Kada Marko de Kat počne da planira obroke, ne mora da ide daleko da bi pronašao svežu hranu. Ispred njegove kuće nalazi se parcela od 800 kvadratnih metara sa raznim plodovima – jabukama, kruškama, paprikama, bosiljkom, cveklom i karfiolom. Tokom zimskih meseci, on i njegova supruga mogu da prežive uglavnom od povrća koje su spremili u zamrzivaču. Čak i nakon nekoliko godina života u Ostervoldu u Holandiji, ovo im je i dalje interesantno.
"Juče sam zaboravio da smislim šta ću da jedem. Prođem kroz vrt i pronađem nešto, i to je ono što jedem", kaže on.
Ostervold, gde Marko živi od 2017. godine, predstavlja urbani eksperimenat na 4.300 hektara, smešten istočno od Amsterdama, u predgrađu grada Almere, gde De Kat radi kao gradski savetnik. Ovaj koncept, zamišljen pre desetak godina od strane lokalne mreže, osnovala je lokalna vlast i urbanisti Ostervolda kao način da se izazove rigidnost holandskog urbanog planiranja, omogućavajući ljudima više slobode – ali i odgovornosti – u procesu urbanog dizajniranja.
Ova oblast, koja ima oko 5.000 stanovnika i sve veći spisak čekanja, potpuno je samodrživa. Stanovnici mogu da grade kuće onako kako žele i moraju da sarađuju sa drugima kako bi rešavali stvari kao što su nazivi ulica, upravljanje otpadom, putevi, pa čak i škole. Međutim, lokalna vlast je postavila jedan izuzetno neobičan uslov: oko polovine svake parcele mora biti posvećeno urbanoj poljoprivredi.
"Ovo pravilo – ako želite da živite u Ostervoldu, morate proizvoditi hranu na najmanje 50 odsto svoje parcele – predstavlja jedinstven način razmišljanja u svetu, i čini ovu oblast izuzetnom na mnoge načine", kaže Jan Elko Jansma, istraživač na Univerzitetu Vageningen, koji je godinama proučavao Almere i inspirisao grad da uključi urbanu poljoprivredu u planiranje Ostervolda.
Kreativnost je neophodna
Rositsa T. Ilieva, direktorka za politiku na Urban Food Policy Institutu Univerziteta grada Njujorka, takođe je istakla inovativnost ovog pristupa.
"Dok su druge gradove integrisale urbanu poljoprivredu u planiranje, malo njih je implementiralo kao obavezni uslov za korišćenje zemljišta ili predalo toliko odgovornosti za razvoj upravo stanovnicima", rekla je ona.
Stanovnici mogu biti vrlo kreativni u tom procesu. Ostervold, koji ima oko 1.000 stambenih jedinica, predstavlja šarenilo različitih vrtova, od staklenika do pašnjaka okruženih jarkovima.
"Niko to ne radi na isti način. Morate pronaći svoj recept", kaže De Kat.
Neki, poput Marka, pretvorili su svoje vrtove u raj kako bi obezbedili hranu za domaćinstvo. Drugi stanovnici jednostavno posade nekoliko stabala jabuka ili unajme parcele koje obrađuju profesionalni farmeri.
Neki, poput Jalila Bekoura, uspeli su da iskoriste ovaj pristup.
"Nikada nisam imao iskustva sa gajenjem vlastite hrane. Ali naučio sam kako da vrtlarim i pre tri godine otvorio svoj restoran, Atelier Fedan, gde je 80 odsto hrane direktno iz Ostervolda", rekao je on. Njegovo oduševljenje vrtlarstvom i poljoprivredom je očigledno: on svoj vrt vidi kao "terenski laboratorij" koji pomaže u razvoju proizvoda za restoran.
Klimatska kriza pruža mogućnosti ovom selu
Iako klimatska kriza preti ovoj oblasti, ona takođe pruža velike mogućnosti. Kao što Bekour objašnjava, Ostervold sada ima isti klimatski uslov koji je Francuska imala pre 40 godina. Zbog toga, prehrambene kulture poput avokada i citrusa mogu se lako gajiti na otvorenom, a ne u stakleniku.
Vreme je ograničavajući faktor, jer perfekcionisanje parcele zahteva dodatnu pažnju. "Pogrešiš i ponovo pokušaš", kaže Bekour.
Stanovnici se takođe brinu zbog toga što nema jasnih smernica o tome kako da uspešno razviju svoju parcelu.
"U planiranju je bilo pomalo pristup bez mešanja. Ali, ako želite da razvijete ovako novu oblast na ovako inovativan način i u tako velikim razmerama, morate podeliti odgovornosti", kaže Jansma.
Konačni cilj je da se obezbedi 10 odsto hrane za Almere, što mnogi vide kao ambiciozno, ali verovatno ostvarivo tokom vremena.
(EUpravo zato/Gardijan)