Po sopstvenom priznanju, na početku karijere zamenica šefa Delegacije Evropske unije u Srbiji, Plamena Halačeva, nosila je tamna odela, ponašala se rezervisano, prilagođavala način na koji je govorila.
Imala je malo ženskih uzora i prirodno je oponašala svoje starije kolege, uglavnom muškarce iz Zapadne Evrope.
"Delovalo mi je bezbednije, a u to vreme, delovalo je i neophodno - objašnjava bugarska diplomatkinja koja već tri i po godine ima važnu ulogu u približavanju Srbije Evropskoj uniji, i sve to veoma profesionalno, posvećeno, uspešno, i na kraju, uz dozu ženstvenosti, koja izaziva lepa osećanja kod devojaka i žena koje žele da se u budućnosti bave diplomatijom.
Ova profesija, vekovima oblikovana pravilima koje su postavljali muškarci, u poslednje vreme sve je dostupnija ženama. One, međutim, u ovaj svet i dalje ulaze tiho, često uz uslov koji niko nije izgovorio da se prilagode".
Plamena Halačeva objašnjava nam ovaj fenomen i daje odgovore na pitanja od suštinske važnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Srbiji.
Za vreme vašeg mandata zamenice šefa Delegacije Evropske unije u Srbiji, imali ste priliku da učestvujete u brojnim projektima čiji je cilj osnaživanje žena. Šta su vaši zaključci, da li su žene u Srbiji dovoljno osnažene i da li je rodna ravnopravnost na boljem nivou u odnosu na sam početak vašeg mandata?
"Kada se osvrnem na moje tri i po godine u Srbiji, ono što se najviše ističe su izvanredne žene koje sam upoznala širom zemlje - žene koje grade biznise od nule, koje grade mostove u svojim zajednicama, koje vode svoje porodice i komšije napred, često pokretane samo snagom svog primera, vizije i žrtve. Ove žene nisu samo liderke, one su nosioci promena i naši najjači saveznici u izgradnji otpornih, inkluzivnih zajednica. Znamo da kada su žene osnažene, one ulažu u svoje porodice, svoje zajednice i svoju zemlju. Njihov uspeh se množi - i uzdiže sve oko njih.
Pa ipak, uprkos njihovoj snazi, žene u Srbiji se i dalje suočavaju sa sistemskim preprekama. Pravno, mora se učiniti više kako bi se okvir rodne ravnopravnosti u Srbiji uskladio sa standardima EU. Suspenzija Zakona o rodnoj ravnopravnosti nakon odluke Ustavnog suda iz juna 2024. godine snažan je podsetnik da napredak nikad nije zagarantovan - čak se i teško stečeni zakonodavni dobici mogu poništiti. Iako je vlada produžila Strategiju za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja do 2027. godine, nedostatak usvojenog akcionog plana od 2021. godine ostavlja kritične praznine.
Društveno, diskriminatorni stavovi i dalje postoje, podstaknuti medijima koji prečesto održavaju stereotipe - bilo da prikazuju žrtve femicida ili žene na rukovodećim pozicijama. I praktično, rasprostranjenost rodno zasnovanog nasilja - od porodičnog zlostavljanja do sajber uznemiravanja, akušerskog nasilja i verbalnih napada javnih ličnosti - ostaje alarmantno visoka.
Nedostaci podataka su podjednako zabrinjavajući. Srbiji i dalje nedostaju pouzdana zvanična statistika o femicidima i podaci razvrstani po polu u ključnim oblastima, što otežava osmišljavanje efikasnih politika. Definicija silovanja u Krivičnom zakoniku takođe ne ispunjava standarde Istanbulske konvencije, dok službe za podršku žrtvama - koje uglavnom vode nedovoljno finansirane organizacije civilnog društva - u velikoj meri zavise od finansiranja donatora. Politička nedovoljna zastupljenost dodatno pogoršava ove izazove, kako je primetila OEBS-ova Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava.
Ali postoji nada. EU ostaje posvećena partnerstvu sa srpskim civilnim društvom, organizacijom UN za žene i drugim ključnim akterima kako bi se unapredila rodna ravnopravnost - bilo putem programa kao što su „Ljudska prava i demokratija“ i "Instrument za civilno društvo“, ili inicijativa za jačanje prevencije, zaštite i odgovornosti za nasilje nad ženama.
Međutim, istinska ravnopravnost zahteva više od zakona ili finansiranja - ona zahteva kolektivnu promenu stavova i ponašanja. Obrazovanje, odgovorno medijsko izveštavanje i vođstvo u zajednici moraju dovesti u pitanje norme koje sputavaju žene.
Žene u Srbiji već prednjače. Sada institucije, zakoni i društvo u celini moraju da ih sustignu".
