Evropski mesojedi su doživeli izuzetan preokret.
Nakon desetina hiljada godina progona, koji su doveli do istrebljenja sabljozubih tigrova, hijena i pećinskih lavova, poslednjih godina u Evropi se povećava broj predatora.
Na čitavom području kontinentalne Evrope broj medveda, vukova, risova i rosomaha (žderavac) naglo je porastao zahvaljujući merama zaštite uvedenim pre nekoliko decenija.
Danas u Evropi živi oko 20.500 mrkih medveda, što je povećanje od 17 odsto od 2016, dok je broj evropskih risova porastao za 12 procenata i sada ih ima 9.400.
Kontinent sada broji 1.300 rosomaha, što je rast od 16 odsto, dok je, neverovatno, broj vukova skočio za 35 odsto i ima ih 23.000.
Jedino je zlatni šakal postigao još veći uspeh – njegova populacija, uglavnom skoncentrisana u južnoj Evropi, sada broji 150.000 jedinki, što je povećanje od 46 procenata.
Životinje su se nekada lovile jer su se smatrale štetočinama, a njihova staništa su pretvarana u poljoprivredna zemljišta. Te vrste se sada vraćaju. Zavijanje vukova, režanje medveda i zvuk njihovih koraka kroz šume i ravnice ponovo se mogu čuti širom Evrope.
Povratak iberijskog risa je jedan od najznačajnijih. Pre samo 25 godina, u svom poslednjem utočištu na jugu Španije, ostalo je manje od stotinu ovih prepoznatljivih mačaka.
Iberijski ris, manji i svetliji u odnosu na evroazijskog rođaka, bio je najugroženija mačka na planeti.
Danas mu se status promenio sa "kritično ugroženog" na "ranjivog", jer je njegova populacija naglo porasla.
Međutim, spasavanje risa zahtevalo je ozbiljne političke odluke i velika ulaganja.
To je uključivalo donošenje zakona u Andaluziji koji su zabranili zemljoposednicima da postavljaju zamke, kao i početnu investiciju od 33 miliona evra za očuvanje vrste.
Pokrenuta je i intenzivna kampanja koja je trebalo da odobrovolji vlasnike lovišta i ubedi ih da zavole risove.
Dodatna sredstva su uložena u projekte ponovnog naseljavanja risova u drugim delovima Španije i Portugala, pri čemu je većina sredstava došla iz fondova EU.
Ovo je inspirativna i ohrabrujuća priča, ali istovremeno otvara niz kontroverznih pitanja.
Kako će Evropa živeti sa sve većim brojem vukova, medveda i risova? Kako obezbediti adekvatnu nadoknadu lokalnom stanovništvu za štetu koju mesožderi nanose stadima koza i irvasa? Ko bi trebalo da plati tu nadoknadu?... To su samo neka od pitanja za stručnjake, ali i predstavnike vlasti.
Povratak evropskih mesoždera možda oduševljava ljubitelje divljih životinja, ali istovremeno preti da izazove oštre sukobe između ekologa i lokalnih zajednica.
Pre dve godine, švedski lovci su ubili 54 vuka, što je izazvalo bes ekologa, ali i zadovoljstvo među lokalnim farmerima.
Međutim, jedna istraživačka grupa je postavila pitanje - Ko se uopšte smatra "lokalnim stanovništvom"?
Tim istraživača predvođen Hanom Peterson iz entra za antropoceni biodiverzitet na Univerzitetu u Jorku upozorava da su nejasnoće oko toga ko se smatra "lokalcem" u Evropi alarmantne.
"Nedostatak definicije dovodi do uvođenja nepravednih i neefikasnih strategija za rešavanje pitanja mesojeda", istakli su.
Kako prenosi Gardijan, to je problem posebno vezan za Evropu. U drugim delovima sveta, domorodačkim zajednicama se daju specijalna prava i zaštita. Međutim, u Evropi postoji samo jedan domorodački narod - Laponci ili Sami - koji žive u područjima Švedske, Norveške, Finske i Rusije.
"Za ostatak kontinenta, 'lokalci' mogu biti bilo ko, što otežava razumevanje s kim treba sarađivati u razvoju strategija suživota s mesožderima", navode Petersonova i njene kolege u radu objavljenom u časopisu "People and Nature".
Problematično je što se medvedi šire u Pirinejima, vukovi u Italiji, a žderavci u Skandinaviji.
"Ključna stvar je da ćemo se uskoro suočiti sa mesojedima na način koji nije dosad viđen. U prošlosti smo živeli s velikim brojem predatora, ali smo ih držali pod kontrolom uz pomoć straha i nasilja. Danas to više nije moguće. Ne možete tek tako da ubijete medveda ili vuka, jer možete da budete kažnjeni ili da završite u zatvoru. Moramo da razvijamo mnogo fleksibilnije strategije koje uključuju lokalno stanovništvo, jer su oni ti koji mogu da ukazuju na najbolje politike za rešavanje odnosa s mesojedima u određenim regijama. Samo tako možemo obezbediti da se njihov povratak u Evropu odvija na održiv i pravedan način", smatra Petersonova.
Sistem koji preteruje u proceni štete koju predatori nanose, to dovodi do nepotrebnih i kontroverznih ubijanja životinja. S druge strane, ako se problem potcenjuje, lokalcima će biti naneta nepravda jer im se blokira isplata nadoknade za štetu.
"Moramo da pronađemo način da spojimo istinsko lokalno znanje sa naučnim znanjem. Trenutno to ne radimo", zaključuje naučnica.
(EUpravo zato/Guardian)