U italijanskim zatvorima klasična kazna sve češće ustupa mesto modernom pristupu - rehabilitaciji kroz kreativni rad i umetničko izražavanje.
Daleko od svakodnevnih vesti iz crne hronike, iza zatvorskih zidina razvijaju se projekti koji koriste zanat, modu i pozorište kao alat za ponovni početak i povratak u društvo.
Kada rad postane put ka oporavku
Inicijativa "Made in Carcere" deluje u više zatvora na jugu Italije i pokazuje kako otpad može postati dragocen resurs.
Uz donirane, neiskorišćene tekstile iz modnih kompanija, zatvorenici šiju torbe, aksesoare i razne upotrebne predmete.
Cilj nije samo da se napravi proizvod, već da se nauči zanat, upozna vrednost održivosti i podigne svest o ponovnoj upotrebi materijala.
Sličan pristup ima i projekat "Ri-vesti" iz zatvora u Verbaniji, gde se polovna odeća popravlja, prepravlja i na kraju predstavlja publici van zatvora - simbolično brišući granicu između "unutra" i "spolja".
Ove radionice nisu samo razonoda; reč je o ozbiljnim stručnim obukama koje se sprovode uz podršku škola mode i tekstilnih firmi, čime zatvorenici stiču veštine korisne za zaposlenje nakon izlaska na slobodu.
Pozorište kao prostor za unutrašnju promenu
Pozorišne radionice predstavljaju jedan od najrasprostranjenijih vidova rehabilitacije u Italiji.
Program "Per Aspera ad Astra", koji uključuje dvanaest kaznenih ustanova, obučava zatvorenike ne samo kao glumce, već i u izradi scenografije, kostima, tehničkoj rasveti i drugim pozorišnim veštinama.
Pozornica postaje mesto na kojem se otvaraju emocije, istražuju nove uloge i razvija empatija.
Stalna radionica "Le Voci di Dentro" u zatvoru u Secondiglianu (Napulj) dokazala je da ovakve aktivnosti popravljaju odnose među zatvorenicima, smanjuju tenzije i pružaju konstruktivan izlaz iz monotone svakodnevice.
Predstave koje se često igraju pred spoljašnjom publikom stvaraju dragocenu vezu sa društvom i doprinose manjoj stopi povratništva.
Pogled u budućnost iza zidina zatvora
Pored umetničkih aktivnosti, u italijanskim zatvorima razvijaju se sportski programi, obrazovne inicijative, društveni vrtovi i univerzitetski kursevi koji čine osnovu savremenog pristupa rehabilitaciji.
Zahvaljujući podršci volonterskih organizacija i socijalnih zadruga, sve ove inicijative pokazuju da ulaganje u reintegraciju nije samo moralno ispravno, već i najdelotvorniji put ka bezbednijem društvu.
Svaki šav napravljene torbe i svaka izgovorena replika na sceni predstavljaju korak ka životu u kojem prošlost ne definiše čoveka.
Italija se i ovoga puta potvrđuje kao predvodnik u građenju jasnih, održivih puteva ka novom početku, slobodi i nadi.
(M.A./EUpravo zato/rts.rs)