Uskoro lakši pristup terapiji za građane: Država preuzima veći deo cene nekih lekova, pacijenti će plaćati manje

Dobra vest za veliki broj pacijenata koji redovno koriste terapiju - od 17. avgusta trebalo bi da budu smanjeni troškovi za određene lekove na recept, jer će država preuzeti veći deo finansijskog opterećenja. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock

Građani koji su do sada za pojedine lekove izdvajali i nekoliko hiljada dinara mesečno ubuduće će plaćati znatno manje.

Promene se odnose na lekove sa A1 liste, kod kojih će biti smanjeno učešće osiguranika. Za neke terapije građani su do sada plaćali između 1.700 i 6.000 dinara, dok će nakon promene njihovo izdvajanje biti značajno niže.

Kako je najavljeno, kod dela lekova participacija pacijenata biće smanjena.

Oni koji su ranije učestvovali u troškovima sa 20 ili 40 odsto, ubuduće bi trebalo da plaćaju manji deo cene, dok će kod pojedinih lekova sa većim učešćem ono biti ograničeno na niži procenat.

Ova promena odnosi se na veliki broj terapija koje se koriste kod hroničnih bolesti, među kojima su lekovi za povišen krvni pritisak, bolesti srca i krvnih sudova, respiratorne probleme, hormonske poremećaje, bolesti nervnog sistema i druga dugotrajna zdravstvena stanja.

Među terapijama koje se nalaze na listama lekova sa učešćem pacijenata jesu različiti preparati za regulaciju krvnog pritiska i zaštitu kardiovaskularnog sistema, poput lekova na bazi telmisartana, losartana i sličnih aktivnih supstanci, kao i brojni drugi lekovi koji se koriste u svakodnevnom lečenju hroničnih pacijenata.

Ušteda nije mala

Među terapijama na koje bi promene mogle da utiču nalaze se lekovi koji se koriste za lečenje povišenog krvnog pritiska, bolesti srca i krvnih sudova, respiratornih tegoba, hormonskih poremećaja i drugih hroničnih stanja. Građani koji su do sada za pojedine lekove izdvajali od nekoliko stotina do nekoliko hiljada dinara mesečno, a u nekim slučajevima i do 6.000 dinara, ubuduće bi mogli da plaćaju znatno manje, jer će veći deo troškova preuzeti država. Na primer, kod određenih terapija koje su ranije zahtevale učešće pacijenta od 20, 40 ili više procenata, izdvajanje građana bi trebalo da bude smanjeno, dok će tačna ušteda zavisiti od konkretnog leka, pakovanja i visine participacije koja je za njega propisana.

Ipak, važno je naglasiti da se promena ne odnosi na sve lekove, niti će svi građani imati isti iznos uštede.

Konačna cena zavisi od konkretnog leka, pakovanja, liste na kojoj se nalazi i procenta participacije koji je za njega određen.

Pacijentima koji svakog meseca izdvajaju značajna sredstva za terapiju ova mera mogla bi da donese veliko olakšanje, posebno penzionerima i osobama sa hroničnim oboljenjima kojima su lekovi jedan od najvećih redovnih troškova.

Cilj promene je da se poboljša dostupnost terapije i smanji finansijski pritisak na domaćinstva, a građanima se savetuje da provere svoj konkretan lek i novu cenu u apoteci ili putem zvaničnih baza lekova.

Dostupnost terapije i lekova

Dostupnost lekova i terapije jedan je od ključnih pokazatelja kvaliteta zdravstvenog sistema, ne samo u Srbiji već i širom sveta.

U evropskim zemljama sve veća pažnja posvećuje se tome da pacijenti, posebno oni sa hroničnim bolestima, ne odustaju od lečenja zbog finansijskog opterećenja.

Evropska unija poslednjih godina insistira na većoj dostupnosti bezbednih i efikasnih lekova, smanjenju nejednakosti među građanima i jačanju sistema koji omogućavaju da terapija bude dostupna svima kojima je potrebna.

Za mnoge pacijente lekovi nisu povremeni trošak, već svakodnevna životna potreba.

Kod osoba koje boluju od dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, astme, hormonskih poremećaja ili drugih hroničnih stanja, redovna terapija često znači razliku između stabilnog zdravstvenog stanja i pogoršanja bolesti. Zbog toga zemlje širom Evrope nastoje da kroz različite modele, od potpunog pokrića troškova za određene grupe pacijenata do smanjenja participacije, omoguće da cena leka ne bude prepreka za lečenje.

Stručnjaci upozoravaju da ulaganje u dostupnu terapiju nije samo zdravstveno, već i društveno i ekonomsko pitanje. Kada pacijenti mogu redovno da koriste propisane lekove, smanjuje se broj komplikacija, hospitalizacija i dodatnih troškova za zdravstveni sistem. Zbog toga je svaka mera koja građanima olakšava pristup neophodnoj terapiji važan korak ka zdravijem i pravednijem društvu.

(M.A./EUpravo zato)