Iako mnogi ime povezuju isključivo sa žutim koturom sira, Gauda je mnogo više od toga. To je grad koji je, gotovo slučajno, postao najveća pijaca sira u regionu, a vremenom i simbol trgovačke istorije Holandije.
Gauda sir se klasifikuje u tri vrste: mladi, zreli i stari. Mladi sir mora da odleži oko mesec dana i uglavnom se koristi u sendvičima; u suštini, to je "svakodnevni" sir.
Zrela gauda je čvršći, mora da odleži četiri do šest meseci i često se koristi u toplim jelima i služi na daskama za sir na proslavama poput rođendana.
Starija gauda mora da odleži najmanje 10 do 12 meseci i može se rendati ili služiti sam. Ima jak ukus i izraženu aromatičnu notu.
Kao i većina starijih holandskih naselja, Gauda je iznikla na močvarnom tlu ispresecanom vodenim rukavcima. Grad je izgrađen u 12. veku, zahvaljujući lokalnoj porodici van der Gauda, a razvio se jer se nalazio na trgovačkim rutama između Roterdama i Utrehta. Dok su se brodovi prepunjeni vunom, drvetom i pivom zaustavljali na njenim mostovima i dokovima, Gauda je polako postajala i mesto razmene poljoprivrednih proizvoda iz okolnih ravnica.
Upravo tu, u zelenoj močvarnoj zemlji gde vetar neprekidno duva, nalazile su se stotine farmi koje su pravile ono što će kasnije postati najpoznatiji holandski izvozni proizvod.
Sir kao znak prepoznavanja
Još u 14. veku, Gauda je dobila posebne privilagije od holandskih grofova - pravo na organizovanje pijace sira. Sir prodavan na gradskoj pijaci prepoznat je kao proizvod izuzetnog kvaliteta i postepeno postaje sinonim za verodostojnost i tradiciju.
Tako je grad počeo da živi u ritmu trgovinskih razmena: zvuk teških drvenih kolica na kaldrmi, povici trgovaca, miris sveže pokošene trave i masnog mleka. Sir je dobijao skoro ritualnu dimenziju - merio se na starinskim vagama u čuvenoj zgradi Vag, a transakcije su se potvrđivale tradicionalnim "tapkanjem ruke", starim holandskim gestom kojim se dogovara cena.
Ova tradicija nije prekinuta do danas, tačnije od aprila do avgusta, jutra u Gaudi ponovo oživljavaju stara vremena. U središtu grada održava se istorijska pijaca koja izgleda gotovo kao vremeplov: farmeri u drvenim klompama, konjske zaprege natovarene žutim koturima, prodavci u kostimima iz 17. veka. To nije samo turistički spektakl već odavanje počasti tradiciji koja je oblikovala identitet grada, ali i čitave zemlje.
Danas se sir gauda proizvodi širom Holandije, ali grad je ostao simbol autentičnosti jer je upravo ovde sve počelo - standardizovana merenja, stroga provera kvaliteta. Gauda je bila prozor ka svetu - odavde su koturovi putovali u Belgiju, Nemačku, potom dalje ka severu Evrope, pa čak i na brodove koji su iz Roterdama vodili ka kolonijama.
Grad sira, vitraža i tradicije
I dok je sir učinio Gaudu čuvenom, grad je poznat i po drugim blagima: gradska katedrala Svetog Jana, čuva neke od najlepših vitraža u Evropi, a tokom večeri se osvetljavaju svetlom stotina sveća tokom tradicionalne manifestacije po imenu "Gauda pod svetlošću sveća".
Stara gradska većnica na trgu Markt, poznata kao jedna od najstarijih gotskih većnica u Holandiji. Odmah preko puta nje se nalazi i Vag, tzv. Kuća za merenje, gde je kao što i ime kaže merena roba - posebno sir, radi naplate poreza. Stoga ne čudi da je ona danas nacionalni spomenik u kom se nalazi i mini muzej sira.
Ukoliko se neko umori od svih ovih spomenika kulture, uvek može da predahne u bajkovitoj luki Gaude, ispunjenoj istorijskim brodovima i uživa u estetici nekih minulih vremena.
Grad koji je izgradio identitet na siru dokaz je da najjednostavnije namirnice, kada su utkane u istoriju i život ljudi, mogu postati simbol celog naroda.