako bi pratili njegovo kretanje. Tako su uspeli da precizno identifikuju "vruće tačke" — dve površine od po 10 kvadratnih metara sa ekstremno visokim emisijama, uz nekoliko manjih izvora.
Istraživanja su sprovedena 2023. i ponovo 2024. godine, a rezultati su bili isti — emisije su i dalje izuzetno visoke. Na jednom od mesta meri se godišnja emisija od čak 3,5 tone metana.
S obzirom na to da je metan daleko štetniji gas od ugljen-dioksida, ta količina je ekvivalentna sa 85 tona ugljenika — odnosno, kao da ste običan benzinac vozili preko 300.000 kilometara, što je pet puta put od Stokholma do Sidneja i nazad.
Odakle dolazi metan?
Istraživači još uvek ne znaju tačan izvor emisija, ali sprovode dodatna istraživanja. Jedna od teorija kaže da bi metan mogao dolaziti iz dubinskih slojeva Zemlje, u vezi sa udarom meteorita koji je možda odneo organsku materiju duboko u unutrašnjost, gde i danas proizvodi metan.
Ako se to potvrdi, Siljan bi mogao biti jedinstven slučaj. Međutim, ako se pokaže da metan dolazi iz plićih sedimentnih džepova, ovakvi izvori bi mogli postojati mnogo češće nego što mislimo.
Naučnici planiraju da prošire istraživanje na širi deo Siljana i okolna jezera. Njihova otkrića bi mogla da promene način na koji svet posmatra prirodna curenja gasa iz stena.
"Ako buduća istraživanja pokažu da su emisije još rasprostranjenije, možda će biti opravdano razmatrati mere za njihovo smanjenje", kaže Melkvist.
Ako se ispostavi da se ovakve emisije dešavaju i u drugim jezerima, onda svet možda ozbiljno potcenjuje koliko metana zapravo dolazi iz prirodnih izvora. A u vreme kada se klimatska kriza sve više produbljuje, razumevanje — i možda ublažavanje — prirodnih izvora metana kao što je Siljan, moglo bi biti važnije nego ikada.
(EUpravo zato/Euronews)