Pandemija je promenila mnoge aspekte svakodnevnog života, a telekonsultacije sa lekarom su jedna od promena koja je ostavila trajan uticaj.
Tokom pandemije, lični dolasci kod lekara nosili su značajan rizik po zdravlje, što je navelo mnoge zemlje da pokrenu ili prošire usluge konsultacija na daljinu.
Od tada, telekonsultacije nastavljaju da rastu u celoj Evropi, u poređenju sa periodom pre pandemije.
Rast telekonsultacija u Evropi
2019. prosečno 0,5 telekonsultacija po pacijentu godišnje se realizovalo u zemljama OECD, prema izveštaju "Health at a Glance 2025".
Do 2021. godine, taj broj je više nego udvostručen na 1,3 po pacijentu, da bi 2023. stabilizovao na oko 1 telekonsultaciju po pacijentu godišnje. Stručnjaci naglašavaju da to znači delimično smirivanje vrhunca tokom pandemije, ali zadržavanje nivoa znatno iznad pre-pandemijskih.
"Trend je i dalje u porastu, ali sa jasnim razlikama između zemalja. U nekim državama, telekonsultacije su postale redovan deo zdravstvene zaštite", kaže dr David Novillo Ortiz iz Regionalnog ureda Svetske zdravstvene organizacije (WHO) za Evropu.
Osim Danske i delimično Finske, broj telekonsultacija po osobi je u 2023. porastao u odnosu na 2019. godinu.
Najveći rast u Španiji
Najveći rast zabeležen je u Španiji i Litvaniji, gde je broj konsultacija po osobi premašio jednu po pacijentu. U Španiji je skočio sa 0,3 na 1,7, dok je u Litvaniji porastao sa 0,1 na 1,2.
Značajan rast zabeležile su i Norveška (0,1 - 0,7), Hrvatska (0,7 - 1,7), Portugal (0,9 - 1,4) i Slovenija (0,1 - 0,9).
Među najnaseljenijim evropskim zemljama, u Nemačkoj nije bilo promena (0,1 po osobi), dok je u Francuskoj povećano sa 0 na 0,2. Danska je zabeležila pad sa 2 na 1,7, a Finska sa 0,35 na 0,3.
Ekspert Frances Saigi ističe da Danska već ima dugu tradiciju telefonskih konsultacija i da pad ne znači odbacivanje modela, već njegovu "normalizaciju u skladu sa kvalitetom, pravičnošću i kliničkom prikladnošću".
Jedna od pet konsultacija sada je na daljinu
U nekoliko evropskih zemalja, udeo telekonsultacija premašuje 20 odsto ukupnog broja konsultacija po osobi. To znači da se bar jedna od pet konsultacija odvija na daljinu.
Estonija vodi sa 36%, slede Portugal (26%), Švedska (25%), Danska (25%) i Španija (22%), dok Hrvatska dostiže 20%.
"Ovi primeri odražavaju digitalno razvijene zdravstvene sisteme, podržane solidnom infrastrukturom i politikama nadoknade koje čine telekonsultacije održivim", kaže Novillo Ortiz.
Prosečno, u 22 zemlje OECD, 13 od 100 konsultacija je na daljinu.
Norveška (21%) i Slovenija (15%) su iznad proseka, dok Litvanija (12%), Mađarska (11%) i Belgija (10%) takođe beleže dvocifrene rezultate.
Među dve najnaseljenije zemlje, Nemačka ima samo 1%, a Francuska 4%.
"Nizak udeo u Nemačkoj verovatno odražava dugogodišnje oslanjanje na lične posete, opreznu regulativu i manji nivo poverenja u digitalna rešenja", kaže dr Wojciech Malchrzak.
Zašto telekonsultacije rastu?
Ortiz ističe da rast telekonsultacija u Evropi nije rezultat jednog faktora, već kombinacije promena u organizaciji zdravstvenih sistema. "
COVID-19 je bio snažan katalizator: naterao je zdravstvene sisteme i profesionalce da usvoje daljinsku negu u roku od nekoliko meseci. Dalji rast zavisi od političkih odluka, tehnoloških kapaciteta i profesionalnog prihvatanja."
Saigi dodaje da su telekonsultacije rutinski deo zdravstvene zaštite samo u zemljama sa snažnim regulatornim, finansijskim i tehnološkim osnovama.
Zašto se udeo razlikuje među zemljama?
Nacionalne strategije digitalnog zdravstva igraju ključnu ulogu.
Nordijske zemlje i Estonija, koje imaju dugoročnu viziju integracije telekonsultacija, pretvorile su ih u stabilnu i kvalitetnu uslugu. Finansiranje i nadoknada takođe su značajni, tamo gde su konsultacije u potpunosti refundirane, korišćenje ostaje visoko.
Digitalna infrastruktura, digitalne veštine i profesionalno prihvatanje dodatno utiču na razlike.
"Zemlje sa razvijenim elektronskim zdravstvenim kartonima i interoperabilnim sistemima mogu lakše širiti telekonsultacije", kaže Ortiz.
(M.A./EUpravo zato/euronews.com)