Istraživanje pokazalo da bi veći porez na meso mogao da smanji ekološku štetu: Evo koliko bi to koštalo svaku kuću

Uvođenje pune stope PDV-a na meso u Evropskoj uniji moglo bi da smanji ekološku štetu i emisije gasova sa efektom staklene bašte za do šest odsto, uz godišnji trošak za domaćinstva od svega oko 26 evra, pokazuje novo istraživanje.
Meso Foto: Shuterrstock

Uticaj konzumiranja mesa na životnu sredinu mogao bi se brzo i uz relativno male troškove značajno smanjiti ukoliko bi države počele da primenjuju punu stopu PDV-a na proizvode poput govedine, svinjetine, jagnjetine i piletine, pokazuje novo istraživanje.

U zavisnosti od toga kako bi se dodatni prihodi od poreza preraspodelili, ovakva mera bi domaćinstva mogla da košta svega oko 26 evra godišnje, dok bi istovremeno smanjila ekološku štetu za između tri i šest odsto, navodi se u studiji.

Proizvodi životinjskog porekla imaju najveći udeo u ekološkom otisku ishrane domaćinstava u Evropskoj uniji. Ishrana je odgovorna za gotovo četvrtinu emisija gasova sa efektom staklene bašte, više od polovine gubitka biodiverziteta i zagađenja fosforom, kao i za skoro tri četvrtine ukupne potrošnje vode.

Uprkos tome, 22 od 27 država članica EU primenjuju sniženu poresku stopu na kupovinu mesa u odnosu na opštu stopu PDV-a. Na taj način se, praktično, građani štite od stvarnih ekoloških i društvenih troškova sopstvene potrošnje.

Novo istraživanje Instituta za istraživanje klimatskih uticaja iz Potsdama pokušalo je da izračuna deo tih "skrivenih" troškova i da ispita kako bi dve moguće reformske mere, uvođenje pune stope PDV-a ili oporezivanje hrane kroz cenu ugljenika, uticale na cene, nivo potrošnje, ekološke posledice i ukupne troškove.

Istraživanje pokazuje da je globalni ekološki otisak mesa znatno veći od otiska hrane biljnog porekla kada je reč o klimatskim promenama, gubitku biodiverziteta, korišćenju zemljišta i zagađenju. Jedini izuzetak je potrošnja vode.

Razlike u ovim ekološkim troškovima ne odražavaju se u dovoljnoj meri na cene proizvoda na policama, jer su takvi proračuni složeni. Kako bi se taj problem prevazišao, autori studije navode da bi najjednostavniji prvi korak bio ukidanje poreskih olakšica za namirnice koje nanose najveću štetu, meso.

Kako bi se koristili ovi prihodi?

Te poreske olakšice razlikuju se od zemlje do zemlje. Najveći "poreski popust" za meso postoji u Irskoj, gde se meso uopšte ne oporezuje, dok opšta stopa PDV-a iznosi 23 odsto. U Velikoj Britaniji sirovo meso ima nultu stopu, dok se kuvano meso u restoranima ili prerađeni proizvodi oporezuju po standardnoj stopi od 20 odsto. Razlika iznosi 20 procentnih poena u Hrvatskoj. U Francuskoj je 15 poena, u Nemačkoj i Italiji 12, a u Španiji 11 poena. U okviru EU, samo Bugarska, Danska, Estonija, Letonija i Litvanija oporezuju meso po punoj, opštoj stopi PDV-a.

Priprema piletine u tiganju Foto: Shuterrstock

Ako bi vlade država članica EU ukinule povlašćeni poreski tretman mesa, ekološka šteta izazvana potrošnjom hrane bila bi smanjena za između 3,48 i 5,7 odsto, u zavisnosti od vrste uticaja, pokazuje studija. Kada je reč o klimi, to bi značilo smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte za oko 29,9 miliona tona CO₂ ekvivalenta godišnje, što je približno pet odsto ukupnih emisija.

Koliki bi teret ova mera predstavljala za potrošače zavisilo bi od toga kako bi se koristili dodatni poreski prihodi. Prosečna godišnja potrošnja na hranu po domaćinstvu u EU morala bi da poraste za oko 109 evra kao posledica dodatnog PDV-a. Međutim, ukoliko bi se taj novac vratio građanima kroz direktna plaćanja, stvarni trošak pao bi na oko 26 evra godišnje.

Još povoljnija opcija za potrošače bila bi uvođenje cene ugljenika od 52 evra po toni na prehrambene proizvode, što bi neto trošak za domaćinstva svelo na oko 12 evra godišnje, uz veće pozitivne efekte po životnu sredinu. Autori, međutim, priznaju da bi takav sistem zahtevao složenije ekonomske i političke odluke, zbog čega je promena PDV-a u kratkom roku realnija opcija.

U oba slučaja, društvo bi dugoročno imalo značajnu korist kada se u obzir uzmu troškovi smanjenja ekološke štete, zaključuju istraživači.

"Naši proračuni pokazuju da politike koje smo analizirali mogu biti efikasne, ali i da još uvek ne uračunavamo u potpunosti ekološke posledice konzumiranja mesa. Važno je da imamo precizne podatke o stvarnim uticajima, ali i da budemo transparentni u vezi sa ciljevima politike i načinom na koji se prikupljeni prihodi koriste", kaže Šarlot Plinke, jedna od autorki studije.

(EUpravo zato/Gardijan)