Iako nije polno prenosiva infekcija, povezana je sa promenama u vaginalnom mikrobiomu i zahteva drugačiji pristup dijagnostici i lečenju.
Nije infekcija, već poremećaj ravnoteže
Zdrava vagina nije sterilna. Naprotiv, u njoj žive milijarde mikroorganizama, a među najvažnijima su bakterije iz roda Lactobacillus. One održavaju kiselu sredinu, sprečavaju razmnožavanje štetnih bakterija i predstavljaju prirodnu zaštitu.
Bakterijska vaginoza nastaje kada se ta ravnoteža naruši. Broj korisnih bakterija opada, dok anaerobne bakterije počinju prekomerno da se razmnožavaju. Rezultat nije klasična infekcija izazvana jednim mikroorganizmom, već promena čitavog vaginalnog ekosistema.
Kod velikog broja žena bakterijska vaginoza ne izaziva nikakve simptome. Kada se oni ipak jave, najčešće uključuju sivkast ili beličast vaginalni sekret, izražen miris, naročito nakon seksualnog odnosa, peckanje prilikom mokrenja ili blagu iritaciju i svrab, iako su oni mnogo ređi nego kod gljivičnih infekcija.
Upravo zbog preklapanja simptoma sa drugim vaginalnim infekcijama, samo na osnovu tegoba nemoguće je sa sigurnošću postaviti dijagnozu.
Kako lekari postavljaju dijagnozu?
Dijagnoza se postavlja pregledom vaginalnog sekreta. Tokom ginekološkog pregleda lekar uzima uzorak koji se može da se analizira na nekoliko načina.
Jedna od najčešćih metoda jeste mikroskopski pregled, pri kojem se traže takozvane "clue" ćelije, ćelije vaginalne sluznice prekrivene bakterijama, karakteristične za bakterijsku vaginozu.
Takođe, tu je i merenje vaginalnog pH jer je kod bakterijske vaginoze on obično viši od 4,5, kao i takozvani "whiff" test, pri kom se proverava prisustvo karakterističnog mirisa. U pojedinim slučajevima koriste se i savremeni PCR testovi koji otkrivaju genetski materijal bakterija.
Zašto je lečenje važno?
Bakterijska vaginoza obično se leči antibioticima u obliku tableta, vaginalnog gela ili kreme. Izuzetno je važno da se propisana terapija od strane lekara sprovede do kraja, čak i kada simptomi nestanu ranije.
Iako kod nekih žena prolazi i spontano, nelečena bakterijska vaginoza povećava rizik od razvoja drugih infekcija, uključujući polno prenosive.
Važno je reći i da bakterijska vaginoza ima sklonost da se ponavlja, čak i nakon uspešno sprovedene terapije. Zato lekari, osim lečenja, savetuju izbegavanje ispiranja vagine (vaginalnog tuširanja), korišćenje blagih preparata za intimnu negu i odlazak na pregled ukoliko se simptomi ponovo jave.
Poslednjih godina sve više istraživanja pokazuje da zdravlje vaginalnog mikrobioma ima mnogo širi značaj nego što se ranije verovalo. Bakterijska vaginoza nije posledica loše higijene, niti znači da žena ima polno prenosivu infekciju. Ona predstavlja poremećaj prirodne ravnoteže bakterija koje normalno žive u vagini.
(EUpravo zato/Cleveland clinic/AAFP)