U operacionoj sali, osam sati deluje kao čitava večnost. Ipak, upravo u tom intervalu u kom dominiraju i neizvesnost i preciznost, tim lekara u Beogradu sa Klinike za grudnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije uspeo je da uradi ono što do sada u Srbiji nije bilo moguće, prvu transplantaciju pluća.
Za medicinu jedne zemlje, takvi trenuci ne znače samo uspešno izveden zahvat. Oni brišu granicu između onoga što je nekada bilo nedostižno i onoga što postaje uspeh i polako prelazi u realnost.
Jedan od "najosetljivijih" organa
Iako ni jedna transplatacija nije jednostavan poduhvat, pluća spadaju među najosetljivije organe.
Njihova uloga nije samo mehanička jer su stalno izložena spoljašnjem svetu, vazduhu, mikroorganizmima, česticama. Upravo zbog te izloženosti, svaki korak u protokolu mora da bude brižljivo i tačno proračunat, od odabira donora do tima koji izvodi hirurški zahvat do isplaniranog oporavka.
Najčešće indikacije za transplantaciju pluća jesu idiopatska plućna fibroza (IPF), cistična fibroza, hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP), emfizem zbog nedostatka alfa-1 antitripsina ili primarna plućna arterijska hipertenzija.
Stručnjaci naglašavaju da su ovo najčešće indikacije za transplantaciju pluća, ali da se svaki pacijent razmatra individualno i stoga ovo ne znači da će svi biti kandidati za transplantaciju.
U ovom slučaju, iza višečasovnog zahvata stajao je rad lekara i saradnja sa iskusnim timovima iz inostranstva, pre svega sa Medicinskog univerzitet u Beču. Jedan od članova tima koji je učestvovao u operaciji jeste i dr Slaviša Baščarević, a da bi do toga došlo prethodno je šest meseci proveo na usavršavanju u Beču.
"Čitav tim je radio kao celina. Ovo je veoma komplikovana, višečasovna operacija. Svako je znao svoju ulogu, na čelu sa vrhunskim stručnjacima grudne hirurgije, anesteziologije, pulmologije i ostatkom medicinskog osoblja. Кljuč svega je koordinacija, posvećenost i preciznost", objasnio je dr Baščarević, a preneo RTS.
Pacijent (42 godine) koji je dobio nova pluća godinama je živeo sa teškim oboljenjem pluća. Ali uspeh operacije se ne završava zatvaranjem hirurškog reza.
Nakon transplantacije počinje druga, jednako zahtevna faza: oporavak. Organ mora da bude "prihvaćen", imuni sistem da se redovno kontroliše, a telo da nauči da funkcioniše sa novim plućima. To je proces koji traje mesecima, ponekad i godinama, uz stalno praćenje i prilagođavanje terapije.
Promena je na horizontu?
Do sada su pacijenti iz Srbije kojima je bila potrebna transplantacija pluća upućivani u inostranstvo, što je podrazumevalo dodatne troškove, logističke izazove i neizvesnost. Sada se otvara mogućnost za obavljanje ovakvih procedura i u Srbiji.
Međutim, ovo donosi i nove izazove, dostupnost donorskih organa.
Bez razvijenog sistema doniranja organa, ni najmodernija medicina ne može da ostvari svoj puni potencijal. Upravo zato ovaj uspeh nosi i širu poruku: da razvoj transplantacione medicine ne zavisi samo od lekara, već i od društva u celini.
Možda najznačajniji aspekt ove operacije nije samo u njenoj tehničkoj složenosti, već u onome što simbolizuje. U trenutku kada se medicina pomera ka sve personalizovanijim i sofisticiranijim pristupima, sposobnost jednog zdravstvenog sistema da izvede ovakav zahvat postaje pokazatelj njegove zrelosti.
(EUpravo zato/RTS)