Razorni toplotni talasi, uz manjak padavina, podstakli su istorijske šumske požare koji su zahvatili delove Francuske i Španije i ne pokazuju znake usporavanja.
Stotine hiljada ljudi su napustile svoje domove, u jednoj od najvećih evakuacija u Evropi od Drugog svetskog rata.
Evropska komisija je aktivirala svoj sistem za hitne reakcije kako bi podržala ove dve zemlje. Međutim, kapaciteti za gašenje požara u EU teško prate sve veći intenzitet vatrenih stihija, koje su već zahvatile više od 80.000 hektara u Španiji i 42.000 hektara u Francuskoj.
Kako ekstremne vrućine pokreću požare?
Strah od novih požara raste, dok se veliki deo Evrope priprema za još ekstremnije temperature.
Čak i nekoliko dana visokih temperatura može da poveća rizik od požara jer vlaga isparava iz trave, žbunja i druge vegetacije, čineći ih lakšim za paljenje.
Kada se vegetacija isuši, mala varnica (poput one sa roštilja ili odbačene cigarete) može izazvati veliki požar koji se brzo širi.
Isušeno zemljište dodatno pogoršava problem i otežava gašenje.
Ipak, jedna životinja koja je nekada smatrana štetočinom mogla bi da bude tajno oružje u borbi protiv smrtonosnih požara.
Mogu li dabrovi da pomognu u sprečavanju požara?
U jesen 2020. godine, izbio je požar u šumama Kolorada, nakon duge suše. Podstaknut snažnim vetrovima, požar je zahvatio Nacionalni park Stenovitih planina, zatvorio glavne puteve, uništio stotine kuća i prekrio područje gustim dimom.
Vazdušni snimci su potom pokazali da su ogromne površine šume pretvorene u pepeo. Međutim, oko tog uništenog područja, ostala je zelena oaza i to sve zahvaljujući dabrovima.
Dabrovi grade brane, kopaju kanale i pretvaraju male potoke u prostrane močvarne oblasti. To pomaže biljkama da ostanu bujne i zelene, čak i tokom dugih perioda suše.
Zbog toga, kada izbije požar, vegetacija u blizini bara sa dabrovima mnogo teže gori.
Vatra se širi kroz suvu vegetaciju, zaobilazeći vlažna područja oko dabrovih staništa.
Na taj način nastaju sigurna utočišta za životinje koje ne mogu da pobegnu, poput žaba, malih sisara i riba.
Studija iz 2020. godine, simbolično nazvana "Dabar Smoki", (Smokey the Beaver) koristila je podatke o vegetaciji iz pet velikih požara na zapadu SAD kako bi istražila koliko dabrovi doprinose stvaranju otpornijih ekosistema.
Utvrđeno je da su područja sa dabrovim branama "relativno netaknuta" u poređenju sa oblastima bez njihovog prisustva. U proseku, zdravlje biljaka u područjima bez dabrova opadalo je oko tri puta više tokom požara nego u područjima gde ove životinje obitavaju.
Kasnija studija, objavljena prošle godine, napravila je model potencijalnog uticaja dabrova u planinskom lancu Sijera Nevada u Kaliforniji. Taj region je inače vrlo podložan sušama i požarima.
Studija procenjuje da brane dabrova mogu da zadrže ukupno oko 120 miliona kubnih metara površinske vode i stvore oko 2.200 kvadratnih kilometara područja otpornih na požare.
"Čak i u oblastima gde su požari i suša manje verovatni, ponovno naseljavanje dabrova verovatno bi donelo slične koristi", navedeno je.
Da li dabrovi mogu da pomognu oporavku nakon požara?
Nakon istraživanja o tome kako dabrovi mogu da spreče širenje požara, naučnici su pokušali da utvrde da li su korisni i u obnovi krajolika nakon katastrofe.
Istraživači su u planinama, zapadno od Fort Kolinsa u Koloradu, izgradili veštačke brane na izgorelim područjima kako bi proučili njihov uticaj na obnovu ekosistema i kvalitet vode.
Oni se nadaju da će veštačke brane usporiti tok vode i omogućiti njeno širenje po poplavljenim ravnicama, čime se taloži sediment i poboljšava kvalitet vode.
Takođe se ispituje da li usporavanje vode može da zadrži više ugljenika i azota u gornjim delovima tokova.
Iako prvi rezultati ukazuju na poboljšanje kvaliteta vode, tim sada procenjuje da li je ovakav pristup primenljiv u većem obimu.
Povratak dabrova u Evropu
Nekada gotovo istrebljeni zbog lova, dabrovi su poslednjih decenija doživeli veliki oporavak zahvaljujući zakonskoj zaštiti i merama očuvanja.
Između 1960. i 2016. godine, populacija evropskih dabrova porasla je za čak 16.000 odsto (bez Rusije) i danas broji više od 1,2 miliona jedinki.
Ovi glodari danas naseljavaju mnogo šire područje nego ranije, njihov areal povećan je za oko 835 odsto između 1955. i 2020. godine. To znači da će se širom kontinenta pojavljivati sve više prirodnih barijera protiv požara, ali i da će postojati dodatne koristi poput zaštite od poplava i čistije vode.
(EUpravo zato/Euronews)