Kako poboljšati položaj žena u Srbiji, posebno u ruralnim područjima, gde je, čini se, situacija nešto gora u odnosu na urbane sredine?
Položaj žena u ruralnim područjima Srbije jedan je od najhitnijih, ali ipak zanemarenih izazova – kako za rodnu ravnopravnost, tako i za širi razvoj zemlje. Ove žene se suočavaju s dvostrukim teretom: žive u duboko ukorenjenom patrijarhalnom sistemu i snose najveći teret ekonomske i socijalne nerazvijenosti u ruralnim zajednicama. Statistika govori mnogo: žene poseduju samo 12% domova i 16% zemljišta u Srbiji – što je čist odraz praksi nasleđivanja zasnovanih na polu. Kako dolazim iz susedne zemlje sa sličnim izazovima u oblasti rodne ravnopravnosti, ova razlika me je duboko pogodila. Vlasništvo nad zemljištem i nekretninama ne predstavlja samo ekonomska sredstva, to je temelj autonomije. Bez toga, sposobnost žena da izbegnu porodično nasilje, dobiju pristup kreditima ili čak donose samostalne odluke ozbiljno je ograničena.
Ali evo kritične tačke: ovo nije samo žensko pitanje – to je pitanje ruralnog razvoja. Rodna nejednakost direktno potkopava poljoprivrednu produktivnost, bezbednost hrane i ekonomsku otpornost. EU je ovo prepoznala: Zajednička poljoprivredna politika i Program ruralnog razvoja sada nalažu uključivanje rodne perspektive, ne kao naknadnu misao, već kao strateški prioritet. Takođe, vidljivost je važna: pojačavanje glasova žena sa sela u diskusijama o politici osigurava da njihove potrebe ne budu zanemarene. Ovde se ne radi samo o pravednosti – radi se o oslobađanju punog potencijala Srbije. Kada žene na selu napreduju, porodice, zajednice i cela ekonomija imaju koristi".
Vaša perspektiva je evropska i s tim zadatkom ste bili u Srbiji. Šta bi naša zemlja trebalo da nauči od evropskih država kada su u pitanju osnaživanje žena i ravnopravnost polova?
Srbija ima mnogo toga da dobije od iskustva EU u unapređenju rodne ravnopravnosti – ali budimo jasni: čak i EU, kao jedno od najboljih mesta na svetu za žene, još uvek ima posla pred sobom. Naš napredak pokazuje da rodna ravnopravnost nije samo moralni imperativ, to je najpametnije ulaganje koje društvo može da napravi. Kompanije sa zastupljenom rodnom ravnopravnošću nadmašuju one u kojima to nije slučaj, a ekonomije rastu brže kada žene u potpunosti učestvuju. U EU se procenjuje da bi smanjenje rodnog jaza u zapošljavanju moglo da poveća BDP po glavi stanovnika za skoro 10% do 2050. godine – što je prilika od tri biliona evra. Ovde u Srbiji mi već podržavamo ovo putem programa koji podržavaju preduzetnice, jačaju poslovne inkubatore i otvaraju finansiranje za inovativne ideje.
Jedna od najvećih razlika između Srbije i EU jeste neplaćeni rad u oblasti nege. Iako su i porodiljsko odsustvo i odsustvo s posla radi nege deteta ovde zakonski propisani, društvene norme i dalje pretežno stavljaju brigu o deci i kućne obaveze na žene - koje dnevno provode dva i po sata više na neplaćenom radu nego muškarci.
Ovo nije samo privatno pitanje, to je ekonomsko pitanje koje koči potencijal Srbije. Još jedan kritični izazov su prakse nasleđivanja koje sam ranije pomenula, gde nepisane rodne predrasude postoje mnogo češće nego što mnogi priznaju, ostavljajući žene bez zemlje ili imovine - što je ključno za nezavisnost i bezbednost".
Pristup EU nudi praktične lekcije. Naša predstojeća Strategija za rodnu ravnopravnost 2026–2030. fokusiraće se na konkretne akcije: borbu protiv rodno zasnovanog nasilja, smanjenje razlika u platama i zapošljavanju i obezbeđivanje rodno osetljivih politika u digitalnoj i zelenoj tranziciji. Nedavna dostignuća pokazuju šta je moguće:
- Direktiva o transparentnosti plata, jačanje jednakih plata;
- Nova prava na ravnotežu između posla i privatnog života za roditelje i staratelje;
- Evropska strategija za negu, omogućavanje pristupa kvalitetnoj nezi;
- Rodna ravnoteža u upravnim odborima kompanija, sada utvrđena zakonom;
- Pristupanje EU Istanbulskoj konvenciji i naš prvi zakon EU protiv nasilja nad ženama;
- Posvećena mreža EU za sprečavanje rodno zasnovanog nasilja.
Ključno je da će nova strategija tretirati partnere u proširenju, poput Srbije, ravnopravno s državama članicama EU, pozivajući na usklađivanje s našim standardima – uključujući Direktivu o nasilju nad ženama i Direktive o telima za ravnopravnost.
"Prava transformacija se dešava kada se hrabrost, kreativnost i odlučnost žena susretnu s prilikom"
Ali ne zaboravimo: same politike i brojke ne stvaraju promene. Prava transformacija se dešava kada se hrabrost, kreativnost i odlučnost žena susretnu s prilikom. Alati i okviri EU su moćni, ali srž napretka leži u omogućavanju ženama da same predvode promene. Pitanje nije da li Srbija može da uči od EU, već koliko brzo može da pretvori ove lekcije u akciju – za dobrobit svih nas".
Žene u svetu diplomatije se neretko trude da održe nivo diplomatske profesionalnosti tako što isključe svoju ženstvenost i prosto obavljaju posao onako kako bi to njihove muške kolege radile. Kod vas se, s druge strane, ovakav manir ne primećuje. Zašto mislite da je tako u svetu diplomatije i zašto ste vi odlučili da budete drugačiji?
"Ovo je pitanje koje me duboko pogađa. Diplomatija je dugo bila oblast oblikovana tradicijom i vekovima je ta tradicija bila pretežno muška. Čak i nakon što su žene formalno dobile diplomatske uloge – u većini zemalja tek posle Prvog svetskog rata – barijere su i dalje postojale. Mnoge zemlje, uključujući SAD, Veliku Britaniju i Švedsku, imale su zabrane braka za žene diplomate sve do sedamdesetih godina prošlog veka. Ako bi žena diplomata odlučila da se uda, bila je primorana da napusti diplomatsku karijeru. Poruka je bila jasna: da bi uspele, žene su morale da se prilagode sistemu koji nije bio oblikovan za njih. To nasleđe i danas postoji.
Žene u diplomatiji se i dalje suočavaju s nesrazmernim preispitivanjem – kako se oblačimo, kako govorimo, čak i kako usklađujemo porodični život s karijerom koja zahteva stalnu mobilnost. Dakle, za mnoge je umanjivanje ženstvenosti strategija preživljavanja: način da se signalizira kompetentnost u okruženju koje nije izgrađeno imajući žene na umu.
Dobro razumem ovaj instinkt. Na početku karijere sam imala malo ženskih uzora, pa sam prirodno oponašala svoje starije kolege – uglavnom muškarce iz Zapadne Evrope. Nosila sam tamna odela, ponašala se rezervisano, pa čak i prilagodila način na koji sam govorila. Delovalo mi je bezbednije, a u to vreme, delovalo je neophodno. No, s vremenom, kako je moje samopouzdanje raslo, shvatila sam da kredibilitet ne dolazi od imitacije, već od autentičnosti. Izabrala sam drugačiji put, ne da bih poslala poruku, već zato što verujem da me to čini boljim diplomatom.
Govoriti svojim glasom, prihvatati boje, smeh i toplinu – smatram da to ne potkopava moj profesionalizam, već naprotiv, jača moju sposobnost da se povežem, gradim poverenje i komuniciram s različitim kulturama. Ljudi se povezuju s ljudima, a ne s karikaturama onoga što bi diplomata trebalo da bude.
Nisam sama u ovoj promeni. Sve više kolega – svih polova – dovodi u pitanje stari kalup. Diplomatija nije uklapanje u kruti šablon; radi se o izgradnji poverenja, rešavanju problema i povezivanju s ljudima. Kako to možemo učiniti ako nismo potpuno ono što jesmo?
Koje praktične savete biste dali mladim ženama koje žele karijeru u diplomatiji, a suočavaju se sa strukturom koja je još uvek pretežno muška?
Samo napred – i usput budite svoje, bez izvinjenja. To je najbrži put do pronalaženja "vaših ljudi“: mentora koji će vas podržavati, kolega koji će slaviti vaše pobede i saveznika koji će vas podsticati da rastete.
Ne skupljajte se da biste se uklopili u stare kalupe. Zauzmite prostor. Progovorite. I da – menjajte stvari kada je potrebno.
Kao što je istoričarka Lorel Tačer Ulrih čuveno rekla: "Žene koje se dobro ponašaju retko stvaraju istoriju.“ Hoće li biti trenutaka sumnje ili otpora? Svakako. Ali zapamtite: svaki put kada branite svoj glas, ne unapređujete samo svoju karijeru – vi olakšavate put sledećoj ženi iza vas.
Diplomatiji nisu potrebni novi klonovi prošlosti; potrebni ste joj vi – vaša perspektiva, vaša energija i vaš jedinstveni način probijanja barijera. Zato smestite svoje celokupno biće za sto. Svetu je to potrebno", poručila je Halačeva